DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2022 str. 11 <-- 11 --> PDF |
desetljeću sve prisutnije opremanje kotačnih forvardera dodatnim vitlom (slika 1E), čije uže nema namjenu prihvata/sakupljanja drva, već sidrenja i/ili dodatne trakcije vozila, čime je forvarderima siguran i djelotvoran rad proširen sa 30 % na 55 % uzdužnog nagiba terena (Holzfeind i dr. 2020). Jednostruka prednja i stražnja osovina značajne su samo za četverokotačne (proredne) forvardere, dok su forvarderi s većim brojem kotača svi opremljeni stražnjom (šestokotačni), a osmokotačni i prednjom njihajućom (bogi) osovinom s kotačima u tandem rasporedu. Oko bogi osovine prisutne su česte terminološke dvojbe je li ona jednostruka, odnosno dvostruka osovina ili se radi o udvojenim kotačima. Pod udvajanjem kotača osovine podrazumijeva se njihov položaj jedan do drugoga, dok su kod bogi osovine oni smješteni jedan iza drugog u tzv. tandem rasporedu. Sa stajališta raspodjele opterećenja bogi osovina je jednostruka, a dvostruka sa stajališta raspodjele pogona na kotače, odnosno djelovanja na tlo. Zbog spoznaje da cjelokupan teret utovarenoga drva opterećuje stražnju osovinu forvardera (Poršinsky i Horvat 2005), kod desetokotačnih forvardera (slika 1D) stražnja bogi osovina izvodi sa tri kotača u tandem rasporedu u cilju smanjenja sabijanja tla (Starke i dr. 2020), od kojih je zadnji vučeni – slobodnokotrljajući kotač (Ponsse) ili pogonski kotač (HSM). U odnosu na jednostruku osovinu, bogi osovinu forvardera obilježava: 1) veća nosivost i bolja kretnost vozila s obzirom na broj pogonskih kotača (Horvat 1993B,) 2) veća stabilnost vozila pri svladavanju površinskih prepreka (Makkonen 1989 – slika 2) te 3) okolišna pogodnost uslijed manjih dodirnih tlakova na tlo većeg broja kotača i njihove veće dodirne površine (Poršinsky i dr. 2011). U uvjetima ograničene nosivosti šumskog tla kotači jednostruke osovine forvardera opremaju se lancima, a njihajuće bogi osovine polugusjenicama (Ireland 2006, Poršinsky i dr. 2020). Forvardere pogone dizel motori s prednabijanjem. Do 1989. prevladavaju šestokotačni forvarderi s mehaničko – hidrodinamičkom transmisijom (s konventerom zakretnoga momenta), a od 2010. osmokotačni forvarderi s bogi osovinom na prednjoj i stražnjoj šasiji vozila te hidrostatsko – mehaničkom transmisijom (Nordfjell i dr. 2010). Mogućnost hibridnog pogona forvardera trenutno je još u razvoju, odnosno na razini prototipa (Pandur i dr. 2021). Uspoređujući značajke forvardera 1970. i 2010. godine, Nordfjell i dr. (2019) zaključuju da tijekom vremena forvarderi postaju sve teži, na osnovi porasta prosječnih vrijednosti njihove: 1) neto mase (9,2 t ® 17,3 t), 2) nosivosti (11,5 t ® 14,5 t), 3) ukupne mase s deklariranim teretom (20,4 t ® 31,8 t), 4) snage motora (71,6 kW ® 158,6 kW), 5) zakretnog momenta motora (318 Nm ® 907 Nm), 6) odnosa snage motora i ukupne mase (3,44 kW/t ® 5,00 kW/t) te 7) odnosa zakretnoga momenta motora i ukupne mase (15 Nm/t ® 29,3 Nm/t). Isti autori, navode da se je i podizni moment hidraulične dizalice povećavao s obzirom na neto masu forvardera. Osim udaljenosti privlačenja drva, proizvodnost je forvardera najznačajnije utjecana obujmom drva koji se izvozi u jednom traktorskom ciklusu, stoga se oni najčešće dijele s obzirom na njihovu deklariranu nosivost (Athanassiadis i dr. 1999) na: 1) lake (< 10 t), 2) srednje teške (10 – 12 t) te 3) teške (> 12 t). Analizirajući stanje na tržištu forvardera, Nordfjell i dr. (2019) predlažu novu podjelu forvardera na osam razreda njihove nosivosti: 1) Micro (< 2 t), 2) XXS (2 – 5 t), 3) XS (5 – 8 t), 4) Small (8 – 11 t), 5) Medium (11 – 14 t), 6) Large (14 – 17 t), 7) XL (17 – 20 t) te 8) XXL (> 20 t). Cilj je ovoga rada približiti šumarskim stručnjacima dimenzijske i masene značajke forvardera sukladno normi ISO 13860 (2016), te značenje KWF-ovog dijagrama raspodjele opterećenja s obzirom na duljinu utovarenoga drva listača, odnosno četinjača, kao alat za ocjenjivanja pogodnosti forvardera prilikom njihove nabavke, odnosno planiranja izvoženja drva. Navedeno će biti prikazano na primjeru teškog osmokotačnoga forvardera Komatsu 875. 2. ISO 13860 (2016) Norma ISO 13860 (2016) definira osnovne dimenzijske i masene značajke forvardera koje su prikazane na slici 3, temeljem kojih Horvat i dr. (2004) izrađuju morfološku analizu forvardera s ciljem potpore: 1) odabiru novih vozila šumarskim stručnjacima, 2) određivanju najpovoljnije uporabe forvardera u različitim uvjetima rada te 3) određivanju okvirnih dimenzija pri konstrukciji novih forvardera. Navedena norma dimenzije forvardera određuje kroz 13 duljina, 15 visina, 4 širine, 6 kutova, 2 površine presjeka te po jedan polumjer i promjer. Duljine i visine forvardera prikazuje slika 3A, a širine, klirens te vertikalnu gibljivost forvardera slika 3B. Horvat i dr. (2004) navode da je za sve forvardere značajno prevladavanje visine (h1) nad širinom vozila (w1), što nepovoljno utječe na njegovu bočnu stabilnost. U odnosu na duljinu forvardera (L1, L2), ali i međuosovinski razmak (L3), posebno treba istaknuti asimetrično postavljeni upravljački zglob (L4, L5, L6), zbog ugradnje hidraulične dizalice na stražnji okvir vozila, ali i zahtjeva za duljinom utovarnog prostora (L9). Za kretnost forvardera pri izvoženju drva, koju između ostalih |