DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2021 str. 100     <-- 100 -->        PDF

Zoran Sabljarić, dipl. ing. šum. (Karlovac, 15. 5. 1961. – Karlovac, 3. 4. 2021.)
Oliver Vlainić
Karlovačko šumarstvo ostalo je bez još jednog istaknutog šumara, i to u godinama kada se još očekuje doprinos zajednici. Nažalost, duga i teška bolest bila je jača od inače snažnoga tijela i duha kolege Zorana Sabljarića, koji je preminuo u 60. godini u Karlovcu. Tako je karlovačka podružnica Hrvatskih šuma u nešto više od dva mjeseca ostala i bez drugoga nekadašnjeg voditelja.
Zoran Sabljarić pokopan je 7. travnja 2021. na karlovačkom groblju Jamadol, uz brojnu rodbinu, prijatelje i znance. U ime UŠP Karlovac od pokojnika se oprostio voditelj podružnice Marin Svetić, dipl. ing. šum. sljedećim govorom:
Koliko god smo bili svjesni da ćeš teško izdržati dugotrajnu borbu s opakom bolešću, toliko smo se nadali čudu koje se nažalost nije dogodilo. Dragi Zoki, fizički si nas napustio 3. travnja 2021. godine, ali tvoj snažan duh i nasljeđe ostat će zauvijek zapamćeni i zabilježeni u sadašnjim i budućim generacijama zaposlenika karlovačke podružnice Hrvatskih šuma, ali i šire. Iako nisi doživio ni puni radni vijek, svojim djelovanjem ostavio si zapažen trag ne samo u šumarskoj struci, nego i u drugim poljima u kojima si se okušao. Volio si svoj rodni Cerovac Vukmanićki, Karlovac, Karlovačku županiju, a nadasve Hrvatsku. Volio si svoju obitelj kojoj ćeš ostati nenadoknadiv gubitak.
Zoran Sabljarić, sin Stjepana i Barbare r. Polović iz Cerovca Vukmanićkog, rodio se u Karlovcu 15. svibnja 1961. Osnovnu školu završio je u karlovačkom naselju Turanj 1975. godine. U razdoblju pohađanja osnovne i srednje škole aktivno se bavio košarkom u košarkaškom klubu „Željezničar”. Opredjeljivši se zai šumarstvo kao životni poziv, prvo je stekao kvalifikaciju šumarskog tehničara u srednjoj Šumarskoj školi u Karlovcu 1980. godine, a nakon diplome na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1987. godine i zvanje diplomiranog inženjera šumarstva. Prvo zaposlenje dobio je 1. lipnja 1987. u Šumskom gospodarstvu Karlovac, OOUR-u za iskorišćivanje šuma, Šumariji Krnjak. Nakon pripravničkog staža prešao je u Šumariju Vojnić, gdje je kao inženjer u operativi radio do kraja 1990. godine. Početkom 1991. godine, ustrojem javnog poduzeća Hrvatske šume s Upravom šuma Karlovac, imenovan je zamjenikom upravitelja Šumarije Karlovac. To je i vrijeme Domovinskog rata, čiji je i sam sudionik, ali i prognanik iz svog Cerovca Vukmanićkog, što mu je uz očevu smrt donijelo dodatne patnje. Nakon pobjedonosne Oluje vratio se roditeljskoj kući koju je obnovio. Od 1. siječnja 1992. do 28. veljače 1999. bio je upravitelj Šumarije Duga Resa. S 1. ožujkom 1999. preuzeo je poslove stručnog suradnika za uzgajanje šuma u Proizvodnom odjelu Uprave šuma Karlovac. Najvišu funkciju u poslovnoj karijeri imao je od 29. ožujka 2004. do 23. travnja 2012. kada je u dva mandata obnašao dužnost voditelja Uprave šuma Podružnice Karlovac. To će razdoblje ostati upamćeno kao vrlo plodno, kako za njega osobno, tako i za UŠP Karlovac. Još kao stručni suradnik za uzgajanje šuma želio je poboljšati metode obnove i njege šuma, posebice najvrjednijih šuma hrasta lužnjaka. Postavši voditelj podružnice, osnažio je svoje ideje te mnoge lužnjakove šume od šumarije Jastrebarsko do šumarije Topusko ostaju trajni stoljetni spomen na primjenu kvalitetnijih tehnologija obnove kojih je bio inicijator, o čemu je svjedočio i akademik Slavko Matić. Isticao se i svojim talentom za razvoj nešumarskih djelatnosti u Hrvatskim šumama, kao i odnosa s javnošću, što je uspješno primijenio u mnogim ostvarenjima, a posebno tijekom realizacije obnove lovačkog doma Muljava, stvaranjem Turističkog centra Petrova gora, ali i popularnoga Šumarskog kutića na karlovačkim danima piva te restorana Avium u sklopu upravne zgrade UŠP Karlovac. Nezaboravni ostaju i Dani hrvatskoga šumarstva održani u Karlovcu u lipnju 2005. godine koji su odlično organizirani pod njegovom palicom. Od 2012. godine do kraja života promijenio je nekoliko radnih mjesta te bio savjetnik u Uredu voditelja, instruktor za obuku radnika i stručni suradnik za građevinarstvo i investicije u Proizvodnom odjelu, a od 17. kolovoza 2017. i rukovoditelj Odjela za ekologiju UŠP Karlovac.
Sportaš u mladosti, a u zreloj dobi obnašatelj mnogih sportskih funkcija poput predsjednika Hrvatskoga rukometnog

ŠUMARSKI LIST 5-6/2021 str. 101     <-- 101 -->        PDF

kluba Karlovac i Županijskoga košarkaškog saveza. Ipak kruna te karijere bila je funkcija predsjednika Nogometnog kluba Karlovac 2009./2010. godine u vrijeme kada je klub igrao u Prvoj Hrvatskoj nogometnoj ligi, što mu je najveći klupski uspjeh u njegovoj stoljetnoj tradiciji.
Od ostalih funkcija treba istaknuti dužnost predsjednika Turističke zajednice grada Karlovca te predsjednika Upravnog vijeća Javne ustanove Natura Viva za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Karlovačke županije.
Kao istaknuti član HDZ-a bio je vijećnik Grada Karlovca, dugogodišnji predsjednik Temeljnog ogranka Cerovac Vukmanićki, gdje je bio i predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva i Mjesnog odbora.
Istaknut trag ostavio je i u strukovnoj udruzi Hrvatskom šumarskom društvu, u kojemu je bio redoviti član, dopredsjednik i tajnik Ogranka Karlovac.
Brojna su odlikovanja koja je dobio za svoje – ratne zasluge: spomenica Domovinskog rata i medalja „Oluja”; društvene zasluge: godišnja nagrada Karlovačke županije 2007. godine za uspjehe postignute u radu i promicanju djelatnosti u 2006. godini i medalja Grada Karlovca 2007. godine te strukovne zasluge: priznanje s prstenom HŠD-a ogranka Karlovac za aktivno sudjelovanje u radu Upravnog odbora ogranka 2007. godine, zahvalnica HŠD-a s plaketom za višegodišnju podršku hrvatskih sudionika na europskim skijaškim natjecanjima (EFNS) 2008. godine te zlatna medalja „Franjo Šporer“ HŠD-a ogranka Karlovac za osobite rezultate u djelatnosti HŠD-a i struke u trajanju od najmanje 20 godina 2018. godine.
Živio je u skladnom braku u kojemu je postao i otac troje djece.
Dragi naš Zorane, ostat ćeš u sjećanju brojnim mladim kolegicama i kolegama koje si zaposlio i pomogao u razvoju njihovih karijera. Pamtit ćemo te po tvojoj energiji koju si prenosio na svoje suradnike i zaposlenike prilikom realizacije brojnih projekata. Ideje koje su nastajale u tvojoj glavi znale su biti neshvaćene jer su bile ispred svoga vremena, ali vrijeme je pokazalo da si često bio u pravu. Spomenut ću kao primjer promatranje zvijezda na Petrovoj gori, što smo svi, kad si to iznio prije dvadesetak godina, smatrali kao malo ludo, ali danas je Petrova gora prvi hrvatski park tamnog neba koji posjećuju ljubitelji zvijezda. Možda je jedna od zvijezda koju će moći vidjeti i tvoja. Ni u zadnjim mjesecima života nisi prestajao iznositi i razrađivati nove ideje. Šteta da nisi imao priliku provesti u djelo još koju svoju zamisao.
U ime zaposlenika Uprave šuma Podružnice Karlovac, članova HŠD-a ogranka Karlovac te svoje osobno ime, upućujem iskrene riječi sućuti supruzi Draženki, sinovima Stjepanu i Tomislavu, kćeri Mariji, sestri Renati i ostaloj tugujućoj rodbini i prijateljima.
Dragi Zoki, počivao u miru i neka ti je laka hrvatska zemlja. Nedostajat ćeš nam.
Osim voditelja UŠP Karlovac od Zorana se oprostio i njegov dugogodišnji bliski suradnik i prijatelj Marinko Matešić, dipl. ing. šum., rukovoditelj Odjela za proizvodnju UŠP Karlovac. Jednostavnim riječima opisao je Zoranove osobine, ali i događaje koji se pamte i koji će ostaviti i duži trag.