DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2021 str. 102     <-- 102 -->        PDF

Siniša Arh, dipl. ing. šum. (1968. – 2021.)
Josip Malnar
Vijest da nas je iznenada 18. lipnja 2021. godine, u 53. godini života napustio Siniša Arh, duboko je potresla sve koji su poznavali tog iznimnog šumara, lovca, a ponajprije velikog čovjeka.
Siniša Arh rođen je 30. studenog 1968. godine. Osnovnu školu završio je u Tršću, a srednju šumarsku u Delnicama. Na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplo­mirao je 1994. godine, nakon čega u Šumariji Prezid odrađuje pripravnički staž. Potom se zapošljava u Šumariji ­Gerovo, na radno mjesto revirnika, gdje provodi svoj cijeli radni vijek. Treba reći da je revirničku dužnost obavljao u poznatom reviru, GJ Lividraga. Bio je sudionik Domovinskog rata.
Svi koji su poznavali Sinišu, našeg Sineta, znaju da je bio vrstan šumar, ujedno i član Hrvatskog šumarskog društva i veliki zaljubljenik u lov. Teško da ćemo pronaći kutak Gorskoga kotara u koji Siniša nije kročio, koji nije poznavao. Kao aktivan lovac bio je i dugogodišnji tajnik LD-a „Tetrijeb” Čabar, te vrlo uspješan stručni pratitelj u mnogim lovovima. Nesebično je svoje znanje prenosio i na mlade naraštaje kao predavač i ispitivač za osposobljavanje lovaca. Bio je stručna osoba za provedbu lovnogospodarskih osnova na Cresu i u Gorskom kotaru.
Rado se odazivao na mnoge lovačke radne akcije i sudjelovao u izgradnji i sanaciji mnogih lovnotehničkih objekata. Samo dan prije preranog odlaska radio je na novoj čeki, koju će sada pohoditi neki drugi lovci…
Od mladosti je bio aktivan skijaš i član skijaškog kluba „Rudnik” Tršće, sudionik mnogih državnih i međunarodnih natjecanja te stalni član ekipa Hrvatskih šuma na FNS natjecanjima.
Snažan, veseo, zabavan, svojom je nazočnošću ispunio svaku prostoriju. Uvijek spreman pomoći, uskočiti kada zatreba, bio je osoba na koju se čovjek uvijek mogao osloniti. Zato će odlazak ovog jedinstvenog čovjeka mnogim kolegama i prijateljima ostaviti neizrecivu prazninu. Ne možemo se ne zapitati zašto odlaze ljudi na vrhuncu životne snage, ljudi koji mogu dati još toliko toga. Sigurno znamo da je Siniša svojim radom i postojanjem ostavio neizbrisiv trag i u životu svoje obitelji, roditelja, supruge Marine, sina Martina, sestre Sanje, kao i u životu sviju nas koji smo s njim dijelili privatne i profesionalne trenutke.
Ostaje nam vjerovati da je odlazak samo kratak rastanak i da nas Siniša čeka u nekoj skrivenoj šumi, na nekoj skrivenoj čeki…
 
 
 




[1] “g“ = group
 


[2] „i“=interaction (Johnson–Neyman method is applied)