DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2023 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Sažetak Gubitak organskog ugljika i povećana emisija ugljikovog dioksida (CO2) iz tla uzrokovani su raznim ljudskim aktivnostima. Cilj ovoga rada bio je ispitati antropogeni utjecaj na emisije ugljikovog dioksida iz tla tijekom obnove sastojine hrasta lužnjaka (Quercus robur L.). Istraživanje je provedeno u Sremskom okrugu (Autonomna Pokrajina Vojvodina, Republika Srbija) tijekom ljeta 2021. godine (Slika 1). Postavljene su tri pokusne plohe, od kojih je na dvije primjetan antropogen utjecaj. Prva ploha (Plot 1) osnovana je na prirodnom tlu (Gleysol), (Slika 2A) i nije bila izložena antropogenom utjecaju, dok je druga (Plot 2) osnovana na istom tipu tla (Slika 2B) na kojem je obavljeno tretiranje pesticidima zbog zaštite hrastovog pomlatka tijekom procesa obnove sastojine. Treća ploha (Plot 3) je osnovana na antropogenom tlu (Anthrosol), (Slika 2C), koje je nastalo uslijed pripreme staništa za obnovu sastojine, bez tretiranja pesticidima. Uzorci zraka prikupljeni su pomoću cilindričnih komora, dok su analize obavljene na plinskom kromatografu (Agilent 8890). Dinamika temperature i vlažnosti tla kao najvažniji čimbenici (Slika 3) značajno su utjecali na emisiju ugljikovog dioksida tijekom ljetnog razdoblja. Na plohi na kojoj je formirano antropogeno tlo, dobivena je pouzdana pozitivna korelacija između protoka ugljikovog dioksida i temperature tla (r = 0.77, p < 0.05), dok je visoka značajna korelacija između protoka i vlažnosti tla dobivena na prirodnom tlu koje je bilo pod utjecajem pesticida (r = 0.85, p < 0,05). Plohe koje su bile pod antropogenim utjecajem (Plot 2 i Plot 3) imale su veće vrijednosti toka tijekom ljetnog razdoblja u odnosu na prvu plohu (Plot 1) (Slika 4) i (Slika 5). Prosječna emisija najmanje je varirala (CV = 30.64%) na prvoj plohi (Plot 1), dok je najveća vrijednost koeficijenta varijacije (CV) zabilježena na drugoj plohi (43.23%), (Slika 6). Vrijednosti koeficijenta determinacije (R2) u običnoj linearnoj regresiji, gdje je prikazana ovisnost između protoka ugljikovog dioksida i temperature, bile su u rasponu od 0.04 do 0.60, a najveća vrijednost dobivena je na trećoj plohi (Plot 3) (Slika 7). Na plohama koje su bile postavljene na prirodnom tlu (Plot 1 i Plot 2) emisija ugljikovog dioksida uglavnom je ovisila o vlažnosti tla. S povećanjem vlažnosti tla, ploha koja je bila pod utjecajem pesticida (Plot 2) imala je intenzivniji porast emisija u odnosu na prvu plohu (Plot 1), (Slika 8). Najbolji multilinearni regresijski model, gdje je ispitivan kombinirani učinak temperature i vlažnosti tla na emisiju ugljikovog dioksida, dobiven je na trećoj plohi (Slika 9), gdje je vrijednost koeficijenta determinacije (R2) iznosila 0.89 (Tablica 3). Kao posljedica primjene pesticida, kao i stvaranja antropogenog tla tijekom obnove hrastove sastojine, došlo je do značajnog povećanja emisije ugljikovog dioksida (CO2) iz tla u odnosu na referentno prirodno tlo bez antropogenog utjecaja. Ključne riječi: CO2, hrast lužnjak, antropogeni utjecaj, temperatura tla, vlažnost tla |