DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2023 str. 81 <-- 81 --> PDF |
izvor infekcije ne predstavlja veliku opasnost, jer bakterije u tlu brzo ugibaju. Neke vrste kukaca su vektori bakterija, te nematode i životinje (ptice). Veliku opasnost predstavljaju kapljice kiše s ostacima bolesnih biljaka koji se vjetrom i zračnim tokovima raznose na velika rastojanja. Velika većina bakterija je osjetljiva na izravnu sunčevu svjetlost. Čovjek svojom djelatnošću također može prenositi bakterije na velika rastojanja. Bakterijske bolesti su na mnogim kultiviranim biljkama. Bakterije uzrokuju veliku štetu poljoprivrednim kulturama i šumskom bilju. Bakterije se sastoje od jedne stanice i lišene su klorofila. Razmnožavaju se dijeljenjem meristemske stanice na dva dijela. Hrane se osmotskim putem kroz membranu stanica. Po obliku sve fitopatogene bakterije su štapićaste. Među njima prevladavaju vrste s polarnim bičevima. Većina ih ne obrazuje spore. Sporonosne bakterije sposobne su zaraziti 25 vrsta biljaka. U fitopatogenih bakterija utvrđeni su slijedeći fermenti: proteaz – uzročnici su truleži biljnog tkiva i venuća biljaka, mliječni fermenti, citaze (celulaze), pektinaze, protopektinaze, klorofilaza, tirozinaza. Postoje tri grupe toksina koje obrazuju fitopatogene bakterije: toksini koji uzrokuju lokalne zaraze, toksini koji uzrokuju venuće biljaka i toksini koji uzrokuju hipertrofiju i hiperplaziju. U sistematskom pogledu navodi se pet porodica i 17 rodova fitopatogenih bakterija. To su Mycobacteriaceaea (Corinebacterium, Aplanobacterium), Pseudomonadaceae (Pseudomonas, Xanthomonas), Rhizobiaceaea (Rhizobium), Bacteriaceae (Erwinia, Pectobacterium, Chromobacterium), Bacillaceae (Bacillus, Clostridium). Pored toga navode se još i rodovi Bacterium, Aplanobacter, Agrobacterium, Pseudobacterium i Mycobacterium . Najvažniji rodovi fitopatogenih bakterija su Aerobacterium, Corynebacterium (Clavibacter), Erwinia, Pseudomonas, Xanthomonas i Streptomyces. Pri općem oboljenju bakterije zaraze korijen i provodne sudove, što za sobom može povući ugibanje cijele biljke ili određenih njenih dijelova. Kod umjerene zaraze – parenhimatoza, obolijevaju određeni dijelovi biljke. Tu nastaju truleži, nekroze i upale određenih organa biljke. U zaraženim biljkama nastaju fiziološke promjene: smanji se klorofil, fotosinteza i disanje biljaka, povisuje se sadržaj glukoze, dušika i kiselina. Jako se smanji transpiracija. Fitopatogene bakterije prodiru u biljku kroz prirodne otvore i tkiva (većina) i kroz mehaničke povrede. Po specijalizaciji na biljku domaćina postoje tri grupe bakterija. U prvoj su visokospecijalizirane bakterije, parazitiraju na biljkama, odnose se k jednom rodu ili čak jednoj vrsti. Takve se bakterije nazivaju monofagi. Drugoj grupi pripadaju bakterije koje zaražavaju cijeli niz rodova i vrsta, no u okvirima samo jedne porodice. Treća grupa su polifagi. One zarazu šire na biljke iz različitih porodica. Kod bakterija postoji i unutarvrsna specijalizacija. U odnosu s vanjskom sredinom, većina fitopatogenih bakterija se razvija pri temperaturama od 18 do 25 0C, minimaalne temperature su 0 do 2 oC, maksimalne od 35 do 37 oC, a latentne od 45 do 47 oC. Visoka vlažnost zraka važna je u početnom stadiju infekcije. Infekcije gotovo nema bez kapi vode. Odumrle stanice, zbog smanjenog vodnog režima, napadaju neke bakterije koje se ne mogu razvijati na živim tkivima biljaka. One iz odumrlih stanica prelaze na zdrava tkiva. Za infekciju i daljnji razvoj bakterija važna je aeracija tla, ishrana biljaka i tlo. Od biotičkih faktora važni su uzajamni odnosi s kukcima, nematodama, gljivama tla i virusima. Izvori zaraze biljaka bakterijama Sjeme je važan izvor zaraze fitopatogenim bakterijama. U sjemenu bakterije prezimljavaju i sjemenkama mogu biti prenesene na velike udaljenosti. Žive biljke mogu biti spremišta bakterija i sredstvo širenja na velike udaljenosti. Mrtvi ostaci oboljelih biljaka su jedan od osnovnih izvora zaraze biljaka bakterijama. Kukci su mjesta prezimljavanja bakterija i izvor zaraze. Rizosfera korijena je mjesto lokalizacije fitopatogenih bakterija. U tlu većina fitopatogenih bakterija brzo ugiba. Neke vrste su sposobne živjeti u sterilnom tlu, a u nesterilnom ugibaju. Neke bakterije ostaju u tlu duže ili kraće vrijeme, neke pri izvjesnim uvjetima gube patogenost, a neke se u tlu razmnožavaju. Putovi rasprostranjenja U većini slučajeva fitopatogene bakterije se ne mogu po zraku daleko rasprostranjivati, jer brzo ugibaju u suhom zraku. U vlažnom zraku šire se kapljicama kiše. Kapljicama kiše raznose se mnoge fitopatogene bakterije. Ako je kiša s vjetrom, bakterije se prenose na daleka rastojanja. Vjetar može ozlijediti biljke i time se otvara put za infekcije. Kukci su u nizu slučajeva tijesno povezani s uzročnicima bakterioza. Najčešći je mehanički prijenos. Prenose ih i druge životinje. Čovjek ih širi svojom djelatnošću. Ostale značajke fitopatogenih bakterija Fitopatogene bakterije su rasprostranjene posvuda po zemlji. Neke vrste mijenjaju areal rasprostranjanja. Dijagnostika bakterioza ima veliko značenje za pravilne mjere borbe. Na jednoj biljci mogu biti znakovi različitih oboljenja. Da bi se utvrdilo koje je oboljenje potrebna su različita istraživanja. Postoji nekoliko metoda istraživanja zaraženog sjemena. Mjere borbe Za pravilne mjere borbe neophodno je znati karakter njihovog razvoja u prirodnim uvjetima. Dezinfekcija sjemena jedna je od važnih mjera borbe s njima. Za borbu s mnogim bakteriozama moguće je primijeniti prskanje listova antibioticima. Za uništavanje patogenih bakterija u tlu mogu se |