DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 25 <-- 25 --> PDF |
ukazuju na određeni opravak stabala jele uslijed smanjenja emisija štetnih plinova osuvremenjavanjem i gašenjem energana i druge industrije (Čavlović i dr. 2015). U okolnostima nagomilane, prezrele drvne zalihe logičan i očekivani slijed događaja je značajnija pojava slučajnih prihoda (Ugarković i dr. 2021a, Čavlović i dr. 2021a) kao posljedica prirodnih procesa težnje šume za obnovom i mogućom izmjenom vrsta. Slučajni prihodi nepredvidivi su po iznosu, i po prostoru i u vremenu te iznimno otežavaju planiranje i samu provedbu gospodarenja šumama, kao i činjenicu da udaljavaju strukturu šume od ciljanih optimalnih modela prebornog gospodarenja. Preborni model gospodarenja posebno je pogodan za bukovo-jelove šume Dinarida (Bončina 1994, Klepac 1995, Čavlović 2006, Bončina i dr. 2002, Čavlović i dr. 2021a i 2021b.) koje i prirodno uspostavljaju strukturu nalik prebornoj (Diaci i dr. 2011.). Nagle i česte izmjene u dubini tla na malom prostoru i velika kamenitost uzrokuju izmjenu pojedinačnih ili malih grupa stabala različitih dimenzija na malom prostoru, što u prašumskim sastojinama nalikuje na strukturu preborno gospodarene sastojine, odnosno trajnu prebornu fazu u razvoju prašume (Anić i Mikac 2008.). Osjetljivost i zahtjevnost staništa, posebno potreba očuvanja šumskog tla te ekološka obilježja skiofilne jele, neosporno nameću potrebu primjene modela gospodarenja koje osigurava trajnu pokrivenost zemljišta i znatnu drvnu zalihu. Iznova je to prepoznao akademik Klepac te objavom „Novog sustava gospodarenja prebornim šumama“ 1961. godine te uspostavom primjene tog sustava u svim šumama koje u strukturi imaju jelu ponovno promovira preborno gospodarenje u Hrvatskoj. Osnovno obilježje teoretskog modela prebornog gospodarenja je periodička sječa jednaka iznosu volumnog prirasta cijele šume (Schütz 1989, O’Hara i dr. 2007.). Sječa se ne provodi na cijeloj površini šume svake godine već periodički (ophodnjica), u Hrvatskoj svakih 10 godina na desetini ukupne površine šume. U takvom obliku gospodarenja iznimno je važno precizno utvrditi prirast sastojina, jer je etat iznosom jednak prirastu samo u šumama u kojima je uspostavljena idealna preborna struktura predstavljena padajućom distribucijom broja stabala po debljinskim stupnjevima. S obzirom da u gospodarskim šumama obične jele i obične bukve u Hrvatskoj više-manje nikada nije uspostavljena idealna struktura, sječa iznosom jednaka aktualnom prirastu neće omogućiti pokretanje procesa transformacije u dijelu šuma s obilježjima jednodobne strukture. Stoga je prilikom određivanja količine sječe uvedena korekcija odnosa prirast-etat pomoću obrasta sastojine (Klepac 1961.). Sve navedeno primjenjuje se proteklih 60 godina ili 6 ophodnjica po 10 godina te bi bilo za očekivati pozitivne promjene u smislu uspostave stabilne preborne strukture, trajne regeneracije u sastojinama i zadovoljavajuću produktivnost u smislu proizvodnje drvnih sortimenata. Međutim strukturni pokazatelji (Čavlović i dr. 2021b) te stanje obnove (Teslak i dr. 2016, Ugarković i dr. 2018.) ukazuju na suprotno zbog nedosljedne primjene deklariranog modela u operativnoj praksi. Nedostaci se ogledaju u izgradnji normala za koje su korištene strane korelacije u prebornim šumama, a posebno pri određivanju drvne zalihe prije i poslije sječe na temelju vremena prelaska (Klepac 1961.). Vremena prelaska zadiru dublje u povijest dinamike šume, a za izgradnju teoretskih modela nužno je da uzorak potječe iz preborne šume teoretske optimalne strukture. U suprotnom prirast, a time i iznos sječe bit će podcijenjen, a gospodarenje neprikladno. Primjer za treću Klepčevu normalu gdje je zaliha prije sječe npr. Vl = 394 m3/ha, a nakon sječe V0= 299 m3/ ha, ako primijenimo ispravno Leibnitzovu formulu (Formula 1) Formula 1 – Equation 1 postotak volumnog prirasta nakon 10 godina (l=10) iznosi p = 2,8 % koji je iskazan složenim kamatnim računom (godišnji iznos). Dalje ako primijenimo Klepčevu formulu (Klepac 1961. tj. Formulu 2) za etat; Formula 2 – Equation 2 gdje je: VK – drvna zaliha sastojine pred sječu, p – složeni postotak godišnjeg volumnog prirasta u toj sastojini u proteklih deset godina, VN – teoretska drvna zaliha sastojine pred sječu sukladno odabranom BDq modelu, l – duljina ophodnjice dolazimo do etata od 95 m3/ha što na zalihu neposredno pred sječu čini intenzitet od 2,45 % godišnje (jednostavan kamatni račun), odnosno 24,5 % nakon 10 godina. Problem je što je u sastojinama narušene preborne strukture prirast znatno manji, a u sastojinama pri operativnom uređivanju izmjerena drvna zaliha u većini sastojina nije ona koja će biti u trenutku neposredno prije sječe. Na primjer VK tri godine nakon sječe je 505 m3/ha, a postotak prirasta utemeljen na volumnom prirastu na temelju vremena prelaska za proteklo razdoblje u sastojinama (problem vezanja na povijesnu strukturu preko vremena prelaska koje može ići i do 50 pa i više godina unazad) iznosi primjerice 1,6 %. Tada prirast iznosi 74,12 m3/ha, a etat uz korekciju obrastom iznosi ponovno 95 m3/ha. Kada se tako izračunat etat primijeni na zalihu koju očekujemo pred sječu (612,7 m3/ha) dobijemo intenzitet preborne sječe od 15,5%. To je na razini intenziteta njege sastojine prorjedom i ne može promovirati procese uspostave preborne strukture, štoviše |