DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2022 str. 66     <-- 66 -->        PDF

polimikrobna bolest AOH. Bolest je prema dosadašnjim saznanjima u Hrvatskoj isključivo prisutna na području prvog nalaza na otoku Hvaru na hrastu crniki i tu se širi, ali nije poznato je li se već proširila ili je već prisutna u ostalom području Dalmacije. Širenje u druga područja predstavlja višestruku opasnost: i) širenje u arealu hrasta crnike, ii) širenje u submediteranske šume hrasta medunca, iii) širenje u kontinentalne šume hrasta lužnjaka i kitnjaka.
Poučeni stanjem na području nalaza AOH na Hvaru, širenje bolesti u arealu hrasta crnike predstavlja ozbiljan rizik masovnog sušenja te autohtone vrste. Poznato je kako sve više vrsta izumire i to u geološki kratkom intervalu, što se posebice očituje posljednjih nekoliko desetljeća, te se opravdano strahuje da se nalazimo u razdoblju masovnog izumiranja vrsta (Barnosky i sur. 2011). U tom kontekstu AOH je posebno osjetljivo pitanje na Mediteranu radi obnove autohtonih vrsta, tim više što se obnova autohtonih ekosustava i poboljšanje njihovog upravljanja smatra temeljnom mjerom zaštite biološke raznolikosti i ublaživanja sve izraženijih klimatskih promjena (Griscom i sur. 2017).
Što se tiče širenja AOH u submediteransko područje hrasta medunca, iako nema saznanja kako bi se AOH odrazio na šumu u tom području, poznato je da je hrast medunac domaćin mogućim vektorima AOH te je zaraza ovih šuma također moguća.
Šume hrasta lužnjaka i kitnjaka u Hrvatskoj su već godinama pod konstantnim napadom hrastove mrežaste stjenice. Štete bi mogle biti enormne, a pitanje je koliko bi kurativna reakcija u slučaju jakog širenja AOH bila uspješna. Također je važno napomenuti kako se odumiranje hrasta lužnjaka bilježi već više od stoljeća, a prve pretpostavke o čimbenicima koji ga uzrokuju su razmatrale djelovanje samo jednog uzročnika (npr. pepelnice ili golobrsta gubara). S vremenom su te jednostavne hipoteze zahvaljujući opsežnim istraživanjima evoluirale u shvaćanju pojave odumiranja hrasta lužnjaka kao složenoga procesa, gdje u različitim fazama i različitim intenzitetima sudjeluje velik broj biotskih i abiotskih čimbenika koji svojim međudjelovanjem (interakcijom) uzrokuju odumiranje pojedinačnih stabala ili sastojina. Prema najnovijim znanstvenim spoznajama i modernim konceptualnim okvirima za svaki se pojedinačni slučaj sušenja stabla treba utvrditi zasebni kompleks pripremnih, poticajnih i terminalnih čimbenika koji utječu na tu pojavu (Manion 1991, Dubravac i Dekanić, 2009., Dekanić i dr. 2009). Mnogostruke štetne posljedice odumiranja stabala najviše se očituju u srednjedobnim, starijim i starim sastojinama hrasta lužnjaka (Dubravac i dr. 2011.). Smanjenjem broja stabala hrasta lužnjaka po jedinici površine narušava se sklop i pada obrast, čime se narušavaju sastojinska klima i struktura sastojina, a čestim ulascima mehanizacije povećavaju se potencijalno negativni utjecaji na tlo i preostala stabla u sastojini (Dubravac i dr. 2011.). Odumiranje pojedinačnih stabala i učestale sječe ostavljaju mnogobrojne negativne posljedice na šumske ekosustave koje su s ekološkog i uzgojnog stajališta puno veće od stvarnih financijskih gubitaka, posebice ako se promotre u kontekstu prirodne obnove. Stoga rizik širenja i etabliranja AOH u kontinentalnom dijelu Hrvatske treba shvatiti krajnje ozbiljno, jer su hrast lužnjak i kitnjak vrste najosjetljivije na AOH (Denman i sur. 2014).
Krasnik koji se uobičajeno spominje u kontekstu AOH bez iznimke je vrsta A. biguttatus. Zanimljivo je da na Hvaru taj krasnik u dosadašnjem istraživanju uopće nije nađen u drvetu, već su nađene druge dvije vrste A. sulcicolis i A. olivcolor. To otvara pitanje uloge tih specifičnih vrsta krasnika u procesu sušenja crnike, njihove biologije i načina eventualnog prijenosa bakterija.
Za sada se ne može sa sigurnošću utvrditi zašto se baš na tom dijelu otoka dogodio AOH koji nikada do sada nije opisan u Hrvatskoj. U kompleksu polimikrobnih uzročnika treba također istražiti i mikološki kompleks te vidjeti u kojoj mjeri on djeluje na mortalitet.
Suočeni s novom ozbiljnom prijetnjom za hrastove šume, u sljedećem razdoblju bit će važno prilagoditi se i razraditi moguće protumjere sprječavanja širenja AOH ili ublaživanja većih štetnih posljedica. S obzirom na već spomenute praznine u znanju i specifičnosti u Hrvatskoj, pitanja koja se nameću oko bolesti AOH važno je rasvijetliti te provesti sustavna znanstvena istraživanja ove kompleksne bolesti hrastova koja je prisutna u Hrvatskoj.
ZAHVALA
ACKNOWLEDGEMENTS
Ovo istraživanje financirano je sredstvima Hrvatskih šume d.o.o. Zagreb u okviru programa ZIR. Posebna hvala Branku Petroviću i Gabri Keršiću iz šumarije Hvar te djelatnicima Uprave šuma Podružnica Split na svekolikoj pomoći u terenskim istraživanjima.
LITERATURA
REFERENCES
Barnosky, A. D., N., Matzke, S., Tomiya, G.O.U., Wogan, B., Swartz, T.B., Quental, C., Marshall, J.L., McGuire, E.L., Lindsey, K.C., Maguire, B., Mersey, E.A., Ferrer, 2011: Has the Earth’s sixth mass extinction already arrived? Nature, 471: 51–57.
Brady, C., T.A., Coutinho, 2021: Brenneria. Bergey’s Manual of Systematics of Archaea and Bacteria, 1-16. http://doi.org/10.1002/9781118960608.gbm01136.pub2.
Brady, C., I., Cleenwerck, S., Denman, S.N., Venter, P., Rodríguez-Palenzuela, T.A., Coutinho, P., De Vos, 2012: Proposal to reclassify Brenneria quercina (Hildebrand and Schroth 1967) Hauben et al. 1999 into a new genus, Lonsdalea gen. nov., as Lonsdalea quercina comb. nov., descriptions of Lonsdalea quercina subsp. quercina comb. nov., Lonsdalea quercina subsp.