DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2021 str. 86 <-- 86 --> PDF |
Ugrožene biljne vrste na markama Ivo Aščić Zadnjih nekoliko desetaka godina sve veći broj država uviđa važnost zaštite ugroženih vrsta (engl. the Endangered Species) te se u njihovoj zaštiti koristi različitim alatima. Učinkovit način promocije je i onaj uz pomoć poštanskih maraka koje putuju svijetom, ne poznajući granice čak i u ovo vrijeme pandemije. Najprepoznatljivije od svih su marke Poštanske uprave Ujedinjenih naroda (engl. the United Nations Postal Administration, UNPA) koja putem svoja tri ureda izdaju marke u različitim valutama (američki dolar u New Yorku, švicarski franak u Ženevi i euro u Beču), ovisno o kojoj se valuti radi. Kada je UNPA 1993. započela s izdanjem serije maraka pod nazivom ugrožene vrste, njihovi sakupljači vjerojatno nisu niti slutili da će se takve marke neprekidno izdavati sljedećih tridesetak godina. UN-ove marke osim za sakupljanje, mogu se koristiti i za plaćanje poštarine u tri spoemenuta grada. Motivi UN-ovih maraka “zaštićene vrste” pomno se biraju, najčešće u suradnji s relevantnim međunarodnim institucijama poput UN-ovog Programa za okoliš (engl. The United Nations Environment Programme, UNEP), koji između ostalog brine o Konvenciji o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (engl.Convention on International Trade in Endangered Species of Wild Fauna and Flora, CITES). Cilj ovoga sporazuma poznatijeg pod nazivom “Washingtonska konvencija” je sprječavanje nekontrolirane međunarodne trgovine i komercijalnog iskorištavanja ugroženih vrsta, održavanje ekološke ravnoteže unutar populacija vrsta koje su predmet međunarodne trgovine, te pružanje pomoći državama potpisnicama Konvencije u postizanju održive trgovine. I Hrvatska je prihvatila ovu konvenciju zakonom iz 1999., a nadležno tijelo za njenu provedbu je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. Međunarodna udruga za očuvanje prirode i prirodnih bogatstava (engl. International Unionfor Conservation of Nature and Natural Resources, IUCN) još je jedan važan partner UN-a. Okuplja na desetke država, stotinjak vladinih i nekoliko stotina nevladinih agencija, i oko deset tisuća stručnjaka dragovoljaca iz oko 180 zemalja. S pomoću projekata i mreže svojih ureda, ova udruga pomaže društvima diljem svijeta da sačuvaju cjelovitost i raznovrsnost prirode i osiguraju pravednu i ekološki održivu uporabu prirodnih bogatstava. IUCN-ov crveni popis, dokument koji donosi informacije o riziku od izumiranja, razlozima ugroženosti te potrebnim mjerama očuvanja pojedinih divljih vrsta i staništa kojima je procijenjena ugroženost, jedan je od ključnih prilikom određivanja motiva spomenutih UN-ovih maraka. S obzirom na broj ugroženih vrsta, serija UN-ovih maraka s motivima ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, u kojoj se najčešće tiska dvanaest različitih maraka u tri spomenute valute, mogla bi se izdavati još godinama. Broj ugroženih biljnih vrsta u svijetu veći je nego ikad. Razlozi tomu su mnogobrojni, no nazočnost invazivnih biljaka, zgađenje zraka, tla i vode, nekontrolirana sječa i sakupljanje samoniklog bilja, rast populacije i urbanizacija, onečišćenje pesticidima i gnojivima, te posljedice klimatskih promjena svakako su jedni od najvažnijih. I u Hrvatskoj je više ugroženih biljnih vrsta koje je zabranjeno brati, rezati, iskopavati, sakupljati ili uništavati. Neke od njih su: pasji trn (Hippophaë rhamnoides), trnovit listopadni grm ne raste više na prirodnim staništima u Hrvatskoj, iako se doskoro mogao pronaći na obalama rijeke Drave; močvarni zmijinac (Callapalustris) iz porodice kozlaca (Araceae) koji se pronalazi samo u Sungerskom lugu u Gorskom kotaru gdje raste u cretnoj vegetaciji unutar šume jele i rebrače; obična kockavica (Fritillaria meleagris L.) na crvenoj je listi ponajprije zbog djelovanja čovjeka u poljoprivredi, ali i njihovim |