DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2022 str. 105     <-- 105 -->        PDF

najpriznatiji stručnjaci i znanstvenici iznosili svoja iskustva po pitanju korištenja biomase i bioobnovljivih izvora energije.
Za svoj rad primio je čitav niz nagrada, priznanja i odlikovanja, među kojima ističem RED HRVATSKOG TROLISTA koji mu je 1995. uručio predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, visoko bavarsko odličje BAVARSKI LAV od bavarskog ministra poljoprivrede i šumarstva Josefa Müllera te POVELJU za osobit doprinos razvoju i promicanju šumarske struke u RH. Godine 2014. primio je Nagradu Grada Našica za životno djelo. Tako smo se barem simbolično odužili čovjeku koji je kao gospodarstvenik i čovjek toploga srca neumorno živio za ovaj grad i njegove ljude.
U ime predsjednika te članova Uprave Hrvatskih šuma, u ime svih kolegica i kolega šumara, a posebno u ime nas koji smo imali sreću biti mu bliski suradnici i sugrađani i koji osjećamo istu tugu i bol, izražavam duboku sućut supruzi Veri, sinovima Krešimiru i Hrvoju, unucima Marku, Petru i Mariji, te svim članovima obitelji i prijateljima.
Poštovani Josipe, dragi naš Joško, bili ste osoba čvrstoga, vedrog duha, domoljub i rodobljub, čovjek vjere, neka sve ovo što je nabrojano bude utjeha Vašoj obitelji, a nama koji smo Vas poznavali zalog da u budućnosti slijedimo Vaš primjer, u zajedničkoj nadi za susret u vječnosti!
Počivali u miru i neka Vam je laka hrvatska gruda!
Božidar Vukelić, dipl. ing. šum. (1934.-2021.)
Vice Ivančević
Prošle godine napustio nas je kolega Božidar, pripadnik dobrano prorijeđene skupine šumara poodmakle dobi šireg riječkog područja. Njegovim odlaskom u 87.godini života ostali smo siromašniji za jednu ličnost zavidnih ljudskih i stručnih vrijednosti.
Božidar Vukelić, rođen je u Ličkom Lešću 01.01.1934.godine u višečlanoj obitelji Krasnara, oca Marka, lugara i majke domaćice Nade, rođene Anić. Obitelj zbog prirode posla oca često mijenja boravište pa stoga Božidar nije rođen u Krasnu. U osiguranju školovanja svoje djece obitelj kupuje kuću u Otočcu 1939. godine i trajno napušta Krasno. U novoj sredini Božidar započinje školovanje na četverogodišnjoj Pučkoj školi (1940.-1944. god.), a potom pohađa prvi razred niže gimnazije 1945. god,. te sedmoljetke do zaključno male mature 1951. god. U nastavku školovanja iskazuje interes za strojarstvo, pa u Osijeku završava srednju strojarsku školu 1955. god. U takvim okolnostima studij strojarstva se nametnuo kao najizgledniji izbor. Međutim, približavanjem upisnih rokova umjesto očekivanog studija strojarstva kolega Božidar se odlučuje za šumsko-industrijski smjer (grupu)na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu 1955. god. To je ustvari bila kombinacija imeđu želje njegove obitelji i profesora dr. Milana Anića da upiše studij na biološkom smjeru spomenutog Fakulteta, ali i njegovog afiniteta prema strojarstvu, kao važnog dijela šumsko-industrijskog smjera. Za studenskih praznika nastupa u NK “Sloga“ Otočac kao vođa navale. Njegov mlađi brat Marko diplomirao je na biološkom smjeru Šumarskog fakulteta, a cijeli radni vijek proveo je u šumarstvu ličkoga područja. Uz to, ostavio nam je bogatu ostavštinu radova o povijesti ličkoga šumarstva.
Početkom 1960. god. diplomirao je i odslužio vojni rok, a zatim se u DI Otočac nakratko zaposlio na mjesto pripravnika, pa šefa komercijale (1961.-1963. god.). Privremeno prelazi na rad u šumarstvo u stručnim službama Šumskog gospodarstva Gospić na mjesto šefa Odjela za iskorištavanje šuma (1963.-1967. god.), ali opet se vraća drvnoj industriji gdje postaje direktor DI Perušić (1967.-1969. god.). Zajedno s roditeljima otpočinje gradnju obiteljske kuće u Kostreni, pa stoga kolega Božidar traži posao na širem riječkom području. Uskoro se ukazala mogućnost u riječkoj filijali Exportdrva, najprije za šefa poslovnice piljene građe i šumskih proizvoda (1969.-1992. god.) te kasnije direktora Filijale do umirovljenja (1992.-1998. god.).
Od ostalih poslova izvan radnog vremena izdvajamo njegovo zanimanje za lovstvo i članstvo u lovačkom društvu „Jelen“ , Čavli – Grobnik i lovačkoj udruzi „Gacka“ Otočac,

ŠUMARSKI LIST 7-8/2022 str. 106     <-- 106 -->        PDF

za koje je godinama kao volonter vodio i uređivao godišnje lovnogospodarske planove. Bio je višegodišnji član senjskog šumarskog društva te pretplatnik časopisa „Šumarski list“ i „Lovački vjesnik“. Iako sticajem objektivnih okolnosti nije rođen u Krasnu, već je od djetinjstva bio emocionalno vezan za rodno mjesto svojih roditelja. Stoga je prije više od tri desetljeća zajedno sa suprugom Ankicom započeo gradnju kuće u Krasnu. Odlaskom u mirovinu supružnici sve duže vrijeme borave u Krasnu, a manje u Kostreni. Za boravka u Krasnu kolega Božidar prati i posjećuje sva događanja, koja zasigurno doprinose poboljšanju životnih prilika mještana, ali i gostiju. Često posjećuje Velebit diveći se iznova njegovim neponovljivim i originalnim iskonskim ljepotama. Svoju istinsku pripadnost Krasnu potvrdio je kupnjom grobnog mjesta na mjesnom groblju, unatoč posjedovanja obiteljske grobnice u Kostreni.
I tako u smirenom životnom tempu prolaze godine uz postupno pogoršanje zdravlja, sve do njegovog kraja u srpnju prošle godine i posljednjeg isprćaja u Krasnu u nazočnosti velikog broja mještana, kolega prijatelja i znanaca. Opraštamo se od našeg Božidara uz lirske stihove Ivice Vukelića, samozatajnog krasnarskog pučkog pjesnika o Krasnu i Velebitu, i to:
Selo moje u duši te nosim
Velebit je trajno zarobio mene
divno Krasno s tobom se ponosim
Planine su lijepe i šume zelene
Šuma draga svugdje oko sela
dolina moja prelijepa i slatka
Počivaj dragi Božidare na tebi najdražoj krasnarskoj grudi u mirnom okruženju prekrasnih velebitskih šuma.