DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2022 str. 98 <-- 98 --> PDF |
Zapisi iz hrvatskih šuma (9) Dendrobionti – zajednica šumskih pauka skakača (Araneae: Salticidae) Radovan Kranjčev Pauci skakači (Salticidae) su svojtama najbrojnija skupina pauka. Žive u gotovo svim terestričkim staništima. Svi su odreda heliofili. Značajnu skupinu nalazimo i u šumama Hrvatske, iako je većina tih heliofilnih svojti zaposjela i različita ne-šumska staništa. U ovom slučaju stanište pauka skakača definiramo kao životni prostor u kojem pojedina vrsta nalazi optimalne uvjete života, prostor u kojem odlaže jaja i gdje se razvija njezino potomstvo i prostor u kojem nalazi najpovoljnije uvjete ishrane. Kad je riječ o paucima skakačima, to je prostor iz kojega najlakše i najbrže odlaze i vraćaju se te pronalaze živu hranu i u kojemu su, kao predatori, najbolje zaštićeni od vlastitih predatora. To praktički znači kako njihovo najčešće vrlo malo stanište, odnosno mikro-stanište, nije lako otkriti i dobro poznati, jer ako smo nekog od njih pronašli, recimo na nekoj grančici ili među lišćem u krošnji stabla, ili na lišćem pokrivenom tlu, to ne znači kako on tamo odista ima svoje obitavalište. Nedovoljno poznavanje staništa znatnog dijela svojti pauka skakača uzrok je i našeg još uvijek nedovoljnog poznavanja njihove cjelovite ekologije, iako se pauci skakači istražuju već gotovo dvije stotine godina. Zbog toga još uvijek nismo u mogućnosti načiniti cjeloviti i vjerodostojan popis ili kodifikaciju njihovih staništa. Pauci skakači dendrobionti odlikuju se nekim posebnim prilagodbama. Njihova tijela su najčešće plosnata i razmjerno produljena, noge najčešće razmjerno duge, odlikuje ih kriptična obojenost, brzina i razmjerno dulji skokovi. Detaljna višegodišnja vlastita opažanja pokazuju kako u nekoj šumskoj zajednici možemo razlikovati više tipova staništa i mikro staništa ovih malih životinja. Naime, ako šumu shvatimo kao jedinstvenu biocenozu, a pauke skakače kao vrlo pokretne organizme i dendrobionte, ovi pauci mogu zauzeti nekoliko manjih mikro-staništa ili ekoloških niša, primarnih i sekundarnih, kao što su: 1. Mrtvi dio kore starih stabala s manjim ili većim šupljinama ili malim skloništima koja nastaju djelomičnim odvajanjem dijelova kore (lila, lup).Površinski dijelovi kore obrasli lišajevima ili bršljanom 2. Gale ili zoocecidije, posebice na hrastovima Površinski dijelovi stabala šumskog drveća bila bi primarna staništa, a sva druga mikro-staništa mogla bi se nazvati sekundarnima, fakultativnim. Ova staništa bit će naseljena paucima samo kad su dobro osvijetljena. Zato pauke skakače nećemo naći u gustim šumskim sastojinama, već na njihovim rubnim dijelovima okrenutim jugu, uz šumske putove, na šumskim čistinama i prosjekama, ali i na pojedinačnim deblima starih jabuka u voćnjacima, platana u parkovima i drvoredima, na starom kolju u vinogradima, i sl. Nećemo ih naći na golim deblima bukve, graba, jasena, bijele topole i drugih vrsta biljaka s glatkom korom. Naći ćemo ih u ekstenzivno obrađivanim voćnjacima, vinogradima, arboretumima, rijetkim šumama, drvoredima, osamljenim stablima, na stupovima i ogradama, na bolesnim mjestima drveta i kore, među suhim listovima, unutar suhih plodova (Međimurje, Sv. Marija) i uz ostatke suhih plodova šljiva, jabuka, krušaka. Na tim primarnim staništima do sada je zabilježeno petnaestak vrsta. To bi bio karakteristični skup vrsta pauka dendrobionata (KSV), unutar kojega razlikujemo stalne, redovite članove kao karakteristične vrste (KV, označene kurzivom) i nestalne ili povremene, fakultativne. 1. Salticus mutabilis 2. Salticus cingulatus 3. Salticus zebraneus 4. Marpissa muscosa 5. Macaroeris nidicolens 6. Pseudicius encarpatus 7. Carrhotus xanthogramma (Slika 1.) 8. Dendryphantes rudis 9. Pseudicius picaceus 10. Leptorchestes berolinensis 11. Leptorchestes mutilloides 12. Synageles dalmaticus 13. Synageles albotrimaculatus 14. Heliophanus cupreus 15. Heliophanus auratus posebno su naseljena rijetka stabla u parkovima i drvoredima koja nemaju glatku koru. Odrasle jedinke i njihova legla nalaze se ispod raspucale kore, i to onda ako je gornji dio tog dijela kore još spojen s ostalim dijelovima, a samo s donje strane je više - manje odvojen od debla, tj. od ostalog dijela kore. Na taj način leglo i jedinke su dobro zaštićene od eventualnih padalina. U takvim okolnostima |