DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2021 str. 95 <-- 95 --> PDF |
hodao je po zidu u visini 4. kata zgrade u Rijeci; za većinu pauka koji imitiraju mrave staništa su nam još uvijek nepoznata, iako se neki od njih istražuju više od 100 godina; na jednom strogo ograničenom nalazištu u neposrednoj blizini naselja Metajna na otoku Pagu, zatečena je tijekom mjeseca svibnja prije nekoliko godina skupina od oko 400! pari (♂♂ i ♂♂) vrste Aellurilus v-insignitus Clerck; vrsta Synageles venator Lucas pronađena je na mnogo nalazišta uz slatke vode i močvarnu vegetaciju u sjevernoj Hrvatskoj, ali i na suhim dinama u sj. dijelovima srednje Europe i na suhim stepama Ukrajine; vrsta Phintella castriesiana Grube 1861. pronađena je na deblima platana usred grada Zagreba, kao i na granama stare jabuke u Koprivnici odakle se njezin subadult spuštao na tlo; vrstu mirmekofilnih pauka Leptorchestes berollinensis C.L.Koch (♀) pronašao sam u prostorijama Podravske banke u Koprivnici, na pultu ispred jednog blagajnika, ali i na kori borovog stabla u Hudovljanima blizu Koprivnice te na tlu uz cestu koja vodi iz Trpnja prema Potomju na Pelješcu itd. Premda smo u potpunosti svjesni činjenice da su ovi pauci vagilne vrste, ipak ovi (i brojni drugi) primjeri gotovo zbunjujuće djeluju i stavljaju nas pred skoro nerješiv zadatak kada treba definirati njihovo stanište, pogotovo onaj najuži životni prostor gdje se odvija razvoj potomstva koji smatram odlučujućim kriterijem za definiciju staništa u najužem smislu riječi. Tada pritječemo i terminima mikro-stanište i ekološka niša, ali kada malo bolje promislimo i ti pojmovi gube na svojoj vjerodostojnosti, jer ima mnogo iznimaka jer ih je teško detaljno definirati i opisati, što najčešće ovisi o subjektivnom shvaćanju pojedinih istraživača. Na kraju se ipak valja zapitati: koje stanište imaju vrste koje sam naveo u gore spomenutim primjerima ili drukčije: kuda i kamo trebam otići da pronađem dotičnu vrstu na njezinoj „adresi“? Za mnoge vrste pauka i drugih organizama do danas ne znamo skoro ništa o njihovoj ekologiji, fenologiji, etologiji i ostalom (nomen nudum), jer ne znamo gdje bismo ih mogli i trebali tražiti i kako ih bolje upoznati. Definiranje pojma staništa kod ovih i drugih vrsta otežava i poznata činjenica da je distribucija mnogih vrsta pauka skakača vrlo često tijesno povezana s njihovim vektorima, kao što je vjetar („bablje ljeto“!), čovjek i razne životinje te gotovo sva prometala (automobili, morska i riječna plovila, komadi drveta, voda). Već iz ovoga što je do sada rečeno, zar ne slijedi i zaključak kako jedna vrsta može imati više tipova staništa, i kako prema tomu može imati vrlo veliku ekološku valenciju u odnosu na toleranciju različitih ekoloških čimbenika? Velik broj svojti pauka (i nekoliko svojti mrava) obitava u galama ili zoocecidijama razvijenim na hrastovima i na drugom drveću, što još u povećanoj mjeri otežava stvarno poznavanje njihovog obitavališta. Najviše su naseljene gale Andricus quecustozae Bosc., Andricus collari Hartig, Andricus caput-medusae Hartig na hrastovima te „vrbove ruže“ (Rabdofaga rosaria H. Loew). na vrbama, ali i cecidije kermesa na smreki i jeli (Sacchipantes viridis Ratzeburg). Ova činjenica koja je posebno proučena na mnogim nalazištima i staništima u Hrvatskoj, kao i činjenica da u određenim prigodama u istoj gali istovremeno žive i neki pauci i neki mravi, te nekoliko nalaza koji potvrđuju kako se u nekim galama odvija cijela ontogeneza nekih vrsta i mrava i pauka – dodatno kompliciraju i zamućuju pojam staništa razmjerno velikog broja vrsta. U odnosu na definiranje pojma staništa značajan udio u shvaćanju ovog fenomena ima i neadekvatna metodologija. odnosno tehnike i načini prikupljanja uzoraka. Naime, danas većina arahnologa i entomologa, njih više od 95% oportunista, koristi u tu svrhu tzv. lovne posude (pitfall trap) kojima se usmrćuje sav ulov i koje daju više kvantitativnih nego kvalitativnih podataka o fauni nekog dijela biocenoze. Drugim riječima, ova metoda koja se često koristi kao jedini način uzorkovanja, i uz obilno korištenje statistike, trebala bi se koristiti zajedno s ostalim metodama, ponajprije, s ručnim prikupljanjem uzoraka. Zbog svih navedenih razloga, postaje razumljivo da je danas još uvijek teško donijeti popis staništa i njihovu generalno važeću kodifikaciju koja bi na zadovoljavajući način mogla obuhvatiti sve ove probleme i stanišne dvojbe. Pomislimo samo koliko je širok i kompleksan pojam šuma kao stanište velikog broja organskih vrsta. Ovdje ističem vlastiti primjer, samo kao pokušaj takvih nastojanja, prikazan za šumska staništa na temelju više od 500 nalazišta u Republici Hrvatskoj. Makro staništa označena su brojevima i slovima, a mikro staništa brojevima i znakom ●: 5. ŠUME 5–1 Kontinentalna listopadna šuma, šumski rubovi, rijetko drveće 5–1–1● Gale na hrastovima (Andricus quercustozae, A. caput-medusae, A. kollari, A. coriarius) 5–1–2● Gale Rabdophaga rosaria, R. strobiloides na vrbama (Salix sp.) 5–1–3● Gale Tetraneura ulmi na poljskom brijestu (Ulmus minor var. suberosa) 5–1–4● Prazni zapreci gusjenica Euproctis chrysorrhoea 5–1–5● Između suhog lišća na granama 5–1–6● Šumska stelja 5–1–7● U kori ili pod korom (lila), ili u bršljanu (Hedera helix), ili u lišajevima (Lichenes) 5–2 Kontinentalna vazdazelena šuma, šumski rubovi s osvijetljenim stablima 5–2–1● Gale, kermes Sacchiphantes viridis 5–2–2● Šumska stelja |