DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2022 str. 79     <-- 79 -->        PDF

Süel, H., 2014: Habitat conformity modeling of prey species in Isparta-Sutculer region. SDU Institute of Science and Technology, Isparta.
Svenning, JC., Skov, F., 2004: Limited filling of the potential range in European tree species. Ecology Letters 7: 565-573.
Swanepoel, LH., Lindsey Somers, PMJ., van Hoven, W., Dalerum, F., 2012: Extent and fragmentation of suitable leopard habitat in South Africa. Animal Conservation 16 (1): 41-50.
Toyran, K., 2018: Noteworthy record of Panthera pardus in Türkiye (Carnivora: Felıdae). Fresenius Environmental Bulletin 27 (11):7348-7353.
Ullrich, B., Riffel, M., 1993: New evidence for the occurence of the Anatolian leopard, Panthera pardus tulliana (Valenciennes, 1856), in western Türkiye. Mammalia-Zoology in the Middle East 8: 5-14.
URL 1, 2021 : Available from https://onedio.com/haber/turkiye-nin-belki-de-en-gizemli-canlisi-olan-anadolu-parsi-hakkinda-bilmediklerimiz-791072 [accessed on {7 June 2021}]
URL 2, 2021 : Available from https://www.milliyet.com.tr/galeri/anadolu-leopari-59-yil-once-denizlide-de-vurulmus-48753/4 [accessed on {7 June 2021}]
URL 3, 2021: Available from http://www.aa.com.tr/tr/u/247521--diyarbakirda-leopar-saldirisi [accessed on {7 June 2021}]
Üstay, A., 2008: Does the legend of Anatolia live? Anatolian Leopard 37.
Valenciennes, MA. 1856: Sur une Nouvelle Espèce de Pantrère tuée par M. Tchihatcheff a Ninfi, Village Situe à Huit Lieues Est de Smyrne. Comptes Rendus des Sèances de I’Académie des Sciences 42 : 1035-1039.
Varela, S., Anderson, RP., Valdes, RG., Gonzalez, FF., 2014: Environmental filters reduce the effects of sampling bias and improve predictions of ecological niche models. Ecography 37: 1084-1091.
Walck, JL., Hidayati, SN., Dixon, KW., Thompson, KEN., Poschlod, P., 2011: Climate change and plant regeneration from seed. Glob. Chang. Biol. 17: 2145–2161.
Wilting, A., Patel, R., Pfestorf, H., Kern, C., Sultan, K., Ario, A., Penaloza, F., Kramer-Schadt, S., Radchuk, V., Foerster, DW., Fickel, J., 2016: Evolutionary history and conservation significance of the Javan leopard Panthera pardus melas. Journal of Zoology 299: 239-250.
Wisz, MS., Hijmans, R., Li, J., Peterson, AT., Graham, C., Guisan, A., 2008 : Effects of sample size on the performance of species distribution models. Diversity and Distributions 14(5): 763-773.
Yılmaz, G., Sevgili, H., Gür, H., 2015: Ecological niche modeling indicates species to be negatively affected by global climate change: Isophya rectipensis (Orthoptera, Tettigoniidae) Example. Ecology 2015 Symposium. Sinop. May 06-09, 24.
Yost, AC., Petersen, SL., Gregg, M., Miller, R., 2008: Predictive modeling and mapping Sage grouse (Centrocercus Urophasianus) nesting habitat using maximum entropy and a long-term dataset from Southern Oregon. Ecological Informatics 3(6): 375-386.
Zhang, K., Zhang, Y., Zhou, C., Meng, J., Sun, J., Zhou, T., Tao, J. 2019a: Impact of climate factors on future distributions of Paeonia ostii across China estimated by MaxEnt. Ecological Informatics 50: 62–67.
Zhang, K., Zhang, Y., Tao, J., 2019b: Predicting the potential distribution of Paeonia veitchii (Paeoniaceae) in China by Incorporating Climate Change into a MaxEnt Model. Forests 10(190): 1-14.
Zimmerman, F., Lukarevsky, VS., Beruchasvili, G., Breitenmoser-Würsten, C., Breitenmoser U., 2007 : Mapping the vision – potential living space for the leopard in the Caucasus. Cat News. Special Issue No. 2, ISSN 1027-2992.
Sažetak
Anatolski leopard (Panthera pardus tulliana Valenciennes, 1856.) je najveća preživjela vrsta mačaka u Turskoj. Unatoč nedaćama s kojima se suočavaju, leopardi još uvijek postoje u Turskoj. U ovoj studiji istražena su korištenjem modela maksimalne entropije (MaxEnt), potencijalno pogodna staništa za anatolskog leoparda u Turskoj. Prilikom procjene preferiranog staništa leoparda, u obzir je uzeta činjenica da se vrsta može lako prilagoditi svom staništu i živjeti bilo gdje ako ima dovoljno vegetacije i lovine; jedino su podaci o klimi koja utječe na zemljopisne obrasce rasprostranjenosti i populacijske strukture flore i faune prethodno ispitani. Nakon ispitivanja klimatskih varijabli koje utječu na distribuciju leoparda, dobivene su sljedeće najviše vrijednosti: izotermno, sezonska temperatura, prosječna temperatura najhladnijeg godišnjeg doba, minimalna temperatura najhladnijeg mjeseca i godišnja količina oborina. Osim regije središnje Anatolije i obalnih područja, gotovo svaka regija u Turskoj sadrži staništa pogodna za leoparda. Nema puno podataka o populacijama i staništima leoparda u Turskoj. Stoga, iako ekološko modeliranje niša (ENM) može proizvesti važne rezultate pri određivanju potencijalno prikladnih staništa, jasno je da ovaj model ne može dati točne rezultate ako ne uzmemo u obzir područja za koja znamo da ih ta vrsta naseljava, ali u kojima još nisu provedena istraživanja. Rezultati dobiveni u ovoj studiji mogu dodatno doprinijeti već poznatim informacijama vezano uz dugoročno očuvanje ove vrste.
Ključne riječi: Bioklimatski podaci, Očuvanje, Pogodnost staništa, Leopard, MaxEnt (model maksimalne entropije), Turska