DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 27     <-- 27 -->        PDF

kao i godina njihove sječe, također su detaljno zabilježena. Pri svakoj izmjeri s posebnom pozornošću evidentira se pomladak koji se pojavi unatrag 10 godina ili od prošle izmjere.
Proteklo gospodarenje i teoretski model – Past management and the theoretical model
Dosadašnji postupci gospodarenja provedeni su prema propisu Odjela za uređivanje šuma Uprave šuma-podružnice Delnice, a proveli su ih djelatnici šumarije Delnice. Gospodarski postupci sukladni su standardnom gospodarenju prebornim šumama (Klepac 1961.) a provedeni su jednako kao i u okolnoj, pripadajućoj sastojini. Glede boniteta staništa (jela II, bukva III) konstruirana je teoretska padajuća distribucija stabala (normala) na temelju odnosa između broja stabala dva susjedna debljinska stupnja (q), promjera sječive zrelosti (Dmax) te optimalne temeljnice (BDq model). Optimalni, ciljani omjer smjese je 80% drvne zalihe obične jele i obične smreke, 20% obične bukva i druge listače. Prema tomu, teoretska distribucija za običnu jelu određena je sa q=1,6 Dmax=70 cm, i G =27,7 m2/ha, odnosno za običnu bukvu i ostale listače q=1,44. Dmax=50 cm, i G =7,9m2/ha. Na temelju tarifa (Pranjić 1966.) izračunata je ukupna teoretska drvna zaliha prosječnog hektara u sredini ophodnjice (VN_5) od 431,7 m3/ha, odnosno neposredno pred sječu (VN) od 461,5 m3/ha. Iznos ukupne preborne sječe (E) na razini sastojine standardno se izračunava prema Formuli 2.
Raspodjela sječe prema debljinskim razredima i vrstama drveća određuje se usporedbom stvarne i teoretske debljinske strukture, razmatrajući dinamiku strukture sastojine, a u skladu s generalnom strategijom gospodarenja prebornim šumama jele (Klepac 1961.). Prema tomu, obrazcu predmetna sastojina gospodarena je u proteklom, 50-godišnjem razdoblju, tj. do 2012. kada je napravljena posljednja sječa.
Projekcija razvoja sastojine – Projection of stand development
Za projekciju budućeg razvoja sastojine izbrana su četiri različita scenarija budućeg gospodarenja. Scenariji se međusobno razlikuju prema načinu određivanja iznosa preborne sječe kao osnovnog alata usmjeravanja razvoja prema strukturi sastojine određenoj odabranim teoretskim modelom optimalne strukture preborne sastojine.
Scenarij 1 obilježava periodička (svakih 10 godina) primjena sječe (E) u iznosu jednakom teoretskom ukupnom postotku prirasta od 25% drvne zalihe (V) (sukladno odabranom BDq modelu):
                                Formula 3 – Equation 3
U scenariju 2 sječa (E) je jednaka periodičkom prirastu ostvarenom u prethodnom 10 godišnjem razdoblju (Iv) uvećanom za razliku između stvarne (VK) i teoretske drvne zalihe (VN) sastojine:
                                Formula 4 – Equation 4
Za scenarij 3 iznos preborne sječe je jednak proteklom periodičkom (10-godišnjem) prirastu (Iv) uvećanom za iznos drvne zalihe iznad dimenzije sječive zrelosti 70 cm (VDBH>70).
                                Formula 5 – Equation 5
Određivanje ukupnog iznosa preborne sječe u scenariju 4 istovjetno je standardnom teoretskom postupku u gospodarenju prebornim jelovim šumama u Hrvatskoj, tj . prema već opisanoj Formuli 2.
U sva četiri scenarija raspodjela izračunatog etata (doznaka) po vrstama drveća i debljinskoj strukturi određena je prema pretpostavljenim temeljnim ciljevima (načelima) prebornog gospodarenja u Hrvatskoj:
1.             Što skorija uspostava i podržavanje preborne strukture
2.             Održavanje udjela jele radi osiguravanja prirodne obnove
3.             Iniciranje i održavanje pomlađivanja jele
4.             Uspostava teoretskog omjera drvne zalihe prema vrstama drveća
5.             Podržavanje razvoja najkvalitetnijih stabala obične bukve uz reduciranje njene prekobrojnosti
6.             Poticanje razvoja plemenitih listača (gorskog javora)
Projekcija razvoja sastojine za sva četiri scenarija provedena je programom MOSES 3.0. (Hasenauer i dr. 2006, Mikac i dr. 2013, Thurnher i dr. 2017.). Prije primjene program MOSES prilagođen je za obračun prema lokalnim volumnim jednadžbama za običnu jelu i običnu bukvu (Špiranec 1975, 1976.) te je prirast testiran za lokalne uvjete na temelju evidentiranog proteklog razvoja i razvoja projiciranog pomoću modela. Postupak i rezultati testiranja primjenjivosti simulatora MOSES 3.0 opisani su u radu Čavlović i dr. (2021b.). Kako su sva četiri scenarija projicirana istim modelima razvoja, mortaliteta i regeneracije, pretpostavka je da su pogreške u projiciranom budućem prirastu podjednake kod svih scenarija. Prema tomu, buduća struktura za sva četiri scenarija pogodna je za međusobnu usporedbu.
Vizualizacija stanja strukture na istraživanoj plohi koju za svaki korak projekcije prikazuje MOSES, omogućava odabir stabala za sječu slično ili bolje nego u realnim uvjetima (Slika 2).
Za svaki korak projekcije kao rezultat predikcije gospodarenja primjenom pojedinog scenarija dobivene su dimenzije (prsni promjer i visina) stabala svih razvojnih stadija i vrsta drveća, kao i posječenih i odumrlih stabla te priljev stabala. Iz navedenih osnovnih varijabli izvedene su sve