DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2022 str. 14 <-- 14 --> PDF |
na cestama (NN 85/16, 24/17, 70/19, 60/20), čime izostaju troškovi kamiona s niskopodnom prikolicom pri premještanju forvardera s jednog na drugo šumsko radilište. Kuteve skretanja forvardera i zakretanja hidraulične dizalice prikazuje slika 3C. Zglobno upravljanje forvarderom, odnosno kut loma zgloba u horizontalnoj ravnini (a4) omogućava forvarderu manji vanjski promjer okretanja (d1) u odnosu na vozila kojima se upravlja promjenom kuta prednjih i/ili stražnjih kotača vozila, dok je kut zakretanja hidrauličke dizalice (a5) pokazatelj njene dobrote pri sakupljanju izrađenog drva. Dimenzijske značajke hidraulične dizalice kojom je opremljen forvarder (odnosno stupa dizalice, podiznog, produžnog i izvlačnog kraka), a koje su bitne za djelotvornost utovara i istovara drva prikazuje slika 3D. Posebno treba istaknuti da je najveći doseg dizalice na razini tla (LL2) uvijek ima manju vrijednost od najvećeg dosega dizalice (LL1), što treba uvažiti pri planiranju i obilježavanju paralelne mreže traktorskih vlaka na terenu. Najveća visina podizanja dizalice (hh1) utječe na visinu složajeva drva pri istovaru drva na pomoćnome stovarištu, a najveća dubina prihvata drva dizalicom (hh3) na mogućnost sakupljanja drva ispod razine tla (duboki kanali, vrtače, ...). Navedeni pokazatelji dobrote dizalice pri utovaru i istovaru drva utjecani su i visinom hvatala s rotatorom (hh5) kojima je hidraulična dizalica opremljena, kao i visinom osovine stupa dizalice i podiznoga kraka (hh6). Dimenzijske značajke poprečnoga presjeka utovarnoga prostora forvardera prikazane na slici 3E. Uz širinu (ww1), površine presjeka (AA) te visine držača tereta od tla (hh7), norma ISO 13860 (2016) poznaje i visinu težišta tereta (hh8) za koju Makkonen (1989) navodi da je bitan pokazatelj bočne stabilnosti forvardera. Većina je ovodobnih forvardera opremljena stražnjom njihajućom bogi osovinom iz razloga što ona preuzima masu utovarenoga drva. Značajke bogi osovine forvardera prikazane su na slici 3F, s dvije dimenzije: 1) razmakom osovina tandem kotača (LL4) te 2) kutem bogija kojim osciliraju kotači u tandem rasporedu pri prelaženju površinskih nepravilnosti (a6). Ova vertikalna oscilacija još je jedno tehničko rješenje povećanja bočne stabilnosti forvardera pri kretanju po površinskim preprekama (Makkonen 1980), a navedene dimenzijske značajke bogi osovine određuju i visinu prepreke koju forvarder pri kretanju može svladati. Iako norma ISO 13860 (2016) poznaje više masenih značajki, za odabir forvardera i planiranje izvoženja drva, bitne su one prikazane na slici 3G: 1) deklarirana nosivost forvardera od strane proizvođača (mn), 2) masa nenatovarenoga forvardera (G) te njena raspodjela – opterećenje na 3) prednju (G1) i 4) stražnju (G2) osovinu. Norma predviđa i iskaz dopuštenog opterećenja prednje i stražnje osovine kojima je opremljen forvarder od strane proizvođača. Od masenih značajki forvardera, neovisno o njihovim proizvođačima posebno treba istaknuti ustaljenost: 1) raspodjele neto mase forvardera, 60 % na prednju te 40 % na stražnju osovinu i 2) odnosa nosivosti forvardera i mase nenatovarenoga forvardera, koji Nordfjel i dr. (2019) nazivaju indeks opterećenja te navode da on za današnje forvardere iznosi ~ 0,80, dok je kod forvardera iz 1970. godine iznosio ~ 1,0. Pad nosivosti u odnosu na neto masu u proteklome razdoblju, obrazlažu činjenicom da je nosivost forvardera sporije rasla u odnosu na masu nenatovorenoga vozila uslijed ugradnje snažnijih pogonskih motora te većih hidrauličnih dizalica. Dodatno, norma ISO 13860 (2016) obuhvaća i specifikacije pneumatika kojima je forvarder opremljen. 3. Plan raspodjele tereta forvardera Load distribution plan for forwarders Na osnovi dimenzijskih i masenih značajki forvardera njemački Kuratorij za šumski rad i šumsku tehniku (KWF) razvio je Plan raspodjele tereta forvardera na horizontalnoj podlozi (Weise 2002, Weise 2003A) s ciljem: 1) ocjene dobrote njihove konstrukcije prilikom nabavke te 2) pomoći pri planiranju izvoženja drva listača, odnosno četinjača. Proizvođači forvardera deklariraju nosivost (dopušteno opterećenje) forvardera, pri čemu ne uzimaju u obzir vrstu drva, kao ni duljinu utovarenoga drva. S obzirom na konstrukciju forvardera te duljinu izrađene oblovine, utovareno drvo, ovisno o položaju težišta tereta, više opterećuje prednju ili stražnju osovinu vozila. U cilju djelotvornoga korištenja forvardera potrebno je podjednako opteretiti osovine vozila ili rasporediti opterećenje s obzirom na nosivost osovina, odnosno radi upravljanja vozilom zadržati najmanje opterećenje prednje osovine forvardera (Weise 2002). Navedenim, Plan raspodjele tereta forvardera zasnovan je na četiri korisnička zahtijeva (Weise 2003A): 1) najveći teret utovarenoga drva neovisno o njegovoj duljini i položaju težišta, ne smije biti veći od deklarirane nosivosti forvardera od strane proizvođača uslijed čvrstoće konstrukcije utovarnoga prostora (izraz 1), 2) najveće dopušteno opterećenje prednje (izraz 2) i 3) stražnje osovine (izraz 3) ne smije se prekoračiti (pri čemu treba uzeti u obzir i zbroj nosivosti pneumatika po osovini) te 4) opterećenje prednje osovine ne smije pasti ispod 20 % mase opterećenoga forvardera (izraz 4). Plan raspodjele tereta forvardera s obzirom na položaj točke težišta tereta (udaljenosti od uzglavlja utovarnoga prostora), zasnovan je na razradi momentnih jednadžbi (izrazi 2 do 4), a vizualiziran je sa četiri krivulje na dijagramu prikazanim na slici 4A iz kojih se može zaključiti: 1) utovar kratkog drva (težište tereta ispred prednjih kotača stražnje osovine) dovodi do preopterećenja prednje osovine forvardera, 2) teret sa težištem u uskom |