DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2021 str. 92     <-- 92 -->        PDF

pokušaji sadnje u Japanu i SAD-u pokazali su da može preživjeti i temperature do – 12 °C. Kalcifobna je i u uzgoju treba o tome voditi računa. Čak ni voda za zalijevanje ne bi trebala sadržavati kalcij.
Prva biljka u Hrvatskoj zasađena je u perivoju Vladimira Nazora još 2006. godine. To je bila donacija australske vlade. Time se Zadar svrstao u red rijetkih gradova u Europi, a jedini u Hrvatskoj, kojemu je bila omogućena globalna zaštita ugroženih vrsta drveća i uloga u opstanku biljne raznolikosti na Zemlji. Biljka se nalazila u kavezu, te se to smatralo dovoljnom mjerom da se spriječi bilo kakva devastacija, no to nije spriječilo vandale da je unište. Tako je volemija uvenula 2011. godine i s njom je nestala i zadnja nada za spas ove vrste u Hrvatskoj.
Nakon toga u Hrvatsku su 2014. godine stigla četiri nova primjerka, od kojih je jedan posađen u Botaničkom vrtu Biološkoga odsjeka Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i taj je danas u vrlo dobrom stanju, dva su ostala u posudama od kojih je jedan služio za razmnožavanje, a jedan je na tajnoj lokaciji. Prema najnovijim informacijama jedan od dva primjerka u posudama je uginuo, tako da ih sada Vrt ima tri. To je jedna od najslavnijih biljaka današnjice, a u Botaničkome vrtu je posađena na samu 20. godišnjicu njenoga otkrića te u čast 125. godišnjice Vrta.
Također je 2014. godine i Zrinjevac iz Zagreba nabavio dvije jedinke od kojih je jednu ustupio gradu Zadru, a drugi prof. dr. sc. Želimiru Borzanu. Tako je Zadar ponovno dobio jedan primjerak ove vrste koja je do proljeća 2021. godine bila u plasteniku rasadnika Nasadi d.o.o. (sl. 1-3), a u proljeće 2021. godine je prenešena u perivoj Vladimira Nazora (sl. 4-5). O drugom primjerku nemam dostupnih informacija.
Ove jedinke su prvi javno dostupni primjerci u Zagrebu i Zadru, a i u Hrvatskoj.
LITERATURA
Anonymous, 1995: Checks on site of rare trees. [Wollemi Pines] Sydney Morning Herald 28-02-95: 5.
Anonymous, 1995: ‘Extinct’ native pine rediscovered [Wollemi pine, discovered in an almost inaccessible part of the Wollemi National Park, about 200 kms. west of Sydney, was believed to have become extinct 150 million years ago]. The Greener Times, Jan.: 7.
Anonymous, 1995: Fears for ancient pines after scavengers find secret grove. Sydney Morning Herald 24-02-95: 1.
Borzan, Ž., 1995: ”Wollemi Pine” – nova vrsta drveća otkrivena u Australiji. Priroda 819(10): 24-25.
Cantrill, D. J., J. I. Raine, 2006: Wairarapaia mildenhallii gen. et sp. nov., a new Araucarian cone related to Wollemia from the Cretaceous (Albian‐Cenomanian) of New Zealand. Int. J. Plant Sci. 167(6): 1259-1269.
Chambers, T. C., A. N. Drinnan, S. McLoughlin, 1998: Some morphological features of Wollemi pine (Wollemia nobilis: Araucariaceae) and their comparison to Cretaceous plant fossils. Int. J. Plant Sci. 159: 160-171.
Crisp, C., 2011: Cenozoic extinctions account for the low diversity of extant gymnosperms compared with angiosperms. New Phytologist 192(4): 997-1009.
Dettmann, M. E. H. T. Clifford, M. Peters, 2012: Emwadea microcarpa gen. et sp. nov. – anatomically preserved araucarian seed cones from the Winton Formation (late Albian), western Queensland, Australia. Alcheringa. 36(2): 217-237.
Dettmann, M. E., D. M. Jarzen, 2000: Pollen of extant Wollemia (Wollemi pine) and comparisons with pollen of other extant and fossil Araucariaceae. P. 187-203 in Pollen and Spores Morphology and Biology (M. M. Harley, C. M. Morton and S. Blackmore, eds.). R. Bot. Gard. Kew.
Eckenwalder, J. E., 2009: Conifers of the World. Timber Press. pp. 630-631.
Gilmore, S., K. D. Hill, 1997: Relationships of the Wollemi pine (Wollemia nobilis) and a molecular phylogeny of the Araucariaceae. Telopea. 7(3): 275-291.
Greenaway, C., 1995: Jurassic pines in Wollemi Park. Wildlife Australia 32(1): 3.
Hill, K. D., 1997: The Wollemi Pine: A recently discovered Australian genus of Araucariaceae. Americ. J. Bot. 84(6) Suppl.: 202-203.
Jones, W. G. K. D. Hill, J. M. Allen, 1995: Wollemia nobilis, a new living Australian genus and species in the Araucariaceae. Telopea. 6(2-3): 173-176.
Jones, W. G., K. D. Hill, J. M. Allen: 1995: Wollemia nobilis, a new living Australian genus and species in the Araucariaceae. Telopea 6: 173-176.
Jones, W., 1995: Wollemi Pine – the missing link? [rediscovery of population of 23 adults and 16 juveniles in Wollemi National Park, N. S. W.]. On the Brink 6: 2.
Macphail, M., K. Hill, A. Partridge, E. Truswell, C. Foster, 1995: Australia: Wollemi pine: old pollen records for a newly discovered genus of gymnosperm. Geol. Today March-April: 42-44.
McLoughlin, S. V. Vajda, 2005: Ancient Wollemi pines resurgent. Amer. Sci. 93(6): 540-547.
Offord, C., 1996: Conserving the Wollemi Pine: an integrated approach. [Recovery Plan being prepared by ANCA. ‘The simple act of visiting the site poses one of the greatest threats...’ Danthonia 5(2) : 12-14.
Payne, Ch., 1998: The Wollemi pine – a portrait. http://www.axon.com.au/mindsight/ Wollemi/index.htm (accessed 19-Jul-2001).
Peakall, R., D. Ebert, L. J. Scott, P. F. Meagher, C. A. Offord, 2003: Comparative genetic study confirms exceptionally low genetic variation in the ancient and endangered relictual conifer, Wollemia nobilis (Araucariaceae). Molecular Ecology. 12 (9): 2331–2343. 
Pole, M., 2008: The record of Araucariaceae macrofossils in New Zealand. Alcheringa 32(4): 405-426. 
Stefanović, S. M. Jager, J. Deutsch, J. Broutin, M. Masselot, 1998: Phylogenetic relationships of conifers inferred from partial 28S rRNA gene sequences. Amer. J. Botany 85(5): 688. 
Vidaković, M., J. Franjić, 2004: Golosjemenjače. Sveučilište u Zagrebu – Šumarski fakultet. Zagreb, 823 str.
Woodford, J., 1995: Intruders damage Wollemi pines. The Age 24-02-1995: 5.
Woodford, J., 2000: The Wollemi Pine: The Incredible Discovery of a Living Fossil From the Age of the Dinosaurs. Australia. pp 224.