GooSL - pretraživanje ŠL

DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu

ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 23 <-- 23 --> PDF

Odabir prilagodljivog modela gospodarenja na temelju dugoročne projekcije razvoja dinarskih jelovo-bukovih sastojina
Choice of adaptive forest management model based on long-term projection in dinaric fir-beech stands
Krunoslav Teslak, Marijana Andabaka, Andrea Mertini, Karlo Beljan, Mislav Vedriš
Sažetak
Raznodobne jelovo-bukove šume u Republici Hrvatskoj zauzimaju oko 157 000 ha. Tijekom povijesti njima se upravljalo različitim načinima gospodarenja, od jednodobnog do prebornog gospodarenja. Kao rezultat povijesne integracije hrvatskog šumarstva u njemačku šumarsku školu i uz jedinstvene ekološke značajke dinarskog područja, primarno se primjenjuje preborni način gospodarenja. U današnje vrijeme zbog različitih biotskih i abiotskih utjecaja, većina bukovo-jelovih šuma u Hrvatskoj ima prijelaznu strukturu između jednodobne i one preborne. Strukturu karakterizira velika drvna zaliha, mali prirast, loša vitalnost, slaba obnova jele i sve veći udio obične bukve. Takav ogledni primjer je i stalna pokusna ploha koja se nalazi u sjevernom dinarskom području Hrvatske i kojom gospodare “Hrvatske šume” d.o.o. Zagreb, a ujedno je i predmet ovog istraživanja. Cilj članka jest istražiti različite modele određivanja sječa koji će usmjeriti šumu u stabilniju prebornu strukturu s optimalanim prirastom i s odgovarajućim volumnim udjelom jele. Ulazni podaci dobiveni su sukcesivnim mjerenjima na stalnoj pokusnoj plohi u bukovo-jelovoj sastojini. Simulator šumskih stabala i sastojina, MOSES version 3.0, testiran je na primjenjivost u lokalnim uvjetima i korišten je za projekciju budućeg gospodarenja. Četiri scenarija temeljena na različitim modelima izračuna sječe korištena su za simulaciju mogućih smjerova budućeg gospodarenja s naglaskom na ciljani volumni udio jele, prirodnu obnovu jele, uspostavu i održavanje preborne strukture. Svi scenariji predviđaju smanjenje volumena jele praćeno agresivnom regeneracijom obične bukve te djelomično postizanje preborne strukture. Krajnje strukture šumskih sastojina (nakon 110 godina) uspoređene su i rangirane na temelju sastojinskih i ekonomskih pokazatelja. S gledišta ekološke, šumsko-gospodarske i ekonomske održivosti, model izračuna sječe koji je temeljen na trenutnoj drvnoj zalihi i desetogodišnjem prirastu pokazao se kao najbolji među istraženim scenarijima.
Ključne riječi: bukovo-jelove šume, drvna zaliha, procjena etata, model gospodarenja, MOSES simulator rasta
UVOD
INTRODUCTION
U Hrvatskoj preborno gospodarenje vezano je uz rasprostranjenost obične jele. Šume u kojima se javlja jela zauzimaju površinu 315 000 ha ili oko 12% površine šuma, dok preborne jelove šume čine oko 157 000 ha (Čavlović 2010). Dolaze u više tipova ovisno o matičnom supstratu, nadmorskoj visini, bioklimatskoj zoni te posljedično biljnoj zajednici (Tablica 1).

ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 24 <-- 24 --> PDF

Unutar prikazanih tipova jelovih šuma Hrvatske (Tablica 1) objedinjene su gospodarske šume na kvalitetnijim staništima, ali i visokogorske bukovo-jelove šume zaštitnoga karaktera u kojima su gospodarski zahvati svedeni na minimum. Značajne površine bukovo-jelovih šuma u nekom su obliku zaštite, počevši od nacionalnog parka, preko parkova prirode do zaštitnih šuma, što ukazuje na njihovu općekorisnu vrijednost u osjetljivom i zahtjevnom staništu gorskih šuma hrvatskog dijela Dinarida. Na teške stanišne uvjete određene plitkim i kamenitim tlom te kratkim vegetacijskim periodom, ukazuje i relativno mala drvna zaliha te prosječno III bonitet staništa (MP 2016.). Unatoč tomu, gotovo dvije trećine površine bukovo-jelovih šuma ima dominantnu funkciju proizvodnje drvnih sortimenata za koje je u Hrvatskoj uvriježen naziv gospodarske šume. Uglavnom su to sve jelove šume na silikatnoj geološkoj podlozi te dio jelovo bukovih šuma produktivnijeg staništa na vapneno-dolomitnoj podlozi. U takvim šumama veći je i udio jele u strukturi sastojina, a povijesno gledano sustavnije gospodarenje njima započinje osnivanjem šumarije u Krasnu 1765. godine, te se razvija kroz 19. stoljeće, prometnim otvaranjem Gorskog kotara i Like, ali i razvojem metoda uređivanja šuma posebno razvoja metoda prebornog gospodarenja šumama. Još od kraja 19 stoljeća za šume Karlovačkog generalata uvedeno je preborno gospodarenje, pa takav model ima dugu tradiciju u šumarstvu Hrvatske, kao posljedica povijesne integriranosti u austro-ugarsko šumarstvo (Frančišković 1927.). U početku pod utjecajem njemačkog šumarstva podržava se razvoj četinjača, a iskorjenjuje se obična bukva (Kern 1898, 1909.). Strani privatni vlasnici često izostavljaju potpunu provedbu prebornog gospodarenja te šume održavaju kao neaktivni (mrtvi) kapital, a što je izraženije u dijelovima Gorskog kotara. Značajan dio šuma cijelog područja u državnom vlasništvu također nije bio intenzivno gospodaren zbog nepristupačnosti (Božić 2001.).
Navedene okolnosti i pristup oblikuju šume strukturom slične jednodnodobnim čistim sastojinama četinjača. Slični negativni trendovi razvoja strukture jelovih šuma zabilježeni su istraživanjima u Hrvatskoj (Klepac 1995, Čavlović i Mraović 1997, Čavlović i dr. 2006.), ali i u drugim državama srednje Europe (Schütz 1975, 1992, Korpel 1982, Bončina i dr. 2002, 2011, Diaci 2006, Ficko i dr. 2011.). Najznačajnije strukturne promjene ogledaju se u povećanju udjela obične jele u drvnoj zalihi (na štetu svih ostalih vrsta), nagomilavanje drvne zalihe koju čine pretežno prestara i slabo vitalna stabla jele, te izostanak prirodne regeneracije jele. Pretpostavka je da su nedostaci u načinu gospodarenja vodeći uzrok negativnih promjena u strukturi sastojina (Matić i dr. 2006.), iako su slične promjene uočene i u negospodarenim šumama (Roženbergar et al. 2007, Diaci et al. 2011.). Slabointenzivno gospodarenje očekivano formira i trajno podržava strukturu sastojine istovjetnu jednodobnoj fazi prašume.
Posebice zabrinjavajući problem je slaba obnova jele, što je obuhvaćeno brojnim istraživanjima (Korpel 1985, Roženbergar i dr. 2007, Teslak i dr. 2020.), ali i sušenje jele (Larsen 1986, Elli i Luhmann 1996, Linares i Camarero 2012, Ugarković i dr. 2021a.). Za uzroke sušenja navode se klimatske promjene i zagađenost zraka, no teško je razlučiti koliko je proteklo gospodarenje, odnosno postojeća starosna struktura stabala i povezano vitalnost stabala (Ugarković i dr. 2011.) doprinijela sušenju. Novija istraživanja

ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 25 <-- 25 --> PDF

ukazuju na određeni opravak stabala jele uslijed smanjenja emisija štetnih plinova osuvremenjavanjem i gašenjem energana i druge industrije (Čavlović i dr. 2015). U okolnostima nagomilane, prezrele drvne zalihe logičan i očekivani slijed događaja je značajnija pojava slučajnih prihoda (Ugarković i dr. 2021a, Čavlović i dr. 2021a) kao posljedica prirodnih procesa težnje šume za obnovom i mogućom izmjenom vrsta. Slučajni prihodi nepredvidivi su po iznosu, i po prostoru i u vremenu te iznimno otežavaju planiranje i samu provedbu gospodarenja šumama, kao i činjenicu da udaljavaju strukturu šume od ciljanih optimalnih modela prebornog gospodarenja.
Preborni model gospodarenja posebno je pogodan za bukovo-jelove šume Dinarida (Bončina 1994, Klepac 1995, Čavlović 2006, Bončina i dr. 2002, Čavlović i dr. 2021a i 2021b.) koje i prirodno uspostavljaju strukturu nalik prebornoj (Diaci i dr. 2011.). Nagle i česte izmjene u dubini tla na malom prostoru i velika kamenitost uzrokuju izmjenu pojedinačnih ili malih grupa stabala različitih dimenzija na malom prostoru, što u prašumskim sastojinama nalikuje na strukturu preborno gospodarene sastojine, odnosno trajnu prebornu fazu u razvoju prašume (Anić i Mikac 2008.).
Osjetljivost i zahtjevnost staništa, posebno potreba očuvanja šumskog tla te ekološka obilježja skiofilne jele, neosporno nameću potrebu primjene modela gospodarenja koje osigurava trajnu pokrivenost zemljišta i znatnu drvnu zalihu. Iznova je to prepoznao akademik Klepac te objavom „Novog sustava gospodarenja prebornim šumama“ 1961. godine te uspostavom primjene tog sustava u svim šumama koje u strukturi imaju jelu ponovno promovira preborno gospodarenje u Hrvatskoj. Osnovno obilježje teoretskog modela prebornog gospodarenja je periodička sječa jednaka iznosu volumnog prirasta cijele šume (Schütz 1989, O’Hara i dr. 2007.). Sječa se ne provodi na cijeloj površini šume svake godine već periodički (ophodnjica), u Hrvatskoj svakih 10 godina na desetini ukupne površine šume. U takvom obliku gospodarenja iznimno je važno precizno utvrditi prirast sastojina, jer je etat iznosom jednak prirastu samo u šumama u kojima je uspostavljena idealna preborna struktura predstavljena padajućom distribucijom broja stabala po debljinskim stupnjevima. S obzirom da u gospodarskim šumama obične jele i obične bukve u Hrvatskoj više-manje nikada nije uspostavljena idealna struktura, sječa iznosom jednaka aktualnom prirastu neće omogućiti pokretanje procesa transformacije u dijelu šuma s obilježjima jednodobne strukture. Stoga je prilikom određivanja količine sječe uvedena korekcija odnosa prirast-etat pomoću obrasta sastojine (Klepac 1961.).
Sve navedeno primjenjuje se proteklih 60 godina ili 6 ophodnjica po 10 godina te bi bilo za očekivati pozitivne promjene u smislu uspostave stabilne preborne strukture, trajne regeneracije u sastojinama i zadovoljavajuću produktivnost u smislu proizvodnje drvnih sortimenata. Međutim strukturni pokazatelji (Čavlović i dr. 2021b) te stanje obnove (Teslak i dr. 2016, Ugarković i dr. 2018.) ukazuju na suprotno zbog nedosljedne primjene deklariranog modela u operativnoj praksi. Nedostaci se ogledaju u izgradnji normala za koje su korištene strane korelacije u prebornim šumama, a posebno pri određivanju drvne zalihe prije i poslije sječe na temelju vremena prelaska (Klepac 1961.). Vremena prelaska zadiru dublje u povijest dinamike šume, a za izgradnju teoretskih modela nužno je da uzorak potječe iz preborne šume teoretske optimalne strukture. U suprotnom prirast, a time i iznos sječe bit će podcijenjen, a gospodarenje neprikladno. Primjer za treću Klepčevu normalu gdje je zaliha prije sječe npr. V_l = 394 m³/ha, a nakon sječe V₀= 299 m³/ ha, ako primijenimo ispravno Leibnitzovu formulu (Formula 1)
                                Formula 1 – Equation 1
postotak volumnog prirasta nakon 10 godina (l=10) iznosi p = 2,8 % koji je iskazan složenim kamatnim računom (godišnji iznos). Dalje ako primijenimo Klepčevu formulu (Klepac 1961. tj. Formulu 2) za etat;
                                Formula 2 – Equation 2
gdje je:
V_K –         drvna zaliha sastojine pred sječu,
p –          složeni postotak godišnjeg volumnog prirasta u toj sastojini u proteklih deset godina,
V_N –        teoretska drvna zaliha sastojine pred sječu sukladno odabranom BDq modelu,
l –            duljina ophodnjice
dolazimo do etata od 95 m³/ha što na zalihu neposredno pred sječu čini intenzitet od 2,45 % godišnje (jednostavan kamatni račun), odnosno 24,5 % nakon 10 godina. Problem je što je u sastojinama narušene preborne strukture prirast znatno manji, a u sastojinama pri operativnom uređivanju izmjerena drvna zaliha u većini sastojina nije ona koja će biti u trenutku neposredno prije sječe. Na primjer V_K tri godine nakon sječe je 505 m³/ha, a postotak prirasta utemeljen na volumnom prirastu na temelju vremena prelaska za proteklo razdoblje u sastojinama (problem vezanja na povijesnu strukturu preko vremena prelaska koje može ići i do 50 pa i više godina unazad) iznosi primjerice 1,6 %. Tada prirast iznosi 74,12 m³/ha, a etat uz korekciju obrastom iznosi ponovno 95 m³/ha. Kada se tako izračunat etat primijeni na zalihu koju očekujemo pred sječu (612,7 m³/ha) dobijemo intenzitet preborne sječe od 15,5%. To je na razini intenziteta njege sastojine prorjedom i ne može promovirati procese uspostave preborne strukture, štoviše

ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 26 <-- 26 --> PDF

problem se sa svakom sljedećom ophodnjicom produbljuje i intenzitet sječa s vremenom opada. Na dugoročnu neodrživost i produbljivanje problema te nužnost prilagodbe modela gospodarenja, odnosno uvođenje prilagodljivog, dinamičnog modela gospodarenja upozoravaju brojni stručni i znanstveni radovi (O’Hara 2001, Bončina i dr. 2002, Čavlović i dr. 2006, Bončina 2011, Diaci i dr. 2011.).
Početkom novog tisućljeća prepoznati su nedostaci primjene Klepčevog modela (1961.) u praktičnom šumskogospodarskom planiranju te se predlaže uvođenje teoretskog prirasta u Klepčevu formulu (Formula 2) kako bi se odredio iznos sječe (Čavlović i dr. 2000, Čavlović i dr. 2006, Čavlović i dr. 2021a.). Za spomenuti primjer uz teoretski postotak prirasta od 3 % intenzitet sječe bi iznosio oko 27 %. Na temelju toga prilagođava se i regulativa povećanjem dozvoljenog intenziteta preborne sječe na 30 % (NN 111/2006, NN 97/2018.).
Primjena novog pristupa dugoročno je održiva samo ako šuma istovremeno reagira intenzivnim prirastom i još intenzivnijom regeneracijom. U suprotnom postoji opasnost od pojave regresije sastojine kroz pojavu pionirskih, pa i invazivnih vrsta drveća uslijed prenaglog gubitka strukture sastojine te izmjene u strukturi vrsta, jer navedeno više odgovara regeneraciji obične bukve. Udio listača ograničen je pojavom ledenih oluja u kojemu one u usporedbi prema četinjačama značajno više stradavaju (Nagel i dr. 2016, Teslak i dr. 2020, Klopčić i dr. 2020.). Stoga je potrebno istražiti dugoročne posljedice primjene različitih modela prebornog gospodarenja te njihov utjecaj na unaprjeđenje postojeće strukture i poticanje regeneracije u jelovo-bukovim šumama, a također koji su alternativni modeli određivanja iznosa sječe, ali i njene raspodjele u prostoru.
Primarni cilj ovoga rada je istražiti buduće scenarije gospodarenja bukovo-jelovim šumama u ukviru mogućih modusa određivanja i provedbe preborne sječe. Dok se sekundari cilj odnosi na obabir najprihvatljivijeg modela koji bi se trebao provoditi u praksi. Dugoročno provjeriti primjenu pojedinog scenarija te u kratkom vremenu dobiti rezultate, moguće je samo u simulatorima razvoja sastojina. Stoga su temeljni zadaci ovoga rada: i) projekcija razvoja strukture bukovo-jelove sastojine nepravilne strukture uz primjenu različitih modela određivanja i provedbe preborne sječe, ii) usporedba projiciranih razvoja strukture s teoretskom tj. normalnim razvojem strukture, iii) međusobna usporedba i vrednovanje pojedinih modela tj. scenarija razvoja.
MATERIJAL I METODE
MATERIAL AND METHODS
Područje istraživanja – Research area
Trajna pokusna ploha površine 0,36 hektara (Slika 1) nalazi se u Gorskom kotaru unutar gospodarske jedinice Delnice. Gospodarska jedinica Delnice prostire se sjeverno od grada Delnica, obuhvaća zaravan na tri umjereno visoke gore, nadmorske visine u rasponu od 680 do 710 m s tipčnim prebornim gorskim šumama obične bukve i obične jele (Omphalodo – Fagetum (Tregubov 1957.) Marinček i dr. 1957.) (Anon 2011.).
Klimatska i stanišna obilježja Gorskog kotara kao šireg područja istraživanja ovoga rada detaljno su prikazana u već postojećim objavama (Ugarković i dr. 2018.). Samu pokusnu plohu obilježava smeđe tlo na vapneno dolomitnoj podlozi umjerene do male kamenitosti, što predstavlja vrlo produktivno stanište posebno za običnu jelu gdje najviša stabla dosežu visinu i do 40 m.
Terenska izmjera – Field measurements
Pokusna ploha predstavlja tipične strukturne i stanišne karakteristike gospodarski najvrjednijih jelovo-bukovih sastojina te je uspostavljena za trajno praćenje njihovog razvoja. Prvi put je mjereno u proljeće 1992., zatim 2002. i 2012. godine. Na pokusnoj plohi evidentirana su i obrojčana sva stabla (d_1,30>10 cm) neovisno o razvojnom stadiju te je bojom označeno mjesto za opetovanu izmjeru prsnog promjera. Svakom stablu određen je prostorni položaj na pokusnoj plohi u relativnom koordinatnom sustavu, položaj s obzirom na nadmorsku visinu, izmjeren je prsni promjer, visina i visina početka krošnje. Posječena stabla,

ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 27 <-- 27 --> PDF

kao i godina njihove sječe, također su detaljno zabilježena. Pri svakoj izmjeri s posebnom pozornošću evidentira se pomladak koji se pojavi unatrag 10 godina ili od prošle izmjere.
Proteklo gospodarenje i teoretski model – Past management and the theoretical model
Dosadašnji postupci gospodarenja provedeni su prema propisu Odjela za uređivanje šuma Uprave šuma-podružnice Delnice, a proveli su ih djelatnici šumarije Delnice. Gospodarski postupci sukladni su standardnom gospodarenju prebornim šumama (Klepac 1961.) a provedeni su jednako kao i u okolnoj, pripadajućoj sastojini. Glede boniteta staništa (jela II, bukva III) konstruirana je teoretska padajuća distribucija stabala (normala) na temelju odnosa između broja stabala dva susjedna debljinska stupnja (q), promjera sječive zrelosti (D_max) te optimalne temeljnice (BDq model). Optimalni, ciljani omjer smjese je 80% drvne zalihe obične jele i obične smreke, 20% obične bukva i druge listače. Prema tomu, teoretska distribucija za običnu jelu određena je sa q=1,6 D_max=70 cm, i G =27,7 m²/ha, odnosno za običnu bukvu i ostale listače q=1,44. D_max=50 cm, i G =7,9m²/ha. Na temelju tarifa (Pranjić 1966.) izračunata je ukupna teoretska drvna zaliha prosječnog hektara u sredini ophodnjice (V_{N_5}) od 431,7 m³/ha, odnosno neposredno pred sječu (V_N) od 461,5 m³/ha. Iznos ukupne preborne sječe (E) na razini sastojine standardno se izračunava prema Formuli 2.
Raspodjela sječe prema debljinskim razredima i vrstama drveća određuje se usporedbom stvarne i teoretske debljinske strukture, razmatrajući dinamiku strukture sastojine, a u skladu s generalnom strategijom gospodarenja prebornim šumama jele (Klepac 1961.). Prema tomu, obrazcu predmetna sastojina gospodarena je u proteklom, 50-godišnjem razdoblju, tj. do 2012. kada je napravljena posljednja sječa.
Projekcija razvoja sastojine – Projection of stand development
Za projekciju budućeg razvoja sastojine izbrana su četiri različita scenarija budućeg gospodarenja. Scenariji se međusobno razlikuju prema načinu određivanja iznosa preborne sječe kao osnovnog alata usmjeravanja razvoja prema strukturi sastojine određenoj odabranim teoretskim modelom optimalne strukture preborne sastojine.
Scenarij 1 obilježava periodička (svakih 10 godina) primjena sječe (E) u iznosu jednakom teoretskom ukupnom postotku prirasta od 25% drvne zalihe (V) (sukladno odabranom BDq modelu):
                                Formula 3 – Equation 3
U scenariju 2 sječa (E) je jednaka periodičkom prirastu ostvarenom u prethodnom 10 godišnjem razdoblju (I_v) uvećanom za razliku između stvarne (V_K) i teoretske drvne zalihe (V_N) sastojine:
                                Formula 4 – Equation 4
Za scenarij 3 iznos preborne sječe je jednak proteklom periodičkom (10-godišnjem) prirastu (I_v) uvećanom za iznos drvne zalihe iznad dimenzije sječive zrelosti 70 cm (V_DBH>70).
                                Formula 5 – Equation 5
Određivanje ukupnog iznosa preborne sječe u scenariju 4 istovjetno je standardnom teoretskom postupku u gospodarenju prebornim jelovim šumama u Hrvatskoj, tj . prema već opisanoj Formuli 2.
U sva četiri scenarija raspodjela izračunatog etata (doznaka) po vrstama drveća i debljinskoj strukturi određena je prema pretpostavljenim temeljnim ciljevima (načelima) prebornog gospodarenja u Hrvatskoj:
1.             Što skorija uspostava i podržavanje preborne strukture
2.             Održavanje udjela jele radi osiguravanja prirodne obnove
3.             Iniciranje i održavanje pomlađivanja jele
4.             Uspostava teoretskog omjera drvne zalihe prema vrstama drveća
5.             Podržavanje razvoja najkvalitetnijih stabala obične bukve uz reduciranje njene prekobrojnosti
6.             Poticanje razvoja plemenitih listača (gorskog javora)
Projekcija razvoja sastojine za sva četiri scenarija provedena je programom MOSES 3.0. (Hasenauer i dr. 2006, Mikac i dr. 2013, Thurnher i dr. 2017.). Prije primjene program MOSES prilagođen je za obračun prema lokalnim volumnim jednadžbama za običnu jelu i običnu bukvu (Špiranec 1975, 1976.) te je prirast testiran za lokalne uvjete na temelju evidentiranog proteklog razvoja i razvoja projiciranog pomoću modela. Postupak i rezultati testiranja primjenjivosti simulatora MOSES 3.0 opisani su u radu Čavlović i dr. (2021b.). Kako su sva četiri scenarija projicirana istim modelima razvoja, mortaliteta i regeneracije, pretpostavka je da su pogreške u projiciranom budućem prirastu podjednake kod svih scenarija. Prema tomu, buduća struktura za sva četiri scenarija pogodna je za međusobnu usporedbu.
Vizualizacija stanja strukture na istraživanoj plohi koju za svaki korak projekcije prikazuje MOSES, omogućava odabir stabala za sječu slično ili bolje nego u realnim uvjetima (Slika 2).
Za svaki korak projekcije kao rezultat predikcije gospodarenja primjenom pojedinog scenarija dobivene su dimenzije (prsni promjer i visina) stabala svih razvojnih stadija i vrsta drveća, kao i posječenih i odumrlih stabla te priljev stabala. Iz navedenih osnovnih varijabli izvedene su sve

ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 28 <-- 28 --> PDF

ostale varijable kao što su temeljnica, drvna zaliha, prirast, iznos sječe, sve po vrstama drveća i debljinskim stupnjevima. Razvoj strukture sastojine projiciran je za 12 budućih desetogodišnjih gospodarskih razdoblja, uz korak prikaza podataka i sječe svakih 10 godina.
Vrednovanje scenarija – Evaluation of scenarios
Suvremeni model gospodarenja mora biti sveobuhvatno prihvatljiv, stoga i njegovo vrednovanje mora biti višekriterijsko. Zato je za usporedbu uspješnosti scenarija izdvojeno 9 obilježja: drvna zaliha (m³/ha), broj stabala (n/ha), prsni promjer srednjeplošnog stabla (cm), udio jelovine u drvnoj zalihi (%), postotak volumnog prirasta (%), priljev stabala (n/ha/godišnje), vrijeme prelaska (godina), etat (m³/ha/10 godina), neto sadašnja vrijednost (NPV) (eur/ha). Indikatori su izabrani iz niza ekonomskih, strukturnih i šumskogospodarskih obilježja uz pomoć standardizacije varijabli i klasterske analize, kako bi se izbjeglo preklapanje njihova utjecaja. Za svaki pokazatelj izračunata je prosječna vrijednost tijekom 11 projekcijskih razdoblja, dok je za ekonomski pokazatelj NPV izračunat ukupno ostvareni prihod tijekom cjelokupnog razdoblja projekcije.
Nadalje, izračunat je indeks prosječnog odstupanja od teoretskog modela (I_DEV) za svaki pojedini pokazatelj na temelju Formule 6 (Čavlović i dr. 2012.):
Formula 6 – Equation 6
gdje je t- broj gospodarskih polurazdoblja, X_SC- promatrani kriterij ostvaren primjenom pojedinog scenarija i X_N- teoretska vrijednost promatranog čimbenika. Za sva četiri scenarija na temelju prosječnog indeksa odstupanja odvojeno po skupinama vrsta drveća i ukupno napravljeno je njihovo rangiranje. Vrednovanje svakog scenarija provedeno je usporedbom istovjetnih indikatora odabranog, ciljanog teoretskog modela. Sagledavajući višekriterijski i kritički na taj način je omogućeno vrednovanje svakog pojedinog scenarija tj. modela gospodarenja obilježenog načinom određivanja iznosa i same provedbe preborne sječe.
REZULTATI
RESULTS
Godine 2012. (početne godine za simulaciju budućih scenarija gospodarenja) na plohi je evidentirano ukupno 500 stabala promjera iznad 10 cm koja imaju drvnu zalihu od 704 m³/ha (Tablica 3). Ukupno gledano temeljnica (6,7%) i drvna zaliha (52,6%) veći su, a broj stabala (19,6 %) manji je odnosu na postavljeni teoretski model neposredno prije sječe (BDq), prema kojemu se načelno gospodari proteklih 50 godina. Još značajniji problem je u odstupanju postojeće distribucije stabala po debljinskim stupnjevima u odnosu na teoretsku. Dvije trećine (oko 70%) stabala jele promjera je iznad 50 cm. S druge strane gotovo sva stabla obične bukve tanja su od 30 cm. Udio drvne zalihe stabala promjera iznad 50 cm je gotovo 65 %, značajno iznad teoretskog (45 %) (Tablica 3). Listače sudjeluju u drvnoj zalihi s oko 30%, što je nešto više od odabranog teoretskog modela (20 %).

ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 30 <-- 30 --> PDF

stabala obične bukve i gorskog javora. Sam iznos i dinamika sječe različita je za svaki od scenarija te je ovisna o projiciranom stanju sastojine u pojedinom trenutku.
Trend projiciranog razvoja strukture sastojine (Slika 3) pokazuje smanjenje drvne zalihe sastojine, posebice drvne zalihe stabala jele promjera iznad 70 cm. S druge strane ni nakon 110 godina prema projekcijama ne bi se u sastojini uspostavila dovoljna zastupljenost tankih i srednjedebelih stabala jele. Dijelom bi njihovo mjesto zauzele obična bukva i gorski javor, čime bi ona značajno povećala udio u smjesi (Slika 3).
Promatrajući pojedinačno scenarije na kraju projekcijskog razdoblja, povoljnu prebornu i međusobno sličnu strukturu ostvarili bi scenariji 1, 2 i 4. Projekcija uz primjenu scenarija 3 na kraju projekcijskog razdoblja rezultirala bi strukturom obilježenom manjkom srednje debelih stabala. Izuzev nekoliko preostalih starih stabala prema scenariju 3, jela bi gotovo nestala iz sastojine. Zanimljivo da dugoročno sva četiri scenarija uspostavljaju sličnu strukturu s manjim udjelom jelovine (Slika 3).
Sva četiri scenarija predviđaju značajno intenzivniju sječu nego što je bila kroz povijest gospodarenja ovom sastojinom. Tijekom budućih razdoblja značajno bi se smanjio broj prezrelih stabala obične jele, a pred kraj razdoblja pojavio bi se i priljev jele, što je posebno izraženo u scenarijiu 3 (Slika 3 i Slika 4) Iako obična bukva pokazuje smanjenje u broju stabala (Slika 4) raste njen udio u drvnoj zalihi (Slika 3).

ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 29 <-- 29 --> PDF

Izostanak tanjih stabala jele ukazuje na slabu obnovu tijekom proteklog dužeg razdoblja. S druge strane obična bukva se vrlo intenzivno obnavlja unatrag posljednih nekoliko desetljeća. Na stanje obnove sastojine ukazuje i zatečen broj pomladka tijekom izmjere na plohi 2012. godine: nije evidentirano niti jedno stablo jelovog pomladka bilo koje kategorije, dok se listače intenzivno obnavljaju (Tablica 2).
Provedena sječa tijekom 2012. godine u intenzitetu od 26% drvne zalihe usmjerena je na uklanjanje prezrelih i slabo vitalnih stabala jele, ali i sječu debljih stabala obične bukve (Tablica 3).
Prema četiri različita scenarija izračuna iznosa sječe (etata) te simulacije primjene sječe pomoću simulatora MOSES version 3.0, projiciran je razvoj sastojine kroz budućih 110 godina. Odabirom stabala za sječu u okviru iznosa izračunatog etata za svaki pojedini scenarij nastojalo se primijeniti navedena temeljna načela prebornog gospodarenja u Hrvatskoj. S obzirom na početnu strukturu sastojine, glavnina simulirane sječe odnosi se na uklanjanje prestarih i slabo vitalnih stabla jele promjera iznad 50 cm, a zbog obilatog pomlađivanja listača, ponajprije obične bukve, velik dio sječe odnosio se na uklanjanje prekobrojnih i krošnjatih (nekvalitetnih)

ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 31 <-- 31 --> PDF

Osim obilježja strukture na kraju razdoblja projekcije još je važnija dinamika razvoja strukture sastojine tijekom cijelog razdoblja projekcije po vrstama drveća te odnos projicirane zalihe prema teoretskoj (Slika 5). Prvi scenarij postupno smanjuje zalihu jelovine, a bukovinu održava gotovo na istoj razini tijekom cijele projekcije. Drugi scenarij odmah u prvom razdoblju projekcije drastično otvara sastojinu intenzivnom sječom te nakon toga u daljnjim projekcijskim razdobljima sječom prirasta održava uspostavljenu strukturu sastojine. Treći scenarij izrazito smanjuje drvnu zalihu jelovine te ju održava vrlo niskom sve do kraja projekcije, ali na kraju rezultira izrazitom obnovom jele (usporedi Sliku 4 i Sliku 5). Četvrti scenarij slično kao i prvi, ali nešto blaže, smanjuje zalihu jelovine te se pred kraj projekcije nazire ponovno povećanje udjela jele u smjesi. Prema scenariju 3 zaliha na kraju projekcijskog razdoblja od 110 godina bila bi manja od teoretske. Izuzev dijelom scenarija 3, uz primjenu svih scenarija udio listača bio bi znatno iznad teoretskog, iako je znatan dio etata tijekom projekcijskog razdoblja usmjeren na sječu prekobrojnih bukovih stabala (Slika 5).
Osim analize razvoja drvne zalihe sastojine primjenom pojedinog scenarija intenziteta sječe, simuliranje potpune strukture sastojine omogućava izračun i analizu brojnih drugih pokazatelja stanja strukture, ali i ostvarenih prihoda tijekom projekcijskog razdoblja. Važne su prosječne vrijednosti pokazatelja za sva četiri scenarija te njihova odstupanja od teoretskog. Vrijednosti prosječnih indeksa

ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 32 <-- 32 --> PDF

odstupanja pojedinih kriterija od teoretskog modela (Formula 6) razlikuju se ovisno koji scenarij i koji kriterij pojedinačno ili skupno promatramo (Tablica 4).
Drvna zaliha, slično kao i postotak prirasta sastojine najmanje oscilira uz primjenu scenarija 2, a najviše uz primjenu scenarija 3. Razlike u oscilacijama ostalih kriterija ne ostvaruju tako velike razlike između scenarija. Najveći sječivi prihod ostvario bi se uz primjenu scenarija 3 (oko 1600 m³/ha), ali uz velike oscilacije tijekom projekcijskog razdoblja (Slika 5, Tablica 4). Prema preostala tri scenarija ostvario bi se sličan sječivi prihod (oko 1350 m³/ha) uz najmanje oscilacije po razdobljima uz primjenu scenarija 4 (Tablica 4).
Razlike između dvije skupine vrsta drveća su također značajne. Za listače (običnu bukvu i gorski javor) prosječna odstupanja su znatno veća u komparaciji s odstupanjem kriterija promatrajući samo običnu jelu. Razlog leži u stalnom povećanju udjela listača u smjesi sastojine, a koju postavljeni i odabrani ciljani teoretski model ne predviđa. Posebno su velika odstupanja u drvnoj zalihi, broju stabala i etatu promatrajući samo listače (Slika 3, Tablica 4).
Analizirajući objedinjeno sve kriterije ocjenjivanja (odvojeno po vrstama drveća ili ukupno) prema osciliranju oko teoretskog modela, kao prosječne pokazatelje stanja strukture sastojine, prirasta, regeneracije i ostvarenih prihoda kao optimalan izdvaja se scenarij 4. Vrlo mu je sličan scenarij 1. Projekcije prema prostala dva scenarija prikazuju moguće ostvarenje većih prihoda, no prema ostalim kriterijima nisu prihvatljivi (Tablica 4).

ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 33 <-- 33 --> PDF

RASPRAVA
DISCUSSION
Preborno gospodarenje prisutno je u hrvatskom šumarstvu već više od stoljeća (Kern 1909.). Brojni su modeli gospodarenja bukovo-jelovim šumama razvijeni u okviru klasične škole prebornog gospodarenja (Hufnagl 1893, Liocourt 1898, Meyer 1952, Klepac 1961, Shütz 1989.). No, značajnije i ustaljeno preborno gospodarenje u Hrvatskoj nije provođeno sve do nakon Drugog svjetskog rata (Božić 2001, Bončina 2011.). Polovinom prošlog stoljeća značajno je izmijenjen koncept gospodarenja za sastojine koje u svom sastavu imaju običnu jelu te se za njih uvodi preborno gospodarenje prema izmjenjenoj BDq metodi, zasnovanoj na optimalnoj padajućoj distribuciji stabala i određivanju iznosa sječe na temelju realnog volumnog prirasta i korigiranjem obrastom sastojine (Klepac 1961.). Za sva staništa defirana je jedinstvena ophodnjica (razmak između dvije preborne sječe) od 10 godina. U razdoblju uvođenja prebornog gospodarenja dio jelovo-bukovih sastojina obilježavala je gotovo jednodobna čista struktura (Klepac 2001, Božić 2001 Čavlović i dr. 2006). Slično je zabilježeno i u drugim zemljama srednje Europe (Schütz 1975, 1992, Korpel 1982, Bončina i dr. 2002, Bončina 2011.). Na području hrvatskih Dinarida obilježje je to gospodarskih šuma na staništu većih proizvodnih mogućnosti (Božić 2000), a koje odgovora stanju strukture na pokusnoj plohi ovoga istraživanja.
Za određivanje iznosa sječe u prebornoj sastojini optimalne strukture odlučujuću ulogu ima iznos njenog volumnog prirasta. Periodički se siječe cijeli akumulirani prirast ostvaren tijekom perioda raspoređen na stabla različitih promjera padajuće (negativne eksponencijalne) distribucije stabala (Shütz 1989-). Uz strukturu, koja značajno odstupa od preborne, iznos sječe mora biti veći, odnosno manji od prirasta sastojine (Klepac 1961-). Kako bi se razvoj sastojine usmjerio prema prebornoj strukturi prema modelu korištenom u Hrvatskoj (Klepac 1961.) iznos sječe u odnosu na ostvareni volumni prirast nastoji se korigirati pomoću obrasta – kroz omjer izmjerene i optimalne drvne zalihe (vidi Formulu 2). Osnovni problem je što odabrani model nije jednostavno primijeniti u praksi s obzirom da se pri operativnim inventurama i donošenju propisa budućeg gospodarenja u većini sastojina drvna zaliha utvrđuje u različitom trenutku u odnosu na prethodnu prebornu sječu. Orginalni model predviđa korištenje drvne zalihe neposredno pred sječu u procesu određivanja iznosa (intenziteta) preborne sječe. Drugi problem je potreba za određivanjem postotka prirasta. Postotak prirasta korišten u operativnoj praksi odnosi se na udio volumnog prirasta u drvnoj zalihi utvrđenoj u trenutku izmjere. Kako se volumni prirast određuje posredno iz vremena prelaska metodom izvrtaka, značajno se zadire dublje u povijesnu strukturu sastojine nego što je to 10-godišnje proteklo

ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 34 <-- 34 --> PDF

gospodarsko polurazdoblje. Naime pojedinačna vremena prelaska stabala obične jele često su duža i od 40 godina, kao posljedica zagušene strukture sastojine povezano s prethodnom poviješću gospodarenja i spomenutim (ne)primjenjivanim modelima gospodarenja. Predviđeni teoretski model zahtijeva i uspostavu trajnih sjekoreda u šumama kojih se potrebno dosljedno pridržavati. Često puta u praksi sjekoredi nisu uspostavljeni, a poseban problem predstavlja rastavljanje preborne sječe na dvije vremenski odvojene sječe – u jednoj se sijeku listače, a u drugoj četinjače s obzirom na organizacijske i trenutne tržišne okolnosti.
Na temelju navedenog, uz nedosljednu primjenu Klepčevog modela gospodarenja prebornim šumama (Klepac 1961) izračunavani su i primjenjivani intenziteti sječa na razini od oko 15 % ili manje drvne zalihe u sastojini u trenutku sječe. Glavnina posječenog volumena usmjerena je na svega nekoliko pojedinačnih stabla po hektaru površine, što nije bilo dovoljno otvaranje za preživljavanje pomlatka obične jele, ali niti za znatnije promjene u strukturi prema ciljanoj prebornoj višedimenzijskoj i mješovitoj strukturi. Posljedice provedenog modela gospodarenja u prošlosti vidljive su na trenutnoj strukturi jelovo-bukovih šuma. Iako se njima načelno gospodari isključivo preborno više od pola stoljeća (Božić 2001, Klepac 2001, Čavlović 2006.) stanje jelovo-bukovih šuma u Hrvatskoj nije optimalno. Aktualna struktura sastojine na plohi istraživanja obilježena je prevelikom zastupljenosti prezrelih i slabovitalnih stabala obične jele te slabim prirastom i obnovom obične jele (Tablica 3). U Hrvatskoj je to izraženije u bukovo-jelovim i sastojinama obične jele na najproizvodnijem staništu u Gorskom kotaru (Božić 2000.). Izrazit problem dugoročno predstavlja slaba obnova obične jele (Čavlović i dr. 2006.). U pregustim sastojinama gomila se nerazgrađeni humus te se stvaraju suhi uvjeti pri razini tla, što onemogućava razvoj pomladka obične jele (Čavlović 2000.). Obična bukva, od prirode konkuretnija vrsta bolje se nosi s takvim uvjetima te se uspješnije obnavlja, što je u Hrvatskoj uočio već Šafar (1954, 1965.). Iz toga slijedi činjenica je da je obična bukva u posljednjih 30 godina znatno povećala udio u bukovo-jelovim šumama Dinarida (Čavlović 2000, 2006, Poljanec i dr. 2010.). Uspoređujući stanje bukovo-jelovih šuma na drugim područjima Dinarske regije (Bončina 2011.) ono je nedvojbeno vrlo slično, a i drugdje je zapažena slaba regeneracija obične jele (Korpel 1985, Andrzejzyk et al. 1987, Roženbergar et al. 2007.). Prema nekim autorima (Bončina i dr 2002, 2003, Diaci i dr. 2011.) dio je to prirodnih procesa dinamičnih međuvrsnih odnosa, no dijelom uzrok je i napuštanje favoriziranja četinjača koje je bilo prisutno do polovice prošloga stoljeća (Diaci i dr. 2011.). S obzirom da je u scenariju 4 dosljedno primijenjen Klepčev model, on je samo naizgled istovjetan onome primjenjivanom u operativnoj praksi tijekom posljednjih desetljeća. Stoga nije neočekivano da se spomenuti scenarij pokazao značajno boljim nego što je to modificirani model primijenjivan u praksi (Slika 5, Tablica 4). Preciznije gledano, vrlo je sličan krutom modelu sječe jednake teoretskom prirastu (Scenarij 1), no Klepčev model je povoljniji, jer osim prirasta uključuje i obrast kao „osigurač“ prenaglog otvaranja strukture sastojine (Slika 5, Tablica 4).
Problematika niskih intenziteta sječa prepoznata je početkom ovoga tisućljeća (Čavlović 2000, Čavlović i dr. 2006. Čavlović i dr. 2021b.) te se posljedično interveniralo u regulatorne propise (NN 111/2006) podizanjem maksimalno dozvoljenog intenziteta sječe na 30%, ali se i u operativnoj praksi uslijed različitih okolnosti (povećana potražnja za drvom, tržišno gospodarstvo, uspostava vlastite države) potiču intenzivnije sječe u bukovo-jelovim šumama. Pretpostavka je da bi se intenzivnijim otvaranjem sastojina te pravilnijim raspoređivanjem etata u prostoru i po debljinskim stupnjevima moglo potaknuti prirodnu regeneraciju obične jele (Čavlović i dr. 2006, Čavlović i dr. 2021a.), što je i potvrđeno u istraživanjima Teslak i dr. 2016. Ovakav pristup primjenjuje se u dijelu šuma sada već drugu ophodnjicu te su mnoge sastojine značajnije otvorenog sklopa. Pritom problem predstavljaju slučajni prihodi vezani za elementarne nepogode i šumske štetnike i bolesti (Teslak i dr. 2020, Ugarković i dr. 2018.). Ledolom 2014. godine te propadanje smreke uslijed suše i napad potkornjaka te nekoliko vjetroloma (Ugarković i dr. 2021a, Ugarković i dr. 2021b.) dodatno su poremetile provedbu redovnog, planiranog gospodarenja. Pitanje je koliko je naglo otvaranje sastojina (dva uzastopna intenziteta od 30 %) doprinijelo štetama od ledoloma i vjetroloma jer stabla, posebno tanka i srednjedebela, nisu bila habitusno pripremljena za štetne utjecaje (Teslak i dr. 2020, Klopčić i dr. 2020.).
Model uspostavljen nakon 2000. godine utemeljen na trajnoj primjeni sječe iznosom jednakoj teoretskom volumnom prirastu simuliran je scenarijem 1. Pritom je prilikom planiranja predviđen nešto manje intenzivan prirast (2,5%, a ne 3,0 % godišnje) s obzirom na za prirast otežavajuće klimatske promjene i pojavu niza štetnika i biljnih bolesti. Uz sad već evidentne klimatske promjene, predviđa se znatno smanjenje staništa za običnu jelu na području Hrvatske u budućnosti (Anić i dr. 2009). Velik broj istraživanja usmjeren je na promjene u staništu kojima su šume obične jele izložene u Hrvatskoj (Ugarković i dr. 2021a), ali i u drugim dijelovima areala (Larsen 1986, Ell i Luhmann 1996.). S druge strane često se izostavlja važnost primjenjivanog modela gospodarenja te njegov utjecaj na stabilnost šume i njene mogućnosti prilagodbe promjenama u staništu. Postavlja se pitanje treba li u budućnosti primjenjivati isključivo modele gospodarenja koji slijede (prate) prirodnu dinamiku bukovo-jelovih šuma, kako to predlažu neki autori (Bončina i dr. 2002, 2003, Bončina 2011, Diaci i dr. 2011, Čavlović et al. 2021b.), odnosno možemo li u postojećim okolnostima govoriti o prirodnoj dinamici. Alternativa

ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 35 <-- 35 --> PDF

može biti postavljanje realnih, okvirnih i dugoročniji modela i nastojati usmjeriti razvoj sastojina prema modelu koji uvažava stanje i dinamiku strukture na razini pojedine sastojine, ali i omogućava dugoročnije planiranje gospodarenja uz usmjeravanje razvoja prema jasno postavljenom cilju na razini šume.
Provedene projekcije razvoja sastojinske strukture uz primjenu više scenarija gospodarenja predstavljenih različitim modelima izračunavanja ukupnog iznosa sječe, korištene su za analizu dugoročnog razvoja bukovo-jelovih šuma. Rezultati projekcije razvoja strukture sastojine primjenom različitih modela određivanja ukupnog iznosa sječe ukazuju na primjenjivost modela utemeljenih na prirastu sastojine bilo teoretskom (Scenarij 1) ili stvarnom (Scenarij 4). U skladu je to s temeljnim postavkama prebornog gospodarenja (Hufnagl 1893, Meyer 1952, Klepac 1961, Schütz 1989.). Naši rezultati dugoročnih projekcija pokazuju da se dugoročno ta dva modela gotovo izjednačavaju s obzirom da je drugi korigiran obrastom, te nakon nekoliko godina uspostavom teoretske strukture stvarni prirast postaje teoretski (optimalan). Jedina, ali važna razlika je u postupnosti i dugoročnoj primjenjivosti modela. Naime scenarij 1 je nešto agresivniji (Slika 5) i u okolnostima izostanka regeneracije u sastojinama može dovesti do gubitka strukture sastojina i pojačane pojave slučajnih prihoda. Pod pretpostavkom da se sječom u iznosu jednakom optimalnom prirastu s vremenom postiže optimalna struktura (O‘Hara 2002) projekcije razvoja strukture pokazuju slične rezultate kao i model primjenjivan u prošlosti. Uz takav model nešto bi se brže potaknule pozitivne promjene u strukturi sastojine.
Ekonomska komponenta, odnosno ekonomski rezultat gospodarenja šumom, prikazan je neto sadašnjom vrijednošću kako jednom od osnovnih alata budžetiranja kapitala (Orsag i Dedi 2011.). Ta vrijednost za svaki od scenarija (Tablica 4) predstavlja diskontiranu neto vrijednosti između ostvarenog prihoda i troškova, i to u početnoj godini simulacije (2012. god.). Prihodi kao i troškovi pojavljuju se svakih 10 godina, odnosno u vrijeme preborne sječe, a izračunati su pomoću sortimentnih tablica, kalkulacija troškova gospodarenja i cjenika glavnih šumskih proizvoda Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb. Kako bi se spomenute neto vrijednosti mogle sumirati i prikazati u 2012. godini, diskontirane su sa 2% prema Sabadi i dr. 2001 (Tablica 4). U slučaju kada je preborna sastojina u normali, odnos prihoda i troška (iznos ekonomske dobiti) bit će jednak svake preborne sječe. Međutim, kako niti jedan od ispitanih scenarija ne podrazumijeva gospodarenje normalnom sastojinom, već su svi usmjereni na uspostavu takve željene strukture, iznosi su znatno varirali od one normalne (Tablica 4). Bitno je naglasiti da za razliku od svih ostalih elemenata (npr. temeljnica, drva zaliha) veća ekonomska dobit predstavlja željeni efekt za vlasnika šuma. Međutim, preborna sastojina/šuma koja svojom strukturom zadovoljava normalitet i svake ophodnjice generira jednaku dobit, polučit će veću dugoročnu ekonomsku dobit od bilo koje druge strukture (čak bolju i od gospodarenja prebornim sastojinama ogromnih drvnih zaliha). Ovo načelo poznato je kao teorem beskonačne rente (Klemperer 1996), ispitano je i u arealu šuma obične jele u Hrvatske (Beljan 2015), te ide u prilog cilju uspostave normalnih prebornih struktura.
Modeli gospodarenja, odnosno određivanja iznosa sječe ne bi trebali biti statični u vremenu, posebice na razini sastojine (Klepac 1961, Čavlović i dr. 2006, Bončina i dr. 2002, Bončina 2011, Diaci i dr. 2011.). U posljednje vrijeme naglasak je stavljen na prednost prilagodljivih, dinamičnih modela gospodarenja (O‘Hara i Gersonde 2004, O Hara i dr. 2007.). Ističu se prednosti raznodobne mješovite strukture preborno gospodarenih bukovo-jelovih šuma, kao prirodi bližeg gospodarenja (Mlinšek 1991.), adaptivnog gospodarenja (Bončina i dr. 2002.), slobodnog stila (Mlinšek 1968.). Kritičari klasične škole odnosno tkzv. BDq metode ističu nedostatke postavljanja trajnog teoretskog modela optimalne distribucije broja stabala prebornih šuma (O‘Hara 2001.) koji se ne može prilagoditi promjenjivosti u strukturi bukovo-jelovih šuma. Optimalni BDq model odnosi se na uske stanišne uvjete određenog područja te stabilne strukturne odnose u sastojini (Seymour i Kenefic 1998, O‘Hara i Gersonde 2004.). S druge strane takav sustav gospodarenja ima i određene prednosti koje se ogledaju u praktičnosti i jednostavnosti. Stalnost u gospodarenju olakšava planiranje radova, ali i prihoda te zahtijeva manje stručnosti i odgovornosti neposrednih provoditelja šumskouzgojnih radova, jer je konačan cilj jasno postavljen. Takav način vrlo je prihvatljiv u okolnostima kad je oko 75% površina šuma u državnom vlasništvu (Hrvatska) ili velikim privatnim šumoposjedima gdje potpuna provedba propisanih šumskouzgojnih radova i dugoročnost gospodarenja nije upitna. Metoda koju nazivaju „slobodan stil“ (engl. free-style) (Bončina 2011.) uvažava dinamičnost strukturnih odnosa, ali teško je jasno razlučiti generalni cilj gospodarenja. Planiranje je vrlo okvirno i neizravno. Od provoditelja gospodarenja mora se očekivati izrazita stručnost i odgovornost. Takav model prikladnije je za male privatne šumoposjede gdje je interes vlasnika, iako često kratkoročan, prioritet (Teslak i dr. 2018.).
Tradicija šumarstvu u Hrvatskoj vrlo je duga i povijesno je okrenuta klasičnoj školi šumarstva (Frančišković 1927, Božić 2001, Klepac 2001-). No u daljnjem razvoju šumarske znanosti i struke uvedene su korekcije klasičnih metoda kako bi se izbjegla kruta primjena teško ostvarivih optimalnih ili teoretskih modela. Više od pola stoljeća u hrvatskom šumarstvu deklarirana je metoda koja objedinjava dijelove, odnosno prednosti i klasične i nove metode prebornog gospodarenja. Naime, Klepčeve normale (teoretske modele) moguće je konstruirati za različite stanišne (predstavljene bonitetnom razredom odvojeno za četinjače i listače),

ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 36 <-- 36 --> PDF

sastojinske (različit omjer smjese vrsta) te gospodarske prilike (ciljana dimenzija zrelosti odvojeno po vrstama drveća). Nažalost nije se dosljedno primjenjivala kako ju je autor postavio, čime su djelom izgubljene njene prednosti (Klepac 1995, Čavlović i dr. 2006, Čavlović i dr. 202b.) i izgubljeno značajno vrijeme. Ovdje je važno napomenuti da se prema teoretskom modelu određuje i planira ukupan iznos sječa, dok se raspodjela po debljinskim razredima i vrstama drveća radi na temelju uvida u strukturu sastojine. Osim toga provoditelji gospodarenja slobodno raspoređuju etat po prostoru sastojine, distribuciji prsnih promjera stabala i vrstama drveća u okviru propisa planiranog za prosječan hektar sastojine. Time je osigurana prikladna prilagodljivost gospodarenja stvarnom prostorno-vremenskom i strukturnom stanju svakog dijela šume. Tijekom posljednjih desetljeća intenzivnije se obnavljaju listače ponajprije obična bukva (Čavlović i dr. 2012.). Postojeće teoretske modele potrebno je stalno preispitivati te prilagoditi trendovima povećanja udjela listača u strukturi sastojine, a što je barem dijelom posljedica izmjena u staništu. S obzirom na strukturu šuma Hrvatske prema vrstama drveća (Čavlović 2010.), potrebno je zadržati običnu jelu sa značajnim udjelom (iznad 50 %) na staništu na kojemu je to moguće. Rezultati projekcija razvoja ukazuju na vrlo dugo vrijeme (i više od 100 godina) da se pokrenu procesi regeneracije i uspostavi preborna struktura (Čavlović i dr. 2021b.). Stoga buduće napore u gospodarenju, tj. određivanju iznosa i provedbi prebornih sječa treba usmjeriti prema poticanju regeneracije obične jele te formiranju strukturnih odnosa u sastojinama koji će to omogućiti. Sve to pod uvjetom da ne dođe do daljnjeg narušavanja obilježja staništa, ponajprije šumskog tla.
Simulacija sječe napravljena je stablimično u skladu s dosadašnjom praksom. Slično se predlaže za cijelo dinarsko područje (Bončina 2011.). Za bukovo-jelove šume na kvalitetnijem staništu Hrvatskoj stablimična sječa nije najbolja opcija. U analiziranim simulacijama gospodarenja obilježenog stablimičnom sječom, regeneracija obične jele bila je nedovoljna, a što je u skladu s iskustvima iz dosadašnjeg realnog gospodarenja. Grupimično otvaranje sastojina i formiranje grupimične strukture te iskorištavanje prednosti takvog oblika gospodarenja (O’Hara i dr. 2007.) čini se optimalnim te bi dugoročno omogućilo bolju obnovu obične jele. Samo za šume na najtežem staništu (izrazit nagib i kamenitost) stablimična sječa ima prednost. U tom kontekstu ne treba izostaviti ni mogućnost raznodobnog načina gospodarenja u okviru privatnih šuma kao ni jednodobno gospodarenje bukovo-jelovim šumama u najboljim stanišnim uvjetima (silikatna geološka podloga). Naravno to uključuje sastojine malih površina te duga pomladna razdoblja (40 godina) te oplodne sječe s više od 5 sjekova. Također mogla bi se preispitati održivost i potreba jedinstvene ophodnjice (10 godina) za sve stanišne i gospodarske uvjete. Jasno uz ophodnjicu je vezan intenzitet gospodarenja – što je ona kraća gospodarenje je intenzivnije, a na panju u šumi iste površine veća je drvna zaliha.
U okolnostima izmijenjenih stanišnih okolnosti ko npr. klimatskih promjena i emisije štetnih tvari te posljedično sve manjoj vitalnosti postojećih stabala obične jele, formiranje stabilnih prebornih jelovih šuma nove generacije bit će još zahtjevnije. Primjenom opisanog modela gospodarenja koji je propisan moguće je objediniti prednosti klasične škole i suvremenog adaptivnog pristupa gospodarenju. S obzirom da slični problemi s regeneracijom obične jele i nastavno problemima u gospodarenju postoje na mnogim područjima u Europi (Larsen 1986, Ell i Luhmann 1996, Bončina i dr. 2003, Korpel 1985.) slični modeli mogu se primijeniti i izvan Hrvatske. U tom smjeru planira se nastaviti istraživanja simulacijom razvoja virtualno generiranih struktura kao optimalnih predstavnika prebornih šuma različitih vlasnika (povijesti gospodarenja) i stanišnih obilježja.
ZAKLJUČAK
CONCLUSION
U radu je istražena primijenjivost različitih modela prebornog gospodarenja predstavljenih načinom određivanja intenziteta preborne sječe. Kao optimalni izdvojili su se modeli utemeljeni na volumnom prirastu. Postojeći model gospodarenja utemeljen na realnom prirastu uz korekciju obrastom dugoročno je prihvatljiv, no nije najednostavniji za primjenu u praksi. Iznimno je važno uspostaviti sjekorede u prebornoj šumi i strikno ih provoditi. Kod izračuna intenziteta sječa po sastojinama potrebno je zalihu projicirati u stanje neposredno prije sječe za svaku sastojinu i tako računati obrast po drvnoj zalihi kao faktor korekcije odnosa prirast-etat. Što preciznije određivanje prirasta sastojine je ključno, a što nije jednostavno u mješovitim sastojinama. Iznimno je važno dosljedno primjenjivati propisani model do namanjeg detalja, pa i određivanja postotka prirasta s obzirom da je kao i svaki postotak iznimno podložan svojoj bazi.
Postojeći model uključuje mogućnost izrade prilagodljivih teoretskih modela, a provoditeljima gospodarenja omogućava veliku slobodu kroz raspodjelu etata po debljnskim razredima i vrstama drveća te određeno odstupanje od propisanog etata na razini vrste drveća. Prilagodljivost modela gospodarenja posebno je važno u okolnostima značajnih i ubrzanih izmijena u staništu. U tom kontekstu zaseban problem predstavlja narušavanje planiranog gospodarenja uslijed enormne pojave slučajnih prihoda uslijed elementarnih i drugih nepogoda.
Rezultati ukazuju da je vrlo teško iznaći dugoročno primijeniv univerzalni model. Godinama primijenjivani niski intenziteti sječa (do 15 %) formirali su specifičnu strukturu koju prenaglo otvaranje (dva ili i više uzastopna intenziteta

ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 37 <-- 37 --> PDF

od 30 %) uz dodatne slučajne prihode i izostanak regeneracije obične jele te nisku dinamiku prirašćivanja može dodatno ugroziti. Otežana obnova, posebno obične jele, te neplansko narušavanje strukture sastojine izazovi su budućeg gospodarenja bukovo-jelovim šumama u Hrvatskoj, ali i šire.
ZAHVALA
Acknowledgements
Istraživanje i objavu ovoga rada pomogle su „Hrvatske šume“ d.o.o. Zagreb, a financirala Hrvatska zaklada za znanost (projekt IP-2018-01-8820). Hrvatskom šumarskom institutu, Jastrebarsko, zahvalni smo za podatke prve terenske izmjere, a recenzentima na dobronamjernim i korisnim primjedbama.
LITERATURA
References
Anić, I., S. Mikac, 2008: Struktura, tekstura i pomlađivanje dinarske bukovo-jelove prašume Čorkova uvala, Šumar list 132 (11-12): 505.-515.
Anić I, J. Vukelić, S. Mikac, D. Bakšić, D. Ugarković, 2009: Utjecaj globalnih klimatskih promjena na ekološku nišu obične jele (Abies alba Mill.) u Hrvatskoj, Šumar list 133 (3-4): 135.-144.
Anon 2011: Program gospodarernja za GJ „Delnice“ 2011-2020, Hrvatske šume d.o.o., Delnice.
Beljan, K., 2015: Ekonomska analiza gospodarenja šumama obične jele (Abies alba Mill.) jednodobne strukture, Doktorska disertacija, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
Bončina, A., 1994: Prebiralni dinarskigozd jelke in bukve, Odelek za gozdarstvo Biotehniške fakultete Univerze v Ljubljani, 90 str., Ljubljana
Bončina, A., J. Diaci, L. Cenčić, 2002: Comparison of the two main types of selection forests in Slovenia: distribution, site conditions, stand structure, regeneration and management, Forestry 75 (4): 365.–373.
Bončina. A., F. Gašperšič, J. Diaci, 2003: Long-term changes in tree species composition in the Dinaric mountain forests of Slovenia, Forest Chronicle 79(2): 227.-232.
Bončina, A., 2011: History, current status and future prospects of uneven-aged forest management in the Dinaric region: an overvie, A int Jour of For Res, 84 (5):467.-478.
Božić, M., 2000: Kolika je stvarna zaliha jele u našim šumama?, Šumar list 124 (3-4): 185.-195.
Božić, M., 2001: Management models applied to fir forests in Gorski kotar, Glasnik šum pokuse 38: 89-135.
Čavlović. J., T. Marović, 1997: Odnos prirašćivanja stabala jele na NPŠO ‘‘Sljeme’’, Šumar list 121(9-10):473.–478.
Čavlović, J., 2000: Novi program gospodarenja za G.J. Belevine (2000-2009)- zaustavljanje negativnih trendova i iniciranje povoljnih procesa u ‘razvoju’ preborne šume, Šumar list 124 (7-8): 450.-457.
Čavlović, J., M. Božić, A. Bončina 2006: Stand structure of an uneven-aged fir–beech forest with an irregular diameter structure: modeling the development of the Belevine forest, Croatia, Eur J Forest Res ,125: 325.-333.
Čavlović. J., 2010: Prva nacionalna inventura šuma Republike Hrvatske, Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 300 str., Zagreb
Čavlović, J., O. Antonić, M. Božić, K. Teslak, 2012: Long-term and country scale projection of even-aged forest management: a case study for Fagus sylvatica in Croatia, Scandin journ for res. 27 (1): 36.-45.
Čavlović, J., A. Bončina, M. Božić, E. Goršić, T. Simončič, K. Teslak 2015: Depression and growth recovery of silver fir in uneven-aged Dinaric forests in Croatia from 1901 to 2001, Forestry, 88(5):586.-598.
Čavlović, J., M. Andabaka, M. Božić, K. Teslak, K. Beljan, 2021a: Current Status and Recent Stand Structure Dynamics in Mixed Silver Fir—European Beech Forests in Croatian Dinarides: Are There Differences between Managed and Unmanaged Forests?, Sustainab, 13: 1.-20.
Čavlović, J., K. Teslak, K. Beljan, M. Vedriš, M. Andabaka, 2021b: Long-term dynamics of stand structure and regeneration in high-stocked selection fir-beech forest stand: Croatian Dinarides case study, iForest, 14 (4): 383.-392.
Diaci, J., 2006: Gojenje gozdov: pragozdovi, sestoji, zvrsti, nacrtovanje, izabrana poglavlja. Biotehniüka fakulteta, Oddelek za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire, 348 str., Ljubljana
Diaci, J., D. Roženbergar, I. Anić, S. Mikac, M. Saniga, S. Kucbel, C. Višnjić, D, Ballian 2011: Structural dynamics and synchronous silver fir decline in mixed old-growth mountain forests in Eastern and Southeastern Europe, Forestry, 84 (5): 479.-491.
Ell, R., H.J., Luhmann, 1996: Von den Schwiergkeiten der Entdeckung des Waldsterbens in Deutdchland. Man sieht nur, was versteht oder Schäden ohne Ursache und Ursachen ohne Schäden, Forstarchiv 67: 103.–107.
Ficko, A., A. Poljanec, A. Bončina 2011: Do changes in spatial distribution, structure and abundance of silver fir (Abies alba Mill.) indicate its decline? Forest Ecol Manag 261(4): 844.-854.
Frančišković, S., 1927: Šume i šumarstvo vlastelinstva Thurn Taxis u zapadnoj Hrvatskoj. Šumar list, 51 (9): 409.-420.
Hasenauer, H., G. Kindermann, P. Steinmetz, 2006: The tree growth model MOSES 3.0., Sustainable forest managemet growth models for Europe, Springer, 64-.70. str. Berlin
Hufnagl, L., 1893: Der Plenterwald, sein Normalbild, Holzvorrat, Zuwachs und Ertrag, Österreichische Vierteljahresschrift für Forstwesen, 117.-132.
Jelaska, S., 2005: A contribution to classification of dinaric fir-beech forests at fourth level of Croatian national habitat classification. Drypis, (1): 1.-3.
Kern, A., 1898: Uredjenje prebornih šumah, Šumar list, 22 (8–9): 300.–326.
Kern, A., 1909: Preračunavanje drvne zalihe i prirasta u prebornim šumama), Šumar list, 33:142.–151.
Klemperer, D.W., 1996: Forest Resource Economics and Finance, Columbus, McGraw-Hill, 551 str., New York
Klepac, D., 1961: Novi sistem uređivanja prebornih šuma, Poljoprivredno šumarska komora NR Hrvatske. Sekcija za šumarstvo, Zagreb
Klepac, D., 1995: Dinamika kretanja drvne zalihe na panju u šumama Gorskog kotara tijekom 40 godina (1950-1990), Šumar list, 119 (3–4): 85.–90.

ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 38 <-- 38 --> PDF

Klepac. D., 2001: Razvoj gospodarenjau jelovim šumama, Obična jela u Hrvatskoj, Akademija šumarskih znanosti, Hrvatske šume d.o.o., 25.-92., Zagreb
Klopčič, M., A. Poljanec, M. Dolinar, D. Kastelec, A. Bončina, 2020: Ice-storm damage to trees in mixed Central European forests: damage patterns, predictors and susceptibility of tree species, Forestry, Int J of For Research, 93 (3): 430.–443.
Korpel, S., 1982: Degree of equilibrium and dynamical changes of the forest: an example of natural forests of Slovakia, Acta Facult For Zvolen, 24: 9.–31.
Korpel, S., 1985: Stav a vyvoj jedle na Slovensku vo vztahu k jej odumieraniu. Acta Fac For, 27: 79.–102.
Larsen, J.B., 1986: Das Tannensterben: Eine neue Hypothese zur Klärung des Hintergrundes dieser Rätselhaften Komplexkrankheit der Weisstanne (A. alba Mill.), Forstwiss Centralbl, 105(5): 381.–396.
Linares, J.C., J.J. Camarero, 2012: Growth patterns and sensitivity to climate predict silver fir decline in the Spanish Pyrenees, Eur J Forest Res, 131: 1001.-1012.
Liocourt, de F., 1898: De l ´a menagement des sapinieres. Bulletin de la Societe forestiere de Franche, Comte et des Provinces de l´Est, 4: 396.–409.
Meyer, H.A., 1952: Structure, growth, and drain inbalanced uneven-aged forests, Forest 50:.85-92.
Matić, S., I. Anić, M. Oršanić, 2006: Aktualni problemi gospodarenja običnom jelom (Abies alba Mill.) u Republici Hrvatskoj, Glasnik za šumske pokuse, pos. izd. (5): 7-27.
Mikac, S., M. Klopf, I. Anić, H. Hasenauer, 2013: Using the tree growth model MOSES to assess the dynamics of Dinaric old-growth mixed beech–fir forest ecosystems, Plant Biosystems, 147(3): 664.-671.
Mlinšek, D., 1968: Sproščena tehnika gojenja gozdov, PZGGO, 117 str., Ljubljana
Mlinšek, D., 1991: Die naturnahe Waldwirtschaft – ein Gebot und eine Herausforderung zugleich. Dauerwald 4: 2.-11.
MP (Ministarstvo poljoprivrede) 2016: Šumskogospodarska osnova 2016.-2025. (dostupno na linku: https://poljoprivreda.gov.hr/istaknute-teme/sume-112/sumarstvo/sumskogospodarska-osnova-2016-2025/250, pristupljeno dana 24. 10. 2022.)
Nagel, T., D. Firm, D. Roženbergar, M. Kobal, 2016: Patterns and drivers of ice storm damage in temperate forests of Central Europe, Europ. J. For. Res., 135(3): 519.-530.
NN 111/2006: Pravilnik o uređivanju šuma iz 2006. godine
NN 97/2018: Pravilnik o uređivanju šuma iz 2018. godine
O’Hara, K.L., 2001: The silviculture of transformation – a commentary, For Ecol Manag, 151 (1-3): 81.-86.
O’Hara, K.L., 2002: The historical development of uneven-aged silviculture in North America, Forestry 75(4): 339.–346.
O’Hara, K.L., R.F., Gersonde, 2004: Stocking control concepts in uneven-aged silviculture, Forestry 77(2): 131.-143.
O’Hara, K.L., H. Hasenauer, G. Kindermann, 2007: Sustainability in multi-aged stands: an analysis of long-term plenter systems, Forestry 80 (2): 163.-178.
Orsag, S., L. Dedi, 2011: Budžetiranje kapitala-Procjena investicijskih projekata, Masmedia, 416 str. Zagreb
Poljanec, A., A. Ficko, A. Bončina, 2010: Spatiotemporal dynamic of European beech (Fagus sylvatica L.) in Slovenia, 1970-2005, For Ecol Manag 259 (11): 2183.–2190.
Pranjić, A., 1966. Interpolirane Šurićeve jednoulazne tablice za jelu – smreku i bukvu, Šumar list, 90 (3-4): 185.-212.
Roženbergar, D., S. Mikac, I. Anić, J. Diaci, 2007: Gap regeneration patterns in relationship to light heterogeneity in two old-growth beech-fir forest reserves in South East Europe, Forestry, 80 (4): 432.-443.
Sabadi, R., B. Prpić, H. Jakovac, 2001: Ukupna vrijednost jelovih šuma u Hrvatskoj, Onična jela u Hrvatskoj, Akademija šumarskih znanosti, Hrvatske šume d.o.o., 792.-812., Zagreb
Schütz, J.-P., 1975: Dynamique et conditions d’equilibre de peuplements jardines sur les stations de la hêtraie à sapin, Schweiz Z Forstwes 126:637.–671.
Schütz, J.-P., 1989: Der Plenterbetrieb. Fachbereich Waldbau, ETH, 54 str., Zürich
Schütz, J.-P., 1992: Die waldbaulichen Formen und di Grenzen der Planterug mit Laubbaumarten. Schweiz Z Forstws 143: 637.-671.
Seymour, R.S., L.S. Kenefic, 1998: Balance and sustainability in multi-aged stands: a northern conifer case study, J Forest 96(7): 12.–17.
Šafar, J., 1954: Problem njege mladog naraštaja u prebornim šumama, Šumar list 78 (11-12): 561.-570.
Šafar, J., 1965: Pojava proširivanja bukve na Dinaridima Hrvatske, Šumar list 89 (5-6): 198.-217.
Špiranec, M., 1975: Drvnogromadne tablice za hrast, bukvu, obični grab i pitomi kesten, Radovi šum instituta, 22: 1.-262.
Špiranec, M., 1976: Tablice drvnih masa jele i smreke, Radovi šum instituta, 29: 1.-119.
Teslak, K., M. Vedriš, M. Gašparović, M. Žunić, J. Čavlović, 2016: Stand Regeneration Characteristics of Beech and Fir Forests in Gorski Kotar Region. SEEFOR 7 (2): 99.-108.
Teslak, K., M. Žunić, K. Beljan, J. Čavlović, 2018: Stanje i izazovi gospodarenja privatnim šumama u Hrvatskoj u postojećim ekološkim i sociološkim okolnostima. Šumar list, 142 (9-10): 459.-471.
Teslak, K., K. Beljan, M. Vedriš, M. Žunić, M. Komarčević, J. Čavlović, 2020: Štetni utjecaj ledoloma na stanje i strukturu šuma Gorskog kotara, Zbornik radova sa znanstvenog skupa „Gospodarenje šumama u uvjetima klimatskih promjena i prirodnih nepogoda“, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, str 77.-101.,., Zagreb
Thurnher, C., M. Klopf, H. Hasenauer, 2017: MOSES – A tree growth simulator for modelling stand response in Central Europe, Ecol Modell, 352 (24): 58.-76.
Ugarković, D.; Tikvić, I.; Seletković, Z.,: 2011, Correlation of Habitat and Structural Factors with Dieback and Nutrition of Silver Fir (Abies alba Mill.) in Gorski Kotar, CROJFE,32, Issue 1: 57-71.
Ugarković, D., I. Tikvić, K. Popić, J. Malnar, I. Stankić, 2018: Microclimate and natural regeneration of forests gaps as a consequence of silver fir (Abies alba Mill.) dieback, Šumar list, 142 (5-6): 235.-245.
Ugarković, D., I. Seletković, I. Tikvić, M. Ognjenović, K. Popić, M. Orešković, N. Potočić, 2021a: Povezanost mortaliteta obične jele (Abies alba Mill.) na području Fužina s klimatskim i strukturnim parametrima, Šumar list, 145 (7-8): 311.-321.
Ugarković, D; Jazbec, A; Seletković, I; Tikvić, I; Paulić, V; Ognjenović, M; Marušić, M; Potočić, N.; 2021b: Silver Fir Decline in Pure and Mixed Stands at Western Edge of Spread in Croatian Dinarides Depends on Some Stand Structure and Climate Factors. Sustainability, 13 (11):1-15.

ŠUMARSKI LIST 1-2/2023 str. 39 <-- 39 --> PDF

Summary
Uneven-aged beech-fir forests cover approximately 157 000 hectares in Republic of Croatia. During the history they have been managed according to different management systems, varying from even-aged to selection management. As a result of historical integration of Croatian forestry into the German forestry school, alongside with unique ecological characteristics of Dinaric area, selection management system has been practiced in Croatia’s forestry ever since. Today, due to various reasons majority of beech-fir forests in Croatia have transitional structure between even-aged and selection structure. It is characterized by large growing stock, small increment, low vitality, poor fir regeneration and increasing share of beech. Example of such case is permanent experimental plot situated in Croatia’s north Dinaric area and managed by “Croatian forests” Ltd., which is a subject of this research. The aim of this research is to explore different annual cut models which will in future direct forest into stabile and optimal growth rate in selection structure with adequate volume share of fir. Input data have been acquired from successive measurements on permanent experimental plot in beech-fir stand. Tree growth simulator MOSES version 3.0 was tested for applicability in local conditions and has been used for projecting future stand‘s growth. Four scenarios based on different cutting models have been used to simulate possible types of future management emphasizing fir natural regeneration, establishment and maintenance of selection structure with targeted volume share of fir versus beech, and also supporting valuable broad-leaved species. All scenarios represent fir volume reduction followed by aggressive beech regeneration and partially accomplishment of selection structure in long-term. Thus, obtained different future stand structures were compared and ranked based on stand attributes and economic indicators. Annual cut based on decennial volume increment and stocking has been found best scenario from aspects of ecological, management and economic sustainability.
Key words: beech-fir forests, growing stock, cut assessment, management model, MOSES tree growth model