DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2021 str. 94     <-- 94 -->        PDF

Olge (Galanthus reginae-olgae Orph.). Ova šumska sastojina i njezina bliža okolica ističu se i bogatstvom kopnenih puževa. 
Na mnogo nalazišta, pretežito u gorskim dijelovima Hrvatske raste i zanemarena kockavica (Fritillaria messanensis subsp. neglecta (Parl.) Nyman.). Prepoznat ćemo je najčešće po svjetlo zeleno-žutoj traci (fasciji) koja se uzdužno proteže na svakom listu ocvjeća. Na Učki u okolici Sisola otkriven je i neobično velik primjerak biljke visok oko 70 cm s tri vršna cvijeta. Nije bilo teško zaključiti kako se u ovom slučaju radi o genetičkoj pojavi triploidiji, jer su svi biljni organi tri puta veći.
Preostale dvije svojte kockavica su gorska kockavica (Fritillaria montana Hoppe  ex W.D.J.Koch) s viših kontinentalnih predjela i nekih otoka, te naša nova svojta grčke kockavice (Fritillaria graeca Boiss & Sprunner subsp.  thessala  (Boiss.) Rix) iz okolice naselja Metajna na otoku Pagu.
Onako uzgred, trogodišnja istraživanja kockavica u Hrvatskoj otkrila su još neke zanimljive pojave individualne varijabilnosti i varijabilnosti populacija iste vrste ili različitih vrsta koje dijele isto stanište. Ovi problemi biologije populacija u koje bi se mogao uključiti i problem izostanka vegetacije određenih godina, mogao bi biti izazovan višegodišnji projekt naših botaničara.
Želim na kraju istaknuti kako se sve ove svojte u suvremenoj literaturi nastoje prikazati i tretirati kao ugrožene.  Međutim, aktualnim  istraživanjima na cijelom prostoru Hrvatske na 90 nalazišta, kojih većinu do sada nismo uopće poznavali, pokazalo se kako su im populacije za sada vrlo stabilne i brojne, često s enormnim brojem primjeraka te kako, za sada, nisu ničim ugrožene. Stoga, formalna zakonska zaštita u odnosu na ove svojte jednosupnica u Republici Hrvatskoj nema nikakvog opravdanja.
Naprosto se nameće još jedno pitanje koje je i nas, mene i mog prijatelja Damira, potaklo da se, onako volonterski, na temelju čitavog niza botaničkih dubioza na koje samo nailazili prigodom drugih istraživanja u Hrvatskoj, prihvatimo ovog kompleksnog istraživačkog višegodišnjeg projekta. Tako smo se upitali, između ostalog, kako je i zašto cijeli rod  kockavica  u Hrvatskoj sve donedavno ostao praktički neis­tražen, i kako se moglo dogoditi  da  u aktualnim botaničkim djelima, kao što je primjerice Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske iz 2005. godine, jedna vrsta postane osjetljiva (VU), a da se ona u taksonomskom pogledu zapravo uopće ne ­pozna i ne  pojavljuje na našem tlu?
Zapisi iz hrvatskih šuma
O staništu kao ekološkom pojmu
Radovan Kranjčev
Već u Osnovnoj učimo da je stanište mjesto gdje određena vrsta organizama  stanuje, živi. To je njezin dom u kojem u optimalnoj mjeri može obavljati sve svoje životne funkcije, ili to je njezina „adresa“ na kojoj je možemo naći. Simplificirajući, to znači ako znam pravu adresu, siguran sam da ću tamo susresti i dotičnu vrstu organizama. Međutim, u prirodi ova ekološka konstanta ne izgleda uvijek tako stabilna i jednostavna, dapače, nerijetko se  događa da je teško možemo primijeniti. Štoviše, u posljednje vrijeme kao da je sve teže iznaći pravu definiciju tog temeljnog ekološkog pojma, i kao da se sve više zaplićemo u objašnjavanju nečeg što smo do jučer smatrali potpuno razumljivim. Slično se događa i s pojmom biološke vrste, populacije, distribucije vrsta te s pojmom endem. Više znanja i korištenje sve modernije tehnologije kao da nam donosi i sve više problema, umjesto da je obratno. Pokušat ću to ilustrirati s nekolicinom primjera iz vlastite prakse i spoznaja drugih istraživača na organizmima paucima skakačima (Salticidae), koji dijelom nastanjuju i šumska staništa.
Evo nekoliko primjera: „Leteći“ pauk (Saitis barbipes Simon) otkriven je ispod jednog kamena blizu prijevoja Poklon na Učki, nađen je i u šikari uz rub Grobničkog polja,

ŠUMARSKI LIST 7-8/2021 str. 95     <-- 95 -->        PDF

hodao je po zidu u visini 4. kata zgrade u Rijeci; za većinu pauka koji imitiraju mrave staništa su nam još uvijek nepoznata, iako se neki od njih istražuju više od 100 godina; na jednom strogo ograničenom nalazištu u neposrednoj blizini naselja Metajna na otoku Pagu, zatečena je tijekom mjeseca svibnja prije nekoliko godina skupina od oko 400! pari (♂♂ i ♂♂) vrste Aellurilus v-insignitus Clerck; vrsta Synageles venator Lucas pronađena je na mnogo nalazišta uz slatke vode i močvarnu vegetaciju u sjevernoj Hrvatskoj, ali i na suhim dinama u sj. dijelovima srednje Europe i na suhim stepama Ukrajine; vrsta Phintella castriesiana Grube 1861. pronađena je na deblima platana usred grada Zagreba, kao i na granama stare jabuke u Koprivnici odakle se njezin subadult spuštao na tlo; vrstu mirmekofilnih pauka Leptorchestes berollinensis  C.L.Koch (♀)  pronašao sam  u prostorijama Podravske banke u Koprivnici, na pultu ispred jednog blagajnika, ali i na kori borovog stabla u Hudovljanima blizu Koprivnice te na tlu uz cestu koja vodi iz Trpnja prema Potomju na Pelješcu itd. Premda smo  u potpunosti svjesni činjenice da su ovi pauci vagilne vrste, ipak ovi (i brojni drugi) primjeri gotovo zbunjujuće djeluju i stavljaju nas pred skoro nerješiv zadatak kada treba definirati njihovo stanište, pogotovo onaj najuži životni prostor gdje se odvija razvoj potomstva koji smatram odlučujućim kriterijem za definiciju staništa u najužem smislu riječi. Tada pritječemo i terminima  mikro-stanište i ekološka niša, ali kada malo bolje promislimo i ti pojmovi gube na svojoj vjerodostojnosti, jer ima mnogo iznimaka jer ih je teško detaljno definirati i opisati, što najčešće ovisi o subjektivnom shvaćanju pojedinih istraživača. Na kraju se ipak valja zapitati: koje stanište imaju vrste koje sam naveo u gore spomenutim primjerima ili drukčije:  kuda i kamo trebam otići da pronađem dotičnu vrstu na njezinoj „adresi“? Za mnoge vrste pauka i drugih organizama do danas  ne znamo skoro ništa o njihovoj ekologiji, fenologiji, etologiji i ostalom (nomen nudum), jer ne znamo gdje bismo ih mogli i trebali tražiti i kako ih bolje upoznati.
Definiranje pojma staništa kod ovih i drugih vrsta otežava i  poznata činjenica da je distribucija mnogih vrsta pauka skakača vrlo često  tijesno povezana  s njihovim vektorima, kao što je vjetar („bablje ljeto“!), čovjek i razne životinje te gotovo sva prometala (automobili, morska i riječna plovila, komadi drveta, voda).
Već iz ovoga što je do sada rečeno, zar ne slijedi i zaključak kako jedna vrsta može imati više tipova staništa, i kako prema tomu može imati vrlo veliku ekološku valenciju u odnosu na toleranciju različitih ekoloških čimbenika?
Velik broj  svojti pauka (i nekoliko svojti mrava) obitava u galama ili zoocecidijama razvijenim na hrastovima i na drugom drveću, što još u povećanoj mjeri otežava stvarno poznavanje njihovog obitavališta. Najviše su naseljene  gale Andricus quecustozae Bosc., Andricus collari Hartig, Andricus caput-medusae Hartig  na hrastovima te  „vrbove ruže“ (Rabdofaga rosaria H. Loew). na vrbama, ali i cecidije kermesa na smreki i jeli (Sacchipantes  viridis Ratzeburg). Ova činjenica koja je posebno proučena na mnogim  nalazištima i staništima u Hrvatskoj, kao i činjenica da u određenim  prigodama u istoj gali istovremeno žive i neki pauci i neki mravi, te nekoliko nalaza koji potvrđuju kako se u nekim galama odvija cijela ontogeneza nekih vrsta i mrava i pauka – dodatno kompliciraju i zamućuju pojam staništa razmjerno velikog broja vrsta.
U odnosu na definiranje pojma staništa značajan udio u shvaćanju ovog fenomena ima i  neadekvatna metodologija. odnosno tehnike i načini prikupljanja uzoraka. Naime, danas većina arahnologa i entomologa, njih više od 95% oportunista, koristi u tu svrhu tzv. lovne posude (pitfall trap) kojima se usmrćuje sav ulov i koje daju više kvantitativnih nego kvalitativnih podataka o fauni nekog dijela bio­cenoze. Drugim riječima, ova metoda koja se često koristi kao jedini način uzorkovanja, i uz obilno korištenje statistike, trebala bi se koristiti zajedno s ostalim metodama, ponajprije, s ručnim prikupljanjem uzoraka.
Zbog svih navedenih razloga, postaje razumljivo da je danas još uvijek teško donijeti popis staništa i njihovu generalno važeću kodifikaciju koja bi na zadovoljavajući način mogla obuhvatiti sve ove probleme i stanišne dvojbe.  Pomislimo samo koliko je širok i kompleksan pojam šuma kao stanište velikog broja organskih vrsta. Ovdje ističem vlastiti primjer, samo kao pokušaj takvih nastojanja, prikazan za šumska staništa na temelju više od 500 nalazišta u Republici Hrvatskoj. Makro staništa označena su brojevima i slovima, a mikro staništa brojevima i znakom ●:
5. ŠUME
5–1         Kontinentalna listopadna šuma, šumski rubovi, rijetko drveće
5–1–1  Gale  na hrastovima (Andricus quercustozae, A. caput-medusae, A. kollari, A. coriarius)
5–1–2  Gale Rabdophaga rosaria, R. strobiloides na vrbama (Salix sp.)
5–1–3  Gale Tetraneura ulmi  na poljskom brijestu (Ulmus minor var. suberosa)
5–1–4●  Prazni zapreci gusjenica Euproctis chrysorrhoea
5–1–5  Između suhog  lišća  na granama
5–1–6●  Šumska stelja
5–1–7  U kori ili pod korom (lila), ili u bršljanu (Hedera helix), ili u lišajevima (Lichenes)
5–2         Kontinentalna vazdazelena šuma, šumski rubovi s osvijetljenim stablima
5–2–1●  Gale, kermes Sacchiphantes viridis
5–2–2  Šumska stelja

ŠUMARSKI LIST 7-8/2021 str. 96     <-- 96 -->        PDF

5–2–3  U kori ili pod korom, ili u bršljanu (Hedera helix), ili u lišajevima (Lichenes)
5–3         Sub-sredozemna i sredozemna listopadna šuma, šumski rubovi i rijetka stabla
5–3–1  U kori ili pod korom, ili u bršljanu (Hedera helix), ili u lišajevima (Lichenes)
5–3–2  Gale Andricus quercustozae, A. caput-medusae, A. kollari, A. coriarius
5–3–3  Kokoni lepidoptera, na tlu
5–4●      Sub-sredozemna i sredozemna vazdazelena šuma, rubna i osamljena stabla, u kori ili pod korom, ili u lišajevima (Lichenes)
5–4–1  Šumska stelja
5–5         Parkovi, drvoredi, voćnjaci, vrtovi, vinogradi
5–5–1  Pod korom ili u kori, ili u bršljanu (Hedera helix), ili u lišajevima (Lichenes)
5–5–2  U suhom lišću
5–5–3  Između boba grozdova vinove loze  
5–5–4  U ostacima suhih plodova na drvetu ili na tlu (Prunus, Malus, Pyrus i dr.)
Također sam pokušao dati vlastiti prikaz samo dijela mikro i makro staništa pauka skakača. I on pokazuje kako je teško  i ponekad gotovo nemoguće jednostavno odgovoriti na pitanje o njihovom/njihovim staništima. Pokazuje i to kako su naša znanja  o tome još uvijek nedostatna.
Sve ove dvojbe, problemi i nedorečenosti vezane uz pojam staništa kao temeljnog pojma u ekologiji, kao i djelom neadekvatna metodologija bioloških fundamentalnih i primijenjenih istraživanja, imaju mnoge negativne reperkusije u odnosu na cjelokupnu znanstvenu djelatnost, a posebice za validnost mnogih znanstvenih radova u ovom području. Ako nedostatno poznamo stanište neke svojte, ne možemo mnogo znati niti o njezinoj distribuciji, abundantnosti i mnogim drugim značajkama koje ima u dotičnoj biocenozi.