DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2022 str. 96 <-- 96 --> PDF |
Mario Gašparac, dipl. ing. šum. (25.05.1956. – 22.02.2021.) Milivoj Diklić Dana 22. veljače 2021. godine napustio nas je Mario Gašparac, Marić kako smo ga svi poznavali, goranski šumar - veliki čovjek. Koliko god je trenutak odlaska pokojnog kolege Maria bio tužan, sjećat ćemo ga se kao šumara, kolege, prijatelja, susjeda ili poznanika, sjećat ćemo se njegovog jedinstvenog života, čiji smo dio i mi bili. Života kojeg su krasile skromnost, savjesnost i požrtvovanost prema šumarskoj struci i radu za opće dobro. Životni put Maria Gašparca započeo je 25. svibnja 1956. godine u Delnicama. Potekao je iz službeničke obitelji od oca Branka, i majke Branke r. Petranović. Osnovnu školu završio je 1971, a Gimnaziju je završio je u Delnicama, gdje je maturirao 1975. godine, nakon čega upisuje studij šumarstva u Zagrebu koji je završio 1983. godine. Odmah po završetku Šumarskog fakulteta zapošljava se u tadašnjem OOUR-u šumarstva na radnom mjestu referenta održavanja, sljedeće godine kao referent pripreme rada, a ubrzo postaje i upravitelj CMS Lučice. Osnivanjem poduzeća Hrvatske šume, Mario je započeo s radom na mjestu revirnika u šumariji Delnice, Uprave šuma Delnice, te nakon toga kao stručni suradnik za pripremu rada i stručni suradnik za građevinarstvo i investicije, da bi nakon toga više godina obnašao i funkciju upravitelja šumarije Delnice. Prerana smrt zatekla ga je na radnom mjestu stručnog suradnika za pripremu rada u Proizvodnom odjelu UŠP Delnice. Maria ćemo se sjećati kao šumara, kolege, prijatelja, susjeda ili poznanika, sjećat ćemo se njegovog jedinstvenog života kojeg nisu obilježili razvikani projekti ni novinski naslovi, života kojega su krasile skromnost, savjesnost i požrtvovanost, ponajprije prema svojoj obitelji, a onda i prema šumarskoj struci. Postoje primjeri velikih ljudi, koji nam poput Marića ukazuju na put iskrenosti, put skromnosti, put bez oklijevanja koji se živi malo po malo, korak po korak. Dok koračamo mijenjamo vlastite navike i sklonosti misleći manje na uskogrudne ciljeve, a više na druge,a takav je bio Mario. Bio je primjer odanosti i savjesnosti, pravde, poštenja i ljubavi prema čovjeku i šumi. Njegovo djelo nije bilo malo i zato Mario veliko ti hvala. Sjećat ćemo ga se kao nasmijanog optimista, kao velikog imena našeg šumarstva, kao čovjeka koji je uvijek širio optimizam, pozitivu i veselje gdje god da je radio od šumarije, CMS-a, Stručnih službi... Tvoji kolege, prijatelji šumari, poznanici s kojima si, doslovno, do jučer dijelio sreću, radost, dobro i zlo, ostali su iznenađeni i tužni čuvši ovu tužnu vijest. Dragi Mario, život je putovanje, a ne neka precizna destinacija i cilj, baš zato što nikad ne znaš kad će prestati. A tvoj život bio lijep. Ako smo išta naučili od tebe, to je okupljanje, vremena su gruba pa zajednišvo, sreća i suosjećanje, vrline su koje se pamte. Iste si dijelio s prijateljima, neistomišljenicima, znancima ili strancima, bili oni dobri ili loši. Tebi je to sve bilo svejedno! Dragi Mario, dragi prijatelju, dragi kolega, ne zbogom, nego doviđenja do nekih drugih vremena i svjetova, uživaj u pjevu ptica i šumu goranskih šuma. Neka Ti je laka ova goranska, delnička gruda! U tuzi za kolegom Mariom ostaje, majka Branka s kojom je proveo svoj cijeli, srećom ispunjeni život te brojni kolege i prijatelji. |