DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2022 str. 89 <-- 89 --> PDF |
Količina i struktura biomase obične jele i obične smreke u izmijenjenim klimatskim uvjetima« (BiomassInChange) Andreja Đuka Doc dr. sc. Andreja Đuka Fakultet šumarstva i drvne tehnologije je početkom 2021. godine potpisao ugovor s Hrvatskom zakladom za znanost o provođenju petogodišnjeg znanstvenog projekta »Količina i struktura biomase obične jele i obične smreke u izmijenjenim klimatskim uvjetima« (BiomassInChange). Sušenje šuma u Hrvatskoj sustavno se prati te izvještava od 1987. godine, s početkom sudjelovanja u ICP Forests programu. Procjena oštećenosti šuma obavlja se prema jedinstvenoj metodi propisanoj od ICP Forests, koja je u međuvremenu još dvaput (2006. i 2009.) dorađivana i dopunjavana. Stupnjevanje klasa osutosti krošanja jele po ICP metodologiji smatra da su značajno oštećena stabla ona sa osutosti krošnje iznad 25 %. Obična jela (Abies alba Mill.) je ekološki, gospodarski i tradicionalno najvažnija hrvatska četinjača, s oko 35 % udjela u ukupnoj drvnoj zalihi četinjača. Ako se pri gospodarenju ovom vrstom nema u vidu raznovrsnost međudjelovanja svih okolišnih čimbenika, a zahvati pridobivanja drva se obavljaju jednoliko na svim staništima, može se dogoditi da neki drugi čimbenik (klimatski, biotski) do toga trenutka beznačajan, postane na nekim staništima vrlo značajan, odnosno odlučan za razvoj, prirast, uz rast pa i opstanak jele. Drvna zaliha obične smreke (Picea abies (L.) Karsten) u šumama na razini Hrvatske iznosi 13.200.000 m3, što znači da je obična smreka zastupljena s 2,4 % u ukupnoj drvnoj zalihi Hrvatske. Od ukupne drvne zalihe obične smreke na razini Hrvatske, u odnosu na zastupljenost po debljinskim razredima, 46 % nalazi se u razredu > od 50 cm, a 34 % u razredu od 30 do 50 cm. Taj podatak nedvojbeno pokazuje da se 80 % drvnoga volumena nalazi u najvišim debljinskim razredima, što je istodobno za smreku i vrlo visoka dob te znak da su naše smrekove šume stare i da fiziološki slabe. Ako se pomlađivanje u zajednici bukve i jele odvija u normalnim sastojinskim i stanišnim uvjetima, postotak udjela pionirske smreke u omjeru smjese relativno je nizak, normalan i poželjan, ipak ako ti uvjeti odstupaju od normalnih, njezin je udio veći. Takvo sastojinsko stanje s manjim i većim progalama i plješinama u sastojini, dovodi do poremećenih odnosa u tlu i na tlu. Dolazi do zakorovljenja, zamočvarenja, nestanka humusa, smanjenja biološke aktivnosti u tlu koje gubi svojstvo šumskoga tla i postaje nesposobno za prihvat i uspijevanje vrsta koje grade klimatogene zajednice šuma. Značajna osutost krošanja obične jele (osutost preko 25 %) se u periodu od 2006. do 2016. godine kretala u prosjeku 66,67 %, dok je 2011. godine dostignut maksimum sa 72,48 %. Prema podacima iz 2010. godine 59,3 % je osutih krošanja smreke na cijelome njezinom arealu. Prema podacima Europske agencije za okoliš (EEA) stogodišnji linearni trend povišenja temperature iznosi 0,74 °C te se trenutno nalazimo u dužem sušnom razdoblju koje traje gotovo 30 godina. Vrste drveća poput hrasta, jele i bukve koje grade klimatogene zajednice šuma, kao i prijelazne vrste poput smreke u promijenjenim stanišnim uvjetima reagiraju fiziološkim slabljenjem. što uzrokuje osutost krošanja, pojavu sekundarnih štetnika i potom sušenje stabala. Značaj šteta od potkornjaka u šumama obične jele i smreke je iznimno bitan čimbenik, koji može utjecati na povećanje količine biomase i smanjenje kvalitete biomase koju treba pridobiti. Smrekov pisar Ips typographus (L.) se smatra najopasnijim kukcem u europskim šumama četinjača. Tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća unutar perioda od 50 godina (1950–2000) uzrokovao je odumiranje oko 150 milijuna m3 smreke u gradacijama nakon nepovoljnih abiotičkih čimbenika. Glavni domaćin smrekovog pisara je obična smreka, najzastupljenija četinjača sjeverne Europe i planinskih područja središnje, južne i zapadne Europe. Na niskim gustoćama populacije smrekov pisar se razmnožava na svježe izvaljenim stablima ili odumirućim stablima, ali ne može kolonizirati svježa zdrava stabla koja su zaštićena učinkovitim i induciranim mehanizmima zaštite. Dugotrajne suše ili vremenske nepogode koje se pojavljuju povremeno u vremenu i prostoru, mogu uzrokovati gradacije potkornjaka kao posljedicu slabljenja obrambenih mehanizama smreke ili povećanja populacije potkornjaka do razine kada postaju primarni štetnici i mogu uspješno kolonizirati i ubiti svježa zdrava stabla. Ovakve gradacije traju nekoliko godina, dok ne nestanu stabla |