DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2023 str. 89     <-- 89 -->        PDF

Island je otočna zemlja i pripada europskom kontinentu. To je vulkanski i geološki vrlo aktivno područje, ali i područje puno ledenjaka pa se naziva i zemljom vatre i leda. Ima više aktivnih vulkana, od kojih je najznačajniji vulkan Hekla. Unutrašnjost otoka se sastoji od visoravni koje karakteriziraju polja pijeska i lave, planine i ledenjaci, a mnoge ledene rijeke teku u more kroz nizine. Island je grijan Golfskom strujom i ima umjerenu klimu, unatoč velikoj zemljopisnoj širini neposredno izvan Arktičkog kruga. Island su u 9. i 10. stoljeću naselili norveški i keltski doseljenici. Nakon neovisnosti od tristotinjak godina njime su vladali Norveška i Danska. Unutrašnju neovisnost dobio je 1918. godine, dok je vanjska i dalje bila u rukama Danske. Potpunu neovisnost stekao je 1944. godine osnutkom Republike Island. Budući nema svoju vojsku, nadležnost za obranu je 1950. godine predana Sjedinjenim Američkim Državama. Na otoku živi oko 350 tisuća stanovnika i to uglavnom u obalnom pojasu, dok je unutrašnjost većinom nenaseljena. U glavnom i najvećem gradu Reykjaviku živi oko 120 tisuća stanovnika, a s okolicom oko 200 tisuća (blizu 60 % stanovništva Islanda).
Sudionici skupa okupili su se prve večeri u radnim prostorijama domaćina, odakle se otišlo na zajedničku večeru s islandskim specijalitetima i upoznavanje u neformalnom druženju. Osim domaćina i hrvatske delegacije stigli su još predstavnici Austrije, Latvije, Poljske, Škotske i Švedske. Domaćine su predstavljali direktor Udruženja i urednik Šumarskog časopisa Brynjólfur Jonsson te urednica web medija Udruženja i zamjenica urednika Šumarskog časopisa Ragnhildur Freysteinsdottir, koja je vodila organizaciju skupa od poziva za okupljanje do završne zahvale.
Drugog dana, 16. rujna 2022., svi sudionici su se odvezli mini busom dvadesetak kilometara od Reykjavika do Mógilsá, istraživačkog centra Islandske šumarske službe.
Direktorica Centra dr. sc. Edda Sigurdís Oddsdóttir (slika 3.) održala je predavanje o šumarstvu i šumarskim istraživanjima na Islandu. Oko 900. godine na Islandu je bilo najmanje 25 % (možda i do 40 %) površine pod šumama koje su obrastale četiri vrste: Betula pubescens, Salix spp., Sorbus aucuparia i Populus tremula. Od tada dolazi do obešumljavanja i erozije tla zbog ljudskih aktivnosti krčenja šuma radi povećavanja poljoprivrednih površina, ispaše stoke, povećane vulkanske aktivnosti, smanjenja temperature i vrste tala. Slijedom toga u 19. stoljeću šumski pokrov je manji od 1 % s velikim erodiranim površinama. Pošumljavanje Islanda počinje krajem 19. stoljeća kada se 1899. godine podiže prva šumska plantaža u Thingvelliru. Zakon o šumarstvu i zaštiti tla donesen je 1907. godine. Veliki projekti pošumljavanja započinju 1990. godine. Tijekom 2021. godine posađeno je preko 5 milijuna biljaka na 2.109 ha. Struktura sađenih vrsta je: Betula pubescens 38 %, Pinus contorta 31 %, Picea sitchensis 12 %, Populus trichocarpa 8 %, Larix sibirica 7 % i druge vrste 4 %. Prvo stablo koje je u novije doba na Islandu preraslo 30 m zabilježeno je 2022. godine, a to stablo sitkanske smreke (vrste Sjeverne Amerike koja prirodno raste od Aljaske do Kalifornije) posađeno je 1949. godine. Problem obnove šuma na Islandu je klima, pa je prirast vrsta manji nego u Nordijskoj i Baltičkoj regiji. Jedino veći prirast na Islandu ima Populus trichocarpa (kalifornijska topola ili crno pamučno drvo) koje godišnje prirašćuje 6-20 m3/ha. Na Islandu se ta vrsta drveća sadi od 1944. godine i postala je jako rasprostranjena. Picea sitchensis također ima dobar godišnji prirast od 14 m3/ha. Prirodne šume breze danas pokrivaju 1,5 % površine Islanda, a preostalih 0,4 % su umjetne šume. Plan je do 2100. godine podići šumovitost otoka na 12 %. Bitan razlog pošumljavanja je smirivanje tla sastavljenog od vulkanskih materijala.
U centru smo vidjeli okamine s otiscima listova. Fosilni dokazi govore da je prije 5-15 milijuna godina klima na Islandu bila umjereno topla, što je pogodovalo šumovitosti otoka pa su postojali rodovi drveća Sequoia, Magnolia, Sassafras, Pterocarya i mnoge druge. U jednom razdoblju postojale su i bukove šume, a prije 2,5-3 milijuna godina prevladavale su šume borealnog tipa, smreke, breze i johe, što ukazuje na hladniju klimu. Te su šume rasle u središnjem vulkanskom pojasu Islanda, gdje su sačuvane i fosilizirane između slojeva lave. Nakon toga u ledenom dobu islandska flora postala je sve siromašnija vrstama. Borovi su preživjeli prvih nekoliko glacijalnih razdoblja do prije otprilike 1,1 milijun godina, a fosilni dokazi johe pronađeni su tijekom međuledenog doba do otprilike prije pola milijuna godina.