DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2021 str. 95     <-- 95 -->        PDF

regulatornih ili upravnih odredbi izravno ili neizravno uvjetovano posjedovanjem određenih stručnih kvalifikacija.
Ulaskom RH u EU intenzivirano je osnivanje strukovnih komora. S obzirom da regulacija profesije postavlja dodatne uvjete za njihovo obavljanje, u pravilu u obliku odgovarajućega stručnoga iskustva i položenoga stručnoga ispita, kao i stalno stručno usavršavanje te definira i odgovornost u obavljanju stručnih poslova, velik je pritisak na smanjenje regulacije profesija. Sloboda poslovnog nastanka i sloboda pružanja usluga su temeljne slobode EU. S druge strane složenost i odgovornost pojedinih profesija, kao i garancija kvalitete i sigurnosti pruženih usluga te prevladavajući javni interes, procjenjuju se u opravdanju regulacije pojedine profesije. Postojanje strukovnih komora ujednačava i olakšava priznavanje profesionalnih kvalifikacija i pojednostavljuje administrativne postupke upravo pri pružanju stručnih usluga izvan granica vlastite države, uz istodobno osiguranje zaštite zdravlja i interesa korisnika.
Opravdanje za regulaciju profesija nalazi se u prevladavajućem javnom interesu, što može biti zaštita života, zdravlja, imovine, sigurnosti, okoliša i dr. Navedeno opravdanje je potvrđeno i odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, koji je istaknuo kako je država na komoru prenijela posebnu zaštitu javnog interesa i interesa trećih osoba, pa obveza udruživanja u komoru nije u suprotnosti s čl. 43. Ustava RH, odnosno ne smatra se povredom prava na slobodu udruživanja, jer je riječ o poslovima od javnoga interesa. Javni interes određuje i izdvaja javne usluge koje se podvrgavaju regulaciji kako bi se zaštitile od pogrešaka tržišta. Samoregulacija od strane profesije, odnosno unutar same profesije smatra se adekvatnim izborom između državne regulacije i regulacije tržištem.
Liječnici, arhitekti, odvjetnici, inženjeri i drugi profesionalci obavljanjem svoje djelatnosti utječu na ključne društvene vrijednosti – život, zdravlje, imovinu, sigurnosti i okoliš, stoga je radi osiguranja učinkovitosti i kvalitete pružanja usluga potrebno regulacijom urediti obavljanje profesionalne djelatnosti u korist javnoga interesa. U obavljanju stručnih poslova u šumarstvu, planiranju zahvata i radova u šumskim ekosustavima, šumarski inženjeri utječu na okoliš i visokovrijednu imovinu, a kako je riječ o visokorizičnom poslovima, utječu i na sigurnost i zdravlje pa i život ljudi. Kada je riječ o takvim djelatnostima, prepustiti tržištu da zakonitostima ponude i potražnje definira pružanje usluga moglo bi dovesti do povećanja broja nekvalitetnih usluga i ugrožavanja društvenih vrijednosti, kao što su zdravlje, sigurnost i okoliš.
U profesionalizaciji djelatnosti prepoznato je pet faza (Wilensky, 1964.):
– obavljanje stalnoga zanimanja (djelatnost se obavlja trajno i neprekidno), potiče potrebu za
– uspostavom obrazovnih institucija, zatim dolazi do
– uspostave profesionalnih udruženja koja nastoje definirati temeljno područje djelovanja i uvjete za primanje u članstvo, nakon čega slijedi
– dobivanje pravnog priznanja i ovlasti licenciranja te na kraju
– uspostava kodeksa etike te struktura za njihovu primjenu.
Ustav Republike Hrvatske od samoga osamostaljenja prepoznao je važnost šuma i člankom 52. definirao ih dobrima od posebnoga interesa, koja uživaju njezinu posebnu zaštitu. Interes Republike Hrvatske ostvaruje se i osigurava kroz upravljanje šumama, putem nadležnoga državnog tijela (ministarstvo nadležno za šumarstvo) i to donošenjem zakonodavnoga okvira koje obvezuje na poštivanje sve šumoposjednike, neovisno o vlasništvu šuma. Iako su šume privatne ili državne, utvrđeno je jedinstveno šumskogospodarsko područje; upravo kako bi se osiguralo jedinstveno, trajno i održivo gospodarenje šumama i šumskim zemljištima te planiranje i usmjeravanje njihova razvoja, neovisno o njihovu vlasništvu.
Posljednjih godina, u sklopu restitucije, odnosno povrata imovine, dio šuma se vraća privatnim šumoposjednicima (sukladno podacima Šumsko-gospodarske osnove područja 2016-2025., trenutno je 24% šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu). Upravo kako bi se osigurao javni interes u gospodarenju šumama, važno je reguliranje obavljanja stručnih poslova od strane ovlaštenih inženjera te izvođenje šumarskih radova od strane licenciranih izvođača radova. Udruživanje ovlaštenih inženjera i javne ovlasti Komore u potvrđivanju ispunjavanja uvjeta za izvođenje šumarskih radova, osigurava poštivanje zakonskih okvira i trajno ispunjavanje multifunkcionalne uloge šuma, neovisno o njihovu vlasništvu. Smatramo li da bi bilo u redu kada bi privatni šumoposjednik mogao povjeriti gospodarenje šumama nekoj drugoj struci, jer je riječ o privatnom vlasništvu? Upravo postojanje Komore štiti struku u obavljanju poslova, a time i javni interes države u gospodarenju šumama, jer šume i šumska zemljišta su dobra od posebnoga interesa.
Članovi Komore, ovlašteni inženjeri šumarstva i drvne tehnologije, podliježu ispunjavanju istih uvjeta i poštivanja kodeksa strukovne etike i pravila struke, neovisno o tomu tko im je poslodavac; na taj način je zaštićen javni interes. To nikako ne znači nepoštivanje prethodno stečene diplome; naprotiv, ona je temelj za daljnje potvrđivanje stručnosti i etičnosti u obavljanju stručnih poslova. Postojanje Komore ne sprječava u obavljanju odgovarajućih poslova magistre/diplomirane inženjere šumarstva koji još nisu stekli ovlaštenje. Rad pod nadzorom i uz mentorstvo te suradnju s ovlaštenim inženjerima u svakodnevnom poslu definirat će i unaprijediti njihove stručne kompetencije, što može doprinijeti u odluci o potrebi stjecanja ovlaštenja. Pomoć i suradnja te razgovori na stručnoj razini s kolegama