DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2022 str. 73     <-- 73 -->        PDF

Dr. sc. Miroslav Harapin (22.9.1929 – 17.2.2022.)
Sanja Novak Agbaba
U ime ravnateljice dr. sc. Sanje Perić i svih sadašnjih i umirovljenih djelatnika Hrvatskog šumarskog instituta i Zavoda za zaštitu šuma i lovnog gospodarenja, upućujem posljednji pozdrav cijenjenom doktoru znanosti Miroslavu Harapinu.
Vijest o smrti prijatelja, kolege, dugotrajnog rukovoditelja Zavoda za zaštitu šuma, umirovljenog znanstvenog savjetnika dr. sc. Miroslava Harapina unijela je neizmjernu tugu u naša srca. Današnji oproštaj ostavit će veliku prazninu koju je doktor Harapin imao u našim životima. Zauvijek će u našim sjećanjima ostati njegov entuzijazam i životna energija koja ga je krasila i u poznim godinama života. Njegova ogromna ostavština uvijek će nas podsjećati na njegov predan rad i plodonosan znanstveni doprinos.
Rođen je 22.09.1929. u Letovčanima Novodvorskim u okolici Klanjca iz zemljoradničke obitelji oca Ivana i majke Marije. Nakon osnovne škole koju završava u rodnom mjestu, nastavlja građansku školu u Klanjcu do 1945., da bi gimnaziju u Zagrebu završio 1950. Biološki smjer na Šumarskom fakultetu u Zagrebu završava 1957. godine. Nakon službovanja u Šumariji Fužine od 1959. do 1961. postiže zvanje asistenta. Godine 1963. odlazi na šestomjesečnu specijalizaciju i studijsko putovanje u SAD. Magistrirao je 1976., a doktorirao 1984. Zvanje znanstvenog suradnika stekao je 1976., a znanstvenog savjetnika 1985. godine.
Godine 1961. osnovan je Zavod za četinjače u Jastrebarskom, gdje je postavljen za šefa odjela za zaštitu šuma, preteče današnjem Zavodu za zaštitu šuma i lovno gospodarenje pri Hrvatskom šumarskom institutu, gdje je i radio do svog umirovljenja 1995.godine. Na Šumarskom fakultetu u Zagrebu predavao je na postdiplomskom studiju predmete iz područja zaštite šuma, te je bio mentor ili član mnogobrojnih komisija za magistrante i doktorante.
Od mnogobrojnih projekata koje je vodio i na kojima je sudjelovao je i američki projekt:“Osjetljivost na insekte i bolesti izabranih sjevernoameričkih vrsta šumskog drveća u Jugoslaviji od 1966. do 1971.“, na kojemu je bio glavni istraživač. Od 1980. bio je voditelj Centra za dijagnozu i prognozu u šumarstvu SR Hrvatske čiji je bio osnivač, a koji se poslovi i danas obavljaju kao Izvještajno prognozni poslovi za Ministarstvo poljoprivrede. Bio je organizator i sudionik Ankete o zdravstvenom stanju šuma u Hrvatskoj- u svezi s motrenjem za cijelu Europu. Uveo je i unaprijedio biološko suzbijanje štetnika, a prvi je na ovim prostorima ispitivao djelotvornost i primjenu feromona za motrenje i suzbijanje smrekovih potkornjaka.
Kao nacionalni koordinator i ekspert sudjelovao je na sastancima zemalja Europe i svijeta na konferencijama o zaštiti šuma Europe, u Geneve 1993., 1994. i Bruxelles 1994. Sudjelovao je na mnogim studijskim putovanjima i sastancima diljem Europe, sudjelovao je na mnogobrojnim stručnim i znanstvenim skupovima kako u zemlji, tako i u inozemstvu.
Sudjelovao je u radu mnogih stranih i domaćih organizacija, EPPO, IUFRO-Division 2, član Hrvatske šumarske akademije, predsjednik Hrvatskog entomološkog društva, član Hrvatskog društva biljne zaštite, član Hrvatskog ekološkog društva. Bio je član uredništva časopisa Radovi HŠI, Šumarskog lista i Glasnika zaštite bilja Hrvatskog agronomskog društva. Iza sebe ostavio je budućim pokoljenjima više od stotinu znanstvenih i stručnih radova te poglavlja u knjigama. Dr. sc. Miroslav Harapin dobitnik je Zlatne plakete za zasluge u zaštiti šuma koju mu je 2002. godine dodijelilo Hrvatsko društvo biljne zaštite na međunarodnom seminaru biljne zaštite u Opatiji.
Doktor Harapin nije s umirovljenjem prestao s radom, bio je i dalje aktivan u raznim društvima, sudjelovao na projektima i radovima te održavao razna predavanja. Često je dolazio u Hrvatski šumarski institut, diskutirao o raznim tematikama, sudjelovao na terenskim obilascima s djelatnicima Zavoda za zaštitu šuma, rado je dolazio na prigodne domjenke i druženja i dalje je ostao dio našeg kolektiva. S koliko je ljubavi i predanosti radio svoj posao vidi se iz završetka predavanja u Matici Hrvatskoj 2018. na temu „Čovjek i šuma“ koje je završio vrlo emotivno rekavši: „Drvo ima osjećaje kao i čovjek. Biljka osjeća kako joj se obraćaš. Istraživanja su pokazala da kada jednoj biljci govoriš ružno i da ćeš je uništiti, a drugoj govoriš da je voliš, vidi se razlika u njihovom razvoju. Drveće može komunicirati među sobom, pomaže jedno drugom. Kada se razbole obavještavaju preko korijenovog sustava druga drveća da stvore antitijela kao protulijek.“
Sudbina je htjela da i nakon umirovljenja doktora Harapina često sretnem na misi u franjevačkoj crkvi na Kaptolu, gdje je rado odlazio. Uvijek su to bili radosni susreti, gdje smo znali popričati i prisjetiti se zajedničkih radnih dana.
Dragi doktore Harapin neka Vam je laka zemlja, djelatnici Hrvatskog šumarskog instituta i Zavoda za zaštitu šuma i lovno gospodarenje zahvaljuju Vam za sve dobro što ste učinili kako za Institut i Zavod, tako i za hrvatsko šumarstvo i šume u Hrvatskoj.