DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2022 str. 10     <-- 10 -->        PDF

šumske prometne infrastrukture jedan je od osnovnih preduvjeta suvremenog, kvalitetnog, integriranog i racionalnog gospodarenja šumskim ekosustavima (Gumus i dr. 2008, Pentek i Poršinsky 2012, Laschi i dr. 2019).
S obzirom da je ocjenu prostornoga rasporeda primarne prometne šumske infrastrukture teško prikazati samo jednim kriterijem, mnogi autori (Pentek 2002, Bumber 2011, Hayati i dr. 2012, Enache i dr. 2013, Đuka 2014, Krumov 2019) koriste slijedeće pokazatelje njihove procjene: 1) gustoću mreže šumskih prometnica (klasična otvorenost šuma), 2) postotak dostupne površine (relativna otvorenost šuma), 3) srednju geometrijsku udaljenost privlačenja drva te 4) međusobni teorijski razmak šumskih cesta.
Gustoća mreže šumskih prometnica često se koristi kao glavni i/ili jedini pokazatelj za opisivanje cestovne mreže te za procjenu pristupačnosti šumi određenog područja (Gumus i dr. 2008, Eastaugh i Molina 2011, Laschi i dr. 2019), ali ju je ipak potrebno iskazivati u kombinaciji sa srednjom udaljenosti privlačenja drva (Pentek i dr. 2004). Srednja udaljenost privlačenja drva pokazatelj je koji na određenoj šumskoj površini (odjelu, odsjeku, sječini) opisuje prosječnu udaljenost na kojoj se privlači drvo, tj. udaljenost od mjesta sječe stabla (panja) do mjesta sakupljanja drva (MacDonald 1999, Poršinsky 2005).
Relativna otvorenost šuma, kao kvalitativan pokazatelj analize otvorenosti šuma, predstavlja omjer prometnicama otvorene i ukupne površine šuma (Backmud 1966), gdje se otvorenom smatra ona površina, koja se nalazi unutar omeđene površine (pojasa otvaranja) koja prati tijek određene prometnice. Izvorno, Backmund (1966) je predložio da širina pojasa otvaranja bude jednaka teorijskom razmaku između šumskih cesta. Kasnije u istraživanjima, širinu pojasa otvaranja šuma autori modificiraju s obzirom na namjenu, ciljeve i potrebe istraživanja (Pentek i dr. 2016a).
Suvremeno gospodarenje šumskim resursima dovodi do povećane potrebe za primarnim i sekundarnim šumskim prometnicama, pri čemu izgradnja novih primarnih šumskih prometnica za cilj ima smanjenje srednje udaljenosti privlačenja drva (Zhixian i Zhili 1997) te u konačnici, troškova pridobivanja (privlačenja) drva (Hayati i dr. 2012). Navedenim je postojanje odgovarajuće mreže šumskih prometnica preduvjet održivom gospodarenju šumama i šumskim zemljištem (Abeli i dr. 2000, Abdi i dr. 2009, Rhee i dr. 2019). Međutim, za kvalitetno gospodarenje postojećim, kao i za planiranje budućih šumskih prometnica nužna je uspostava registra, odnosno katastra mreže šumskih prometnica, budući da se njegovim uspostavljanjem dobiva polazišna točka za analizu geometrijskih značajki šumskih cesta u različitim reljefnim područjima šuma (Papa i dr. 2015a, Papa i dr. 2015b).
Određivanje kvantitativnog i kvalitativnog stanja postojeće primarne šumske prometne infrastrukture kao i planiranje budućih šumskih cesta u današnje vrijeme je nezamislivo bez primjene geografskog informacijskog sustava (GIS-a), čemu svjedoče i brojna istraživanja vezana uz šumsku prometnu infrastrukturu (Pentek 2002, Laschi i dr. 2016, Đuka i dr. 2017, Picchio i dr. 2018, Papa i dr. 2019, Đuka i dr. 2021). Primjenom GIS alata u kombinaciji sa dostupnim prostornim podacima moguće je razviti brojne modele primjenjive u šumarstvu, a posebice za analiziranje postojećeg stanja mreže šumskih cesta te planiranje trasa budućih šumskih cesta.
Cilj ovoga rada je određivanje primarne otvorenosti gospodarskih jedinica pojedinih reljefnih područja šuma. Uvid u stanje postojeće otvorenosti šuma pojedinih gospodarskih jedinica dat će smjernice o unapređenju (količini i položaju mreže primarne šumske prometne infrastrukture) obuhvaćenih šumskih bioklimata tj. reljefnih područja.
2. METODE ISTRAŽIVANJA
RESEARCH METHODS
Analize primarne otvorenosti provesti će se unutar dvadeset gospodarskih jedinica (GJ), raspoređenih u četiri reljefna područja: 1) nizinsko (nizinske šume hrasta lužnjaka i poplavne šume), 2) brežuljkasto (brežuljkaste šume hrasta kitnjaka), 3) brdsko (brdske bukove šume) te 4) gorsko (jelove, bukovo-jelove te smrekove šume) područje. Podjela biljnih zajednica u bioklimate temeljena je na istraživanju Pilaša i dr. (2014).
Postojeća primarna otvorenost istraživanih GJ utvrdit će se temeljem vektorskih podataka o primarnoj šumskoj prometnoj infrastrukturi, dok će se za potrebe utvrđivanja unaprijeđenog stanja otvorenosti registar prometnica ažurirati idejnim trasama nultih linija šumskih cesta.
Radi lakšeg razumijevanja pokazatelja otvorenosti šuma, za valorizaciju nehomogenosti površina istraživanih GJ uslijed dislociranosti pojedinih ili grupa odjela/odsjeka (što otežava suvislo primarno otvaranje) korišten je faktor razvedenosti šumske površine (Janeš 2021). Faktor razvedenosti površine GJ, određen je odnosom stvarnog opsega GJ i opsega kvadrata površine GJ, kao idealnog geometrijskog oblika na kojemu počiva teorijski model transporta drva (izraz 1).
                fršp =      (1)
gdje su:
fršp                faktor razvedenosti šumske površine
Ogj           stvarni opseg GJ, m
Okv          opseg kvadrata površine GJ, m
Dodatno, s obzirom na razinu zahtjevnosti terena GJ, iskazati će se i njihov udio površine sa nagibom > 33 %, koju metodološki obrađuju (Đuka i dr. 2015).