DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2023 str. 88 <-- 88 --> PDF |
Susret Europske šumarske mreže u državi bez šuma – Islandu Oliver Vlainić Delegacija Hrvatskoga šumarskog društva sudjelovala je od 15. do 18. rujna 2022. na Islandu na susretu Europske šumarske mreže (EFN-European Forestry Network). EFN je neslužbena mreža nacionalnih šumarskih društava i udruženja Europe. Glavni cilj mreže je promicanje razmjene informacija relevantnih za šume, šumarstvo i šumarsku politiku među svojim članicama. Domaćin susreta bilo je Islandsko šumarsko udruženje (islandski Skógræktarfélag Íslands, engleski Icelandic Forestry Association-IFA). Prvobitni termin susreta bio je 2020. godine kada su islandski domaćini slavili 90 godina osnutka svoga udruženja, ali pandemija bolesti COVID-19 prolongirala je susret za dvije godine. Island je već bio domaćin skupa EFN 2009. godine, dok je Hrvatska imala čast domaćinstva 2010. godine u vrijeme održavanja Svjetskog prvenstva sjekača na Jarunu u Zagrebu. Delegaciju HŠD-a činili su predsjednik Oliver Vlainić, dopredsjednica mr. sp. Mandica Dasović i prof. dr. sc. Stjepan Mikac. Prvi dan 15. rujna 2022. protekao je uglavnom u putovanju zrakoplovima od Zagreba do Amsterdama i od Amsterdama do Reykjavika, tj. do zračne luka Keflavik koja je udaljena 50 km od središta glavnoga islandskog grada Reykjavika. Inače, riječ Reykjavik u prijevodu znači „dimni zaljev“ po parama iz toplih izvora vode, a naziv mu je dao 870. godine njegov osnivač norveški Viking Ingólfur Arnarson. Već sam pogled iz aviona na krajolik Islanda dočarao je posebnost toga udaljenog otoka u Atlantskom oceanu. Za naše pojmove pusta zemlja s puno bijelih ledenjačkih površina ne izgleda privlačno na prvi pogled. Vožnja autobusom ponudila je vizure tla, s puno vulkanskog kamenja, uglavnom obraslo mahovinom s ponešto grmlja i drveća. (slika 1.) I sami Islanđani pišu da su zemlja bez drveća, pa su na Poljoprivrednom sveučilištu Islanda organizirali kolegij pod nazivom „Šumska ekologija u zemlji bez drveća“. U šali kažu da kod njih za pronaći izlazak iz šume treba samo ustati. Dolazak u Reykjavik odmah nas je uvjerio kako je i za najmanju uslugu, poput posjeta toaletu, potrebna bankovna kartica jer je to preferirani način plaćanja. Prije smještaja obišli smo možda najznačajniju znamenitost glavnog grada, luteransku Hallgrímurovu crkvu (Hallgrimskirkja), izgrađenu na uzvisini u središtu grada. Nazvana je po pjesniku i svećeniku Hallgrímuru Péturssonu, koji je djelovao u 17. stoljeću tijekom luteranske reforme Islanda. Crkva je građena od 1945. do 1986. godine. Neobičan izgled crkve inspiriran je vulkanskom lavom koja se hladi nakon vulkanske erupcije. Unutrašnjost crkve je potpuno jednostavna, a krase ju velike orgulje. Budući je s preko 70 m najviša građevina na Islandu, zvonik ima lift do vidikovca s kojeg se pruža pogled na grad. Ispred crkve nalazi se kip vikinga Leifa Erikssona, prvog Europljanina koji je stigao u Sjevernu Ameriku i to stotinu godina prije Kristofora Kolumba. Kip je dar Sjedinjenih Američkih Država Islandu povodom proslave islandskoga tisućljetnog jubileja 1930. godine. (slika 2.) |