DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 89     <-- 89 -->        PDF

Njemačke ulice), bila je najveća nesakralna neogotička građevina izvedena na području tadašnje Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Dva dijela palače dobila su i elemente secesije, a međusobno su povezani erkerom (istakom – vrsta višekutnog ili ovalnoga, zatvorenog balkona s prozorima na svim stranama) s kupolom na kutu zgrade. Taj kutni dio zgrade u donjem dijelu krasi spomen-ploča skladatelju hrvatske himne Josipu Runjaninu rođenom u Vinkovcima. Nad ulaznim vratima nalaze se ploča s povijesnim nazivom zgrade Šumsko-gospodarstveni ured Brodske imovne obćine i ukrašeni trodijelni prozorski otvor. Iznad njih u središnjem dijelu polukružne atike (nizak zid u krovnom dijelu) nalaze se reljefni ukrasi koji simboliziraju značenje šuma i šumarstva u ovom kraju.
U obilasku prvoga kata, dijela zgrade okrenute prema središnjem gradskom parku na Trgu bana Josipa Šokčevića nastalom na prostoru središta nekadašnjega rimskog naselja Cibalae, vidjeli smo veliku sliku s prikazom prosvjetitelja Matije Antuna Relkovića i slavonskih seljaka iz 18. stoljeća, krasno uređenu dvoranu za sastanke s okruglim stolom, zbirku darovanih lovačkih trofeja Marka Fehtiga te ukusno i bogato uređene urede rukovoditelja Odjela za proizvodnju (s neobičnom obloženim dijelom zida s oblicama vrsta drveća koje rastu u Spačvanskom bazenu i posebno dijelom hrastovog trupca s oznakom odjela i odsjeka te klupom i zidnom daskom izrađenima od nizinskog brijesta) i voditelja Podružnice. Također smo prošli kroz urede na prvom katu zgrade koja se proteže na početku Ulice kralja Zvonimira, najduže vinkovačke ulice s 2.617 metara.
Po izlasku iz upravne zgrade prošli smo parkom ispred crk­ve Sv. Euzebija i Poliona i pješačkom zonom Zvonimirove ulice s podno ugrađenim sadržajem najstarijeg kalendara u Europi – Orionom – koji je pripadao vučedolskoj kulturi (eneolitička kultura III. tisućljeća pr. Kr.), te stigli do Trga Oriona gdje se nalazi zgrada u vlasništvu Hrvatskih šuma, a koja je nekada bila zgrada PIK-a Vinkovci sagrađena 1976. godine. Na mjestu zgrade pronađeni su grobovi i rimska žitnica, a pretpostavlja se kako su u blizini bili i hramovi rimskih božanstava Jupitera, Junone i Minerve. Zgrada je stradala u Domovinskom ratu, a UŠP Vinkovci otkupila ju je 2007. godine i djelomično obnovila skupa s okolnim trgom te će zgrada predvidivo za dvije godine biti spremna za useljenje i korištenje kao poslovni prostor. Na putu do tamo prošli smo i pokraj kuće sa spomen-pločom znamenitom šumaru i književniku Josipu Kozarcu koji je u njoj živio i pisao od 1895. do 1906. godine. Ploča je postavljena 1920. godine i najstarija je spomen-ploča u javnom prostoru Vinkovaca.
Posljednje mjesto obilaska, a domaćinima jako drago, bila je zgrada Šumarskog doma, nekada sjedište Šumarije Vinkovci, obnovljena 2005. godine, koja je sjedište HŠD-a ogranka Vinkovci na adresi Gundulićeva 10a. Zgradu s ulične strane krasi spomen-ploča nadšumaru Mati Medvedoviću, kolekcionaru i začetniku osnivanja vinkovačkoga gradskog muzeja te autoru grba grada Vinkovaca. Unutar zgrade su prostorije za sastanke i druženja članova vinkovačkog ogranka, ali i probe KUD-a Šumari koji također ima svoje sjedište u Šumarskom domu još od 1985. godine. Uređen je i podrumski prostor te dvorište zgrade.
Nakon kraće okrjepe u Šumarskom domu krenuli smo prema gradu heroju Vukovaru. Glavni domaćin i vodič bio je voditelj UŠP Vinkovci Krasnodar Sabljić koji je donedavno bio i upravitelj Šumarije Vukovar. Tako je uz priču o zbivanjima u Domovinskom ratu obiđen središnji dio grada koji je završio fotografiranjem ispred Spomen-križa na ušću Vuke u Dunav. Tok Vuke ujedno je i granica Slavonije i Srijema. Križ je podignut u čast poginulima za slobodu Hrvatske. Postavljen je u listopadu 1998. godine. Postolje križa izrađeno je od pazinskog kamena, a sam križ od bijeloga bračkog kamena.
Planirani obilazak Memorijalnog groblja hrvatskih branitelja i Muzeja vučedolske kulture izostavljen je radi nedostatka vremena, a ta mjesta su sudionici sjednice posjetili u nekim prijašnjim obilascima. Nije izostavljen posjet Vukovarskom vodotornju, simbolu stradanja i otpora grada Vukovara tijekom Domovinskog rata, ali i simbolu hrvatskog