DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 34 <-- 34 --> PDF |
gospodarsko polurazdoblje. Naime pojedinačna vremena prelaska stabala obične jele često su duža i od 40 godina, kao posljedica zagušene strukture sastojine povezano s prethodnom poviješću gospodarenja i spomenutim (ne)primjenjivanim modelima gospodarenja. Predviđeni teoretski model zahtijeva i uspostavu trajnih sjekoreda u šumama kojih se potrebno dosljedno pridržavati. Često puta u praksi sjekoredi nisu uspostavljeni, a poseban problem predstavlja rastavljanje preborne sječe na dvije vremenski odvojene sječe – u jednoj se sijeku listače, a u drugoj četinjače s obzirom na organizacijske i trenutne tržišne okolnosti. Na temelju navedenog, uz nedosljednu primjenu Klepčevog modela gospodarenja prebornim šumama (Klepac 1961) izračunavani su i primjenjivani intenziteti sječa na razini od oko 15 % ili manje drvne zalihe u sastojini u trenutku sječe. Glavnina posječenog volumena usmjerena je na svega nekoliko pojedinačnih stabla po hektaru površine, što nije bilo dovoljno otvaranje za preživljavanje pomlatka obične jele, ali niti za znatnije promjene u strukturi prema ciljanoj prebornoj višedimenzijskoj i mješovitoj strukturi. Posljedice provedenog modela gospodarenja u prošlosti vidljive su na trenutnoj strukturi jelovo-bukovih šuma. Iako se njima načelno gospodari isključivo preborno više od pola stoljeća (Božić 2001, Klepac 2001, Čavlović 2006.) stanje jelovo-bukovih šuma u Hrvatskoj nije optimalno. Aktualna struktura sastojine na plohi istraživanja obilježena je prevelikom zastupljenosti prezrelih i slabovitalnih stabala obične jele te slabim prirastom i obnovom obične jele (Tablica 3). U Hrvatskoj je to izraženije u bukovo-jelovim i sastojinama obične jele na najproizvodnijem staništu u Gorskom kotaru (Božić 2000.). Izrazit problem dugoročno predstavlja slaba obnova obične jele (Čavlović i dr. 2006.). U pregustim sastojinama gomila se nerazgrađeni humus te se stvaraju suhi uvjeti pri razini tla, što onemogućava razvoj pomladka obične jele (Čavlović 2000.). Obična bukva, od prirode konkuretnija vrsta bolje se nosi s takvim uvjetima te se uspješnije obnavlja, što je u Hrvatskoj uočio već Šafar (1954, 1965.). Iz toga slijedi činjenica je da je obična bukva u posljednjih 30 godina znatno povećala udio u bukovo-jelovim šumama Dinarida (Čavlović 2000, 2006, Poljanec i dr. 2010.). Uspoređujući stanje bukovo-jelovih šuma na drugim područjima Dinarske regije (Bončina 2011.) ono je nedvojbeno vrlo slično, a i drugdje je zapažena slaba regeneracija obične jele (Korpel 1985, Andrzejzyk et al. 1987, Roženbergar et al. 2007.). Prema nekim autorima (Bončina i dr 2002, 2003, Diaci i dr. 2011.) dio je to prirodnih procesa dinamičnih međuvrsnih odnosa, no dijelom uzrok je i napuštanje favoriziranja četinjača koje je bilo prisutno do polovice prošloga stoljeća (Diaci i dr. 2011.). S obzirom da je u scenariju 4 dosljedno primijenjen Klepčev model, on je samo naizgled istovjetan onome primjenjivanom u operativnoj praksi tijekom posljednjih desetljeća. Stoga nije neočekivano da se spomenuti scenarij pokazao značajno boljim nego što je to modificirani model primijenjivan u praksi (Slika 5, Tablica 4). Preciznije gledano, vrlo je sličan krutom modelu sječe jednake teoretskom prirastu (Scenarij 1), no Klepčev model je povoljniji, jer osim prirasta uključuje i obrast kao „osigurač“ prenaglog otvaranja strukture sastojine (Slika 5, Tablica 4). Problematika niskih intenziteta sječa prepoznata je početkom ovoga tisućljeća (Čavlović 2000, Čavlović i dr. 2006. Čavlović i dr. 2021b.) te se posljedično interveniralo u regulatorne propise (NN 111/2006) podizanjem maksimalno dozvoljenog intenziteta sječe na 30%, ali se i u operativnoj praksi uslijed različitih okolnosti (povećana potražnja za drvom, tržišno gospodarstvo, uspostava vlastite države) potiču intenzivnije sječe u bukovo-jelovim šumama. Pretpostavka je da bi se intenzivnijim otvaranjem sastojina te pravilnijim raspoređivanjem etata u prostoru i po debljinskim stupnjevima moglo potaknuti prirodnu regeneraciju obične jele (Čavlović i dr. 2006, Čavlović i dr. 2021a.), što je i potvrđeno u istraživanjima Teslak i dr. 2016. Ovakav pristup primjenjuje se u dijelu šuma sada već drugu ophodnjicu te su mnoge sastojine značajnije otvorenog sklopa. Pritom problem predstavljaju slučajni prihodi vezani za elementarne nepogode i šumske štetnike i bolesti (Teslak i dr. 2020, Ugarković i dr. 2018.). Ledolom 2014. godine te propadanje smreke uslijed suše i napad potkornjaka te nekoliko vjetroloma (Ugarković i dr. 2021a, Ugarković i dr. 2021b.) dodatno su poremetile provedbu redovnog, planiranog gospodarenja. Pitanje je koliko je naglo otvaranje sastojina (dva uzastopna intenziteta od 30 %) doprinijelo štetama od ledoloma i vjetroloma jer stabla, posebno tanka i srednjedebela, nisu bila habitusno pripremljena za štetne utjecaje (Teslak i dr. 2020, Klopčić i dr. 2020.). Model uspostavljen nakon 2000. godine utemeljen na trajnoj primjeni sječe iznosom jednakoj teoretskom volumnom prirastu simuliran je scenarijem 1. Pritom je prilikom planiranja predviđen nešto manje intenzivan prirast (2,5%, a ne 3,0 % godišnje) s obzirom na za prirast otežavajuće klimatske promjene i pojavu niza štetnika i biljnih bolesti. Uz sad već evidentne klimatske promjene, predviđa se znatno smanjenje staništa za običnu jelu na području Hrvatske u budućnosti (Anić i dr. 2009). Velik broj istraživanja usmjeren je na promjene u staništu kojima su šume obične jele izložene u Hrvatskoj (Ugarković i dr. 2021a), ali i u drugim dijelovima areala (Larsen 1986, Ell i Luhmann 1996.). S druge strane često se izostavlja važnost primjenjivanog modela gospodarenja te njegov utjecaj na stabilnost šume i njene mogućnosti prilagodbe promjenama u staništu. Postavlja se pitanje treba li u budućnosti primjenjivati isključivo modele gospodarenja koji slijede (prate) prirodnu dinamiku bukovo-jelovih šuma, kako to predlažu neki autori (Bončina i dr. 2002, 2003, Bončina 2011, Diaci i dr. 2011, Čavlović et al. 2021b.), odnosno možemo li u postojećim okolnostima govoriti o prirodnoj dinamici. Alternativa |