DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2022 str. 78     <-- 78 -->        PDF

Strukturni elementi trajne pokusne plohe 57 – Structural elements of permanent experimental plots 57
Sastojina crnike i makije gotovo je neprohodna na djelovima u kojoj su uz Bijelu vilu i uz cestu posađene mnoge alohtone vrste (bambus, cedrovi, španjolska jela, čempresi i dr.). Prema Programu gospodarenja za gospodarsku jedinicu Brijuni (2003.-2012.) stabla crnike su dijelom iz panja, a dijelom iz sjemena. Odsjek je ograđen žicom tako da nema utjecaja divljači na vegetaciju, što omogućuje prirodni rast i razvoj sastojine. Na površini TPP 57 u svibnju 2017. godine zabilježena su ukupno 2634 stabla. Od toga 735 stabala hrasta crnike (Quercus ilex L.), 1487 stabala lovora (Laurus nobilis L.), 224 stabla crnog jasena (Fraxinus ornus L.), 175 stabala širokolisne zelenike (Phillyrea latifolia L.), 10 stabala lemprike (Viburnum tinus L.) i 3 stabla obične planike (Arbutus unedo L.). Izmjera iz 1988. godine navodi 2583 drvenastih vrsta: 571 stablo crnike, 299 stabala crnog jasena, 924 stabla lovora, 289 stabala zelenike, 74 stabla lemprike, 355 stabala planike i još k tome 10 stabala velikog vrijesa (Erica arborea L.), 8 stabala tršlje (Pistacia lentiscus L.) i 53 stabla trišljike (Rhamnus alaternus L.). Markotić (1997) izmjerom dobiva crnike 1398, lovora 931, crnog jasena 431, čempresa 66, tršljike 133, zelenike 200, planike 198, što ukupno iznosi 3357 stabala po hektaru. Autor je dobio znatno veći broj crnike i crnog jasena i njegovi podaci nisu u slijedu izmjera 1988. i 2017. godine. Razlog tomu nije nam poznat (tablica 6).
Dakle zabilježeno je 51 stablo više, a razlika u broju vrsta može se opravdati činjenicom da mjerene površine na terenu 1988. godine i 2017. godine nisu u potpunosti istovjetne, zbog specifičnosti terena. Primjećeno je veće povećanje broja stabala lovora, koji se izrazito dobro pomlađuje i dominira u sloju grmlja (do 5 m visine), te veće smanjenje ukupnog broja stabala obične planike. Osim ukupnog broja stabala od kvantitativnih elemenata strukture prikazani su još temeljnica i volumen. Temeljnica je 1988. godine iznosila 33,68 m2/ha, a volumen 145,92 m3 dok je 2017. godine temeljnica 35,30 m2/ha, a volumen sastojine 179,45 m3. Dakle volumen se povećao i to za 33,53 m3, što upućuje na progresivan sukcesijski tijek. Markotić (1997) dobiva vrlo veliku drvnu zalihu za cijelu sastojinu od 328m3/ha. Mogući razlog je što je autor radio na plohi od 300 m2 te je pretvarao na 1 hektar, a isto je upitno da li je njegova izmjera rađena na istovjetnojlokaciji. Izmjere 1988. i 2017. godine izvršene na istoj lokaciji na površini od 1 ha. Zbog toga je