DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2022 str. 104     <-- 104 -->        PDF

Mr. sc. Josip Dundović (1941.-2022.)
Krešimir Žagar
Poštovana ožalošćena obitelji, dragi prijatelji,
Tuga i nevjerica tog tmurnog kolovoškog subotnjeg popodneva…umro je Josip Dundović. Tužna vijest brzo se proširila i duboko pogodila našičku i šumarsku javnost. Umro je čovjek čije ime su Našičani i šumari diljem Europe uvijek izgovarali i izgovarat će s dubokim poštovanjem.
Josip Dundović rodio se 15. travnja 1941. godine u Delnicama od oca Mije i majke Vice. Životne okolnosti dovode njegovu obitelj u našički kraj, gdje je završio osnovnu školu i Gimnaziju. Iako je rano napustio svoj rodni Gorski kotar bogat šumama, one su ostale upisane u njegovu životnu putanju i habitus budućeg vrhunskog stručnjaka na području šumarstva. 1964. godine diplomirao je na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 1996. i magistrirao iz znanstvenog područja ekonomike i organizacije rada u šumarstvu.
Po završetku studija zaposlio se u Šumskom gospodarstvu Krndija Našice, postao pomoćnik upravitelja Šumarije Našice, te upravitelj Šumarije Koška. U međuvremenu je stekao i obitelj, suprugu Veru, sinove Krešimira i Hrvoja, a na poslu veliko povjerenje svojih suradnika i ugled jednog od najobrazovanijih i najkompetentnijih osoba, kojemu se moglo povjeriti nasloženije stručne zadatke.
1971. godine preuzeo je upravljanje radnom jedinicom Cestogradnja Našice, koju je iznimno uspješno vodio punih osamnaest godina, nakon čega je imenovan za upravitelja Šumarije Našice, na kojoj dužnosti ostaje do kraja 1990. godine.
1. siječnja 1991. godine osnovano je Javno poduzeće „Hrvatske šume“ kao jedinstveno poduzeće za gospodarenje šumama na području čitave Republike Hrvatske. Josip Dundović postaje upravitelj novoosnovane Uprave šuma Našice, a od 1. rujna 1991. Vlada Republike Hrvatske imenuje ga direktorom Javnog poduzeća „Hrvatske šume“ ,odajući mu time priznanje za dotadašnje djelovanje i rad u šumarskoj struci. Na tom iznimno odgovornom i zahtjevnom mjestu imao je mogućnost pokazati svo svoje ogromno znanje i stečeno iskustvo. U Direkciju Hrvatskih šuma okupio je tada vodeće šumarske stručnjake i s lakoćom donosio odluke i rješavao izazove na koje je nailazio, suočen s gospodarenjem i brigom o šumama i poduzeću u najtežim ratnim i poratnim uvjetima. Kao direktor Hrvatskih šuma zauvijek će ostati zapamćen kao šumarski erudit i vizionar, s istančanim očinskim osjećajem za svakog djelatnika i prepoznavanjem potrebe za tehnološkim napretkom u svakom segmentu posla. Direktor Hrvatskih šuma ostaje sve do 1996. godine nakon čega obavlja dužnost pomoćnika direktora za plan, razvoj, proizvodnju i komercijalu, te savjetnika Predsjednika Uprave, a 30. lipnja 2006. godine odlazi u zasluženu mirovinu. Ali time ne prestaje svojim djelovanjem, čak naprotiv.
I tijekom rada i u mirovini kolega Josip Dundović bio je iznimno društveno aktivan. Urednik je i autor niza knjiga, monografija i stručnih članaka, te suradnik značajnih šumarskih izdanja. Od 1970. godine bio je član našičkog ogranka Matice hrvatske, član Predsjedništva, Nadzornog odbora, a neko vrijeme i potpredsjednik Hrvatskog šumarskog društva, član Nadzornog odbora Hrvatskog inženjerskog društva, član Hrvatskog ekološkog društva, dopredsjednik sekcije HŠD-a Pro Silva Hrvatska, predsjednik Komisije za znanstveno-istraživački rad u HŠ d.o.o., voditelj Grupacije za biomasu i bioplin od 2005. – 2009., i od 2009. voditelj Grupacije za biomasu Zajednice obnovljivih izvora energije HGK-a te predsjednik Hrvatske udruge za biomasu.
Sudjelovao je na brojnim domaćim i međunarodnim skupovima, okruglim stolovima i simpozijima u Austriji, Njemačkoj, Češkoj, Poljskoj, Slovačkoj, Rumunjskoj i Irskoj ostvarujući bogata poznanstva i veze s eminentnim šumarskim stručnjacima Europe. Ta poznanstva nerijetko su prerastala u čvrsta i iskrena prijateljstva.
I naš grad postavio je na posebno mjesto u Europi…čak dvanaest puta u sklopu festivala Dani slavonske šume organizirao je stručno-znanstveni skup Dani hrvatske biomase kao dio Europskih dana biomase, pri čemu su

ŠUMARSKI LIST 7-8/2022 str. 105     <-- 105 -->        PDF

najpriznatiji stručnjaci i znanstvenici iznosili svoja iskustva po pitanju korištenja biomase i bioobnovljivih izvora energije.
Za svoj rad primio je čitav niz nagrada, priznanja i odlikovanja, među kojima ističem RED HRVATSKOG TROLISTA koji mu je 1995. uručio predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, visoko bavarsko odličje BAVARSKI LAV od bavarskog ministra poljoprivrede i šumarstva Josefa Müllera te POVELJU za osobit doprinos razvoju i promicanju šumarske struke u RH. Godine 2014. primio je Nagradu Grada Našica za životno djelo. Tako smo se barem simbolično odužili čovjeku koji je kao gospodarstvenik i čovjek toploga srca neumorno živio za ovaj grad i njegove ljude.
U ime predsjednika te članova Uprave Hrvatskih šuma, u ime svih kolegica i kolega šumara, a posebno u ime nas koji smo imali sreću biti mu bliski suradnici i sugrađani i koji osjećamo istu tugu i bol, izražavam duboku sućut supruzi Veri, sinovima Krešimiru i Hrvoju, unucima Marku, Petru i Mariji, te svim članovima obitelji i prijateljima.
Poštovani Josipe, dragi naš Joško, bili ste osoba čvrstoga, vedrog duha, domoljub i rodobljub, čovjek vjere, neka sve ovo što je nabrojano bude utjeha Vašoj obitelji, a nama koji smo Vas poznavali zalog da u budućnosti slijedimo Vaš primjer, u zajedničkoj nadi za susret u vječnosti!
Počivali u miru i neka Vam je laka hrvatska gruda!
Božidar Vukelić, dipl. ing. šum. (1934.-2021.)
Vice Ivančević
Prošle godine napustio nas je kolega Božidar, pripadnik dobrano prorijeđene skupine šumara poodmakle dobi šireg riječkog područja. Njegovim odlaskom u 87.godini života ostali smo siromašniji za jednu ličnost zavidnih ljudskih i stručnih vrijednosti.
Božidar Vukelić, rođen je u Ličkom Lešću 01.01.1934.godine u višečlanoj obitelji Krasnara, oca Marka, lugara i majke domaćice Nade, rođene Anić. Obitelj zbog prirode posla oca često mijenja boravište pa stoga Božidar nije rođen u Krasnu. U osiguranju školovanja svoje djece obitelj kupuje kuću u Otočcu 1939. godine i trajno napušta Krasno. U novoj sredini Božidar započinje školovanje na četverogodišnjoj Pučkoj školi (1940.-1944. god.), a potom pohađa prvi razred niže gimnazije 1945. god,. te sedmoljetke do zaključno male mature 1951. god. U nastavku školovanja iskazuje interes za strojarstvo, pa u Osijeku završava srednju strojarsku školu 1955. god. U takvim okolnostima studij strojarstva se nametnuo kao najizgledniji izbor. Međutim, približavanjem upisnih rokova umjesto očekivanog studija strojarstva kolega Božidar se odlučuje za šumsko-industrijski smjer (grupu)na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu 1955. god. To je ustvari bila kombinacija imeđu želje njegove obitelji i profesora dr. Milana Anića da upiše studij na biološkom smjeru spomenutog Fakulteta, ali i njegovog afiniteta prema strojarstvu, kao važnog dijela šumsko-industrijskog smjera. Za studenskih praznika nastupa u NK “Sloga“ Otočac kao vođa navale. Njegov mlađi brat Marko diplomirao je na biološkom smjeru Šumarskog fakulteta, a cijeli radni vijek proveo je u šumarstvu ličkoga područja. Uz to, ostavio nam je bogatu ostavštinu radova o povijesti ličkoga šumarstva.
Početkom 1960. god. diplomirao je i odslužio vojni rok, a zatim se u DI Otočac nakratko zaposlio na mjesto pripravnika, pa šefa komercijale (1961.-1963. god.). Privremeno prelazi na rad u šumarstvo u stručnim službama Šumskog gospodarstva Gospić na mjesto šefa Odjela za iskorištavanje šuma (1963.-1967. god.), ali opet se vraća drvnoj industriji gdje postaje direktor DI Perušić (1967.-1969. god.). Zajedno s roditeljima otpočinje gradnju obiteljske kuće u Kostreni, pa stoga kolega Božidar traži posao na širem riječkom području. Uskoro se ukazala mogućnost u riječkoj filijali Exportdrva, najprije za šefa poslovnice piljene građe i šumskih proizvoda (1969.-1992. god.) te kasnije direktora Filijale do umirovljenja (1992.-1998. god.).
Od ostalih poslova izvan radnog vremena izdvajamo njegovo zanimanje za lovstvo i članstvo u lovačkom društvu „Jelen“ , Čavli – Grobnik i lovačkoj udruzi „Gacka“ Otočac,