DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2021 str. 94 <-- 94 --> PDF |
Olge (Galanthus reginae-olgae Orph.). Ova šumska sastojina i njezina bliža okolica ističu se i bogatstvom kopnenih puževa. Na mnogo nalazišta, pretežito u gorskim dijelovima Hrvatske raste i zanemarena kockavica (Fritillaria messanensis subsp. neglecta (Parl.) Nyman.). Prepoznat ćemo je najčešće po svjetlo zeleno-žutoj traci (fasciji) koja se uzdužno proteže na svakom listu ocvjeća. Na Učki u okolici Sisola otkriven je i neobično velik primjerak biljke visok oko 70 cm s tri vršna cvijeta. Nije bilo teško zaključiti kako se u ovom slučaju radi o genetičkoj pojavi triploidiji, jer su svi biljni organi tri puta veći. Preostale dvije svojte kockavica su gorska kockavica (Fritillaria montana Hoppe ex W.D.J.Koch) s viših kontinentalnih predjela i nekih otoka, te naša nova svojta grčke kockavice (Fritillaria graeca Boiss & Sprunner subsp. thessala (Boiss.) Rix) iz okolice naselja Metajna na otoku Pagu. Onako uzgred, trogodišnja istraživanja kockavica u Hrvatskoj otkrila su još neke zanimljive pojave individualne varijabilnosti i varijabilnosti populacija iste vrste ili različitih vrsta koje dijele isto stanište. Ovi problemi biologije populacija u koje bi se mogao uključiti i problem izostanka vegetacije određenih godina, mogao bi biti izazovan višegodišnji projekt naših botaničara. Želim na kraju istaknuti kako se sve ove svojte u suvremenoj literaturi nastoje prikazati i tretirati kao ugrožene. Međutim, aktualnim istraživanjima na cijelom prostoru Hrvatske na 90 nalazišta, kojih većinu do sada nismo uopće poznavali, pokazalo se kako su im populacije za sada vrlo stabilne i brojne, često s enormnim brojem primjeraka te kako, za sada, nisu ničim ugrožene. Stoga, formalna zakonska zaštita u odnosu na ove svojte jednosupnica u Republici Hrvatskoj nema nikakvog opravdanja. Naprosto se nameće još jedno pitanje koje je i nas, mene i mog prijatelja Damira, potaklo da se, onako volonterski, na temelju čitavog niza botaničkih dubioza na koje samo nailazili prigodom drugih istraživanja u Hrvatskoj, prihvatimo ovog kompleksnog istraživačkog višegodišnjeg projekta. Tako smo se upitali, između ostalog, kako je i zašto cijeli rod kockavica u Hrvatskoj sve donedavno ostao praktički neistražen, i kako se moglo dogoditi da u aktualnim botaničkim djelima, kao što je primjerice Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske iz 2005. godine, jedna vrsta postane osjetljiva (VU), a da se ona u taksonomskom pogledu zapravo uopće ne pozna i ne pojavljuje na našem tlu? Zapisi iz hrvatskih šuma O staništu kao ekološkom pojmu Radovan Kranjčev Već u Osnovnoj učimo da je stanište mjesto gdje određena vrsta organizama stanuje, živi. To je njezin dom u kojem u optimalnoj mjeri može obavljati sve svoje životne funkcije, ili to je njezina „adresa“ na kojoj je možemo naći. Simplificirajući, to znači ako znam pravu adresu, siguran sam da ću tamo susresti i dotičnu vrstu organizama. Međutim, u prirodi ova ekološka konstanta ne izgleda uvijek tako stabilna i jednostavna, dapače, nerijetko se događa da je teško možemo primijeniti. Štoviše, u posljednje vrijeme kao da je sve teže iznaći pravu definiciju tog temeljnog ekološkog pojma, i kao da se sve više zaplićemo u objašnjavanju nečeg što smo do jučer smatrali potpuno razumljivim. Slično se događa i s pojmom biološke vrste, populacije, distribucije vrsta te s pojmom endem. Više znanja i korištenje sve modernije tehnologije kao da nam donosi i sve više problema, umjesto da je obratno. Pokušat ću to ilustrirati s nekolicinom primjera iz vlastite prakse i spoznaja drugih istraživača na organizmima paucima skakačima (Salticidae), koji dijelom nastanjuju i šumska staništa. Evo nekoliko primjera: „Leteći“ pauk (Saitis barbipes Simon) otkriven je ispod jednog kamena blizu prijevoja Poklon na Učki, nađen je i u šikari uz rub Grobničkog polja, |