DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2022 str. 93     <-- 93 -->        PDF

Prof. dr. sc. Jozo Franjić (7.01.1966. – 7.11.2021.)
Željko Škvorc, Daniel Krstonošić
Dana 7. studenog 2021. godine zauvijek nas je napustio prof. dr. sc. Jozo Franjić. Sve nas je zatekla vijest o njegovom preranom odlasku. Profesor Franjić bio je ugledni znanstvenik, cijenjeni sveučilišni profesor, šumar, lovac, botaničar, prijatelj i veliki čovjek. Želio je i planirao još puno toga ostvariti u znanstvenom i nastavnom pogledu te uživati u plodovima svoga rada u krugu obitelji i prijatelja.
Prof. dr. sc. Jozo Franjić rodio se u 7. siječnja 1966. godine u Musiću. Osnovnu školu je pohađao u Musiću i Levanjskoj Varoši, a srednju u Đakovu, Vinkovcima i Karlovcu. Diplomirao je 1990. godine na Šumarskom odsjeku Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Još tijekom studija uključio se u znanstveni rad na Zavodu za šumarsku genetiku, dendrologiju i botaniku, a odmah nakon završetka studija, na poziv njegovog prethodnika prof. emeritusa dr. sc. Ive Trinajstića počinje ondje volontirati. Nakon sedam mjeseci zapošljava se kao mladi istraživač, a od 1993. godine radi kao asistent na predmetu Botanika.
Iste godine upisao je poslijediplomski studij iz Biologije (smjer Ekologija) na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1993. godine obranio magistarski rad pod naslovom ”Morfometrijska analiza lista i ploda hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) u Hrvatskoj”. Na istom fakultetu je i doktorirao 1996. godine s temom ”Multivarijatna analiza posavskih i podravskih populacija hrasta lužnjaka (Quercus robur L., Fagaceae) u Hrvatskoj ”.
1998. godine izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta te preuzeo nastavu iz predmeta Botanika. Za redovitog profesora prvi je puta izabran 2007. godine, a 2012. godine stekao je trajno zvanje redovitog sveučilišnog profesora. Tijekom nastavnoga rada sudjelovao je u uvođenju novih predmeta i nastavnih sadržaja, a posebno je bio angažiran na reformi studija po tzv. bolonjskom procesu. Bio je nastavnik na predmetima Botanika, Šumarska botanika, Fiziologija šumskog drveća, Fiziologija bilja, Parkovno perensko i jednogodišnje bilje te nekoliko izbornih predmeta. Na poslijediplomskoj nastavi vodio je doktorski studij Šumarstvo, te je bio nastavnik na predmetima Metode i tehnike znanstveno-istraživačkoga rada, Fiziologija plodonošenja šumskoga drveća, Interakcija stanište-biljka u šumarstvu, Taksonomija unutarvrsne diferencijacije i Principi i metode biljne taksonomije. Bio je vrlo angažiran u prenošenju znanja novim generacijama, posebice tijekom vježbi i terenske nastave, nastojeći studentima ne samo prenijeti znanje o biljkama, nego im usaditi i ljubav prema šumi i želju za stalnim promišljanjem o kompleksnim odnosima u šumskim ekosustavima. Brojnim generacijama šumara ostale su živom sjećanju njegove terenske nastave iz botanike, a mnogi od njih su ga birali za mentora završnih i diplomskih radova. Pod njegovim mentorstvom zvanje magistra znanosti steklo je osam magistranata, a zvanje doktora znanosti šest doktoranata na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te Sveučilištu J. J. Strossmayera u Osijeku.
Na Fakultetu Šumarstva i drvne tehnologije obnašao je brojne dužnosti. Između ostaloga bio je predstojnik Zavoda za šumarsku genetiku, dendrologiju i botaniku (2004.-2008.), pročelnik Zavoda za istraživanja u šumarstvu (2003.-2004.), prodekan Šumarskoga odsjeka (2004.-2006.), a od 2006. do 2008. godine i Dekan Fakulteta. Za njegovog dekanskoga mandata uređeni su novi prostori Fakulteta, uključujući brojne suvremene laboratorije i praktikume te je obavljeno preseljenje Šumarskoga odsjeka.
Prof. Franjić bio je vrlo cijenjen i plodan znanstvenik, koji je zadužio hrvatsku šumarsku i botaničku znanost. Već od mladosti isticao se svojom znatiželjom, nemirnim duhom, pronicljivošću, istančanim osjećajem za prirodu i velikom željom za istraživanjem i razumijevanjem prirodnoga svijeta koji ga je okruživao, a napose biljaka i njihove uloge u

ŠUMARSKI LIST 1-2/2022 str. 94     <-- 94 -->        PDF

šumskim ekosustavima. Objavio je preko 100 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i međunarodnim časopisima, najviše iz područja taksonomije i varijabilnosti brojnih svojti drvenastoga i zeljastoga bilja. Znanstvenu karijeru započeo je istraživanjem morfološke varijabilnosti hrvatskih populacija hrasta lužnjaka, a taksonomija te morfološka i genetska varijabilnost različitih biljnih svojti na području jugoistočne Europe ostala je u središtu njegovog znanstvenog interesa. Zahvaljujući njegovoj upornosti i ogromnoj energiji osnovan je i opremljen Molekularno-biološki laboratorij na Zavodu za šumarsku genetiku, dendrologiju i botaniku. Uz to bio je klasični terenski botaničar, koji je svaki slobodni trenutak koristio za boravak u prirodi, promatranje, istraživanje i fotografiranje biljaka. U znanstvenom smislu biljke je počeo upoznavati još tijekom studija na Šumarskome fakultetu, a ogromno znanje i terensko iskustvo stekao je radeći sa svojim mentorom prof. Trinajstićem. Radeći na brojnim znanstvenim i stručnim projektima istraživao je floru gotovo svih dijelova Hrvatske, od Mljeta do Baranje i od obalnih halofitskih staništa do pretplaninskih šuma i travnjaka. Zbog toga je bio neiscrpan izvor informacija o flori, fitogeografiji i vegetacijskoj ekologiji ovoga dijela jugoistočne Europe. Istraživao je i rasprostranjenost invazivnih biljnih vrsta na području Hrvatske, a dao je i značajan doprinos vegetacijskoj ekologiji istražujući sintaksonomiju, rasprostranjenost, dinamiku i strukturu različitih biljnih zajednica na području Hrvatske i susjednih država. Osim toga, autor je brojnih članaka u kojima je popularizirao biljni svijet Hrvatske ali i drugih dijelova svijeta, nastojeći biljne svojte približiti šumarima i širokoj javnosti. Autor je četiri sveučilišna udžbenika u kojima je na vrlo sadržajan način prikazao floru naših šuma.
Prof. Franjić je njegovao vezu sa šumarskom praksom radeći na brojnim stručnim projektima i elaboratima. Osim toga značajno se angažirao na povezivanju šumarske znanosti i prakse s drugim područjima kao što su biologija i zaštita prirode. Uvijek se zalagao za interdisciplinarni pristup zaštiti prirode i održivom gospodarenju prirodnim ekosustavima. Djelovao je kroz brojne strukovne i znanstvene udruge. Bio je član Akademije šumarskih znanosti, Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije, Hrvatskoga šumarskoga društva, Hrvatskoga botaničkoga društva, Hrvatskoga biološkog društva i Hrvatskoga lovačkoga saveza. Od 2008. do 2014. godine bio je član Nadzornoga odbora Hrvatskih šuma.
Imao je i vrlo plodnu suradnju sa znanstvenicima, šumarima i botaničarima iz inozemstva, posebno iz susjednih država (Bosna i Hercegovina, Slovenija, Srbija, Makedonija). Ona se ostvarivala kroz zajedničke stručne ekskurzije, rad na zajedničkim publikacijama i projektima, ali i suradnju u udrugama kao što su Istočnoalpsko-dinarsko društvo za istraživanje vegetacije i Međunarodno udruženje za vegetacijsku znanost (IAVS).
Nažalost ova bogata i sadržajna karijera prerano je prekinuta. Cjelokupni znanstveni, stručni, radni i životni put profesora Franjića ostavio je duboki trag u svima nama, njegovim kolegama, suradnicima i prijateljima. Ovaj prerani odlazak nenadoknadiv je gubitak za njegovu obitelj, suprugu Irenu i sinove Petra i Frana. Utjehu treba tražiti u istini kako će profesor Franjić nastaviti živjeti u djelima koja je ostavio, u našim sjećanjima i u svemu onome što je izgradio i započeo izgrađivati. Njegovo ime ostat će zapisano u povijesti hrvatske botanike i hrvatskoga šumarstva kao plodonosnog znanstvenika, profesora, stručnjaka i prirodoslovca. Za nas će ostati poštovani kolega i prijatelj, predani istraživač i zaljubljenik u prirodu. Zbogom dragi naš Jozo. Neka ti je vječna hvala i slava! Počivao u miru Božjem.