DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2021 str. 101     <-- 101 -->        PDF

Ivan Puškar, dipl. ing. šum. (Dol, Krašić, 27. 1. 1933. – Karlovac, 12. 8. 2021.)
Oliver Vlainić
Dana 12. kolovoza 2021. u 89. godini života napustio nas je Ivan Puškar, još jedan karlovački šumar, pripadnik generacije koja je nakon Drugoga svjetskog rata započela stvaranje stabilnih šumarskih institucija šumarija i šumskog gospodarstva u Karlovcu što baštine današnji zaposlenici karlovačke podružnice trgovačkog društva Hrvatske šume. Njegovim odlaskom nema više živućih direktora nekadašnjega Šumskog gospodarstva Karlovac. U krugu rodbine i prijatelja pokopan je 16. kolovoza 2021. na karlovačkom katoličkom groblju Dubovac.
Život Ivana Puškara započeo je 27. siječnja 1933. u mjestu Dol općine Krašić. Potekao je iz zemljoradničke obitelji, od oca Andrije i majke Barbare. Školovanje je započeo u mjestu Pribić, gdje je 1946. godine završio osnovnu školu. Nastavio je sa strukovnim obrazovanjem koje je uspješno završio 1951. godine u jedinoj odškolovanoj generaciji Srednje šumarske škole u Plaškom. Četrdeset godina kasnije kao direktor Exportdrva pomogao je izdavanje knjige o toj šumarskoj školi. Sa zvanjem šumarskog tehničara zaposlio se 1. kolovoza 1951. u Šumariji Krašić tadašnjega Šumskog gospodarstva „Šamarica“ Zagreb, gdje je proveo sljedeće dvije godine. Nakon odsluženja vojnog roka novo zaposlenje našao je od 15. rujna 1954. u Šumariji Draganići, tada ustanovi sa samostalnim financiranjem. U šumariji je radio kao poslovođa te referent za uzgoj i iskorištavanje šuma. Osnutkom Šumskog gospodarstva Karlovac, iako je bio šumarski tehničar, ukazano mu je povjerenje te je 15. ožujka 1960. postavljen za upravitelja šumarije. Tada je izabran i za člana prvoga Upravnog odbora ŠG Karlovac. Na mjestu upravitelja ostao je do kolovoza 1964. godine kada se ponovno vraća na prijašnje poslove. Iste je godine započeo izvanredni studij šumarstva te je 6. siječnja 1970. diplomirao na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. S akademskim obrazovanjem uskoro je dobio ponudu da se prihvati mjesta direktora ŠG Karlovac. Na toj zahtjevnoj funkciji bio je od 1. studenoga 1972. do 31. listopada 1978. Prema vlastitim riječima u tom razdoblju imao je nekoliko složenih situacija šireg društvenog značaja, poput nastojanja izgradnje retencija u Pokupskom bazenu nizvodno od Karlovca, pokušaja predaje šumskog kompleksa Petrove gore (cca 10.000 ha) na upravljanje Memorijalnom parku Petrova gora, kao i pokušaj izdvajanja šuma Pokupskog bazena (također cca 10.000 ha) radi pretvaranja u vojni raketni poligon JNA, što zahvaljujući zalaganju njega i njegovoga stručnog tima, ali i nekih tadašnjih političkih struktura, nije provedeno na korist struke, šumskog gospodarstva, kao i šire zajednice. U isto vrijeme pod njegovim rukovođenjem realizirani su važni projekti izgradnje pogona Kamenoloma Krašić u Slapnici, radničkog odmarališta u Sv. Filipu i Jakovu te domova za smještaj radnika u Kostanjevcu i Vrginmostu. Od 1. studenoga 1978. do 31. prosinca 1984. karijera mu je bila vezana uz sindikalni posao u Zagrebu te je bio predsjednik Republičkog odbora Sindikata radnika industrijske prerade drva i šumarstva Hrvatske, koji je tada brojao oko 65 tisuća članova. Bio je član predsjedništva i predsjednik Saveza sindikata Hrvatske, kada je u njegovom mandatu izgrađena Sindikalna škola Sljeme. Početkom 1985. godine postao je direktor Poslovne zajednice „Exportdrvo“ Zagreb. Tu se je zadržao do odlaska u mirovinu 4. kolovoza 1991. Umirovljeničke dane kratio je baveći se i slikarstvom.
Bio je član Hrvatskoga šumarskog društva i redoviti sudionik okupljanja karlovačkih šumarskih veterana. U razdoblju od 1980. do 1990. godine sudjelovao je na skupštinama tadašnjeg Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske te sudjelovao u raspravama o strukovnoj problematici.
Mi iz mlađe generacije pamtit ćemo Ivana kao tihu, nenametljivu i skromnu osobu, koja je na miran način znala iskazati svoj stav, ali uvijek braneći stajališta struke.
U tuzi za kolegom Ivanom ostaju supruga Jelica, sin Damir, snaha Jadranka, unučad Vedrana i Dinko, braća Stjepan i Nikola s obitelji.
Dragi Ivane laka ti bila hrvatska zemlja. Počivao u miru.