DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2021 str. 97     <-- 97 -->        PDF

In memoriam Professor emeritus dr. sc. dr. h. c. Dušan Mlinšek (1925. – 2020.)
Jurij Diaci
Prof. dr. sc. Dr. h. c. Dušan Mlinšek, emeritus profesor Sveučilišta u Ljubljani, preminuo je 15. prosinca 2020. godine u svom domu u Ljubljani. Bio je izvanredan pedagog, znanstvenik i praktičar te odlučni zagovornik prirodi bliskog šumarstva i zaštite prirode u Sloveniji, Europi i svijetu. Bio je svjestan važnosti popularizacije šuma, šumarstva i očuvanja prirode. To je i sam činio s posebnim talentom i zalaganjem, tako da je poznat daleko izvan granica šumarske struke. Unatoč velikom autoritetu, bio je popularan radni kolega zbog svoje vedrine i iskrenog interesa za druge. U mnogočemu je bio ispred svog vremena i zbog toga je ponekad bio neshvaćen, ali to ga je samo hrabrilo na njegovom putu. Postao je uzor mnogima na znanstvenom, stručnom i obrazovnom polju u najširem smislu te riječi, kako u Sloveniji, tako i u inozemstvu.
Rođen je 1925. u obitelji učitelja u Velenju. Diplomirao je šumarstvo na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1949. godine. Počeo je raditi u Ministarstvu šumarstva u Sloveniji. Desetljeće je obnašao razne rukovodeće položaje u šumarskoj praksi. Godine 1958. doktorirao je na ETH Zürich pod mentorstvom prof. dr. Hansa Leibundguta. Na Sveučilištu u Ljubljani zaposlio se 1960 godine. Ovdje je obnašao brojne vodeće funkcije, poput predstojnika Katedre za uzgajanje šuma, pročelnika Odjela za šumarstvo i dekana Biotehničkog fakulteta. Uveo je suvremene istraživačke metode i sistematično prikup­ljanje i arhiviranje podataka, što je važno za dugotrajna istraživanja šuma i danas je vrlo cijenjeno. Pedesetih godina prošloga stoljeća, radeći na terenu razvio je suvremene praktične pristupe za postupnu preobrazbu monokultura smreke. Njegovi najraniji znanstveni radovi, na primjer, o dugovječnosti bukve u bosanskim prašumama, dobro su prihvaćeni i citiraju se i danas. U svojoj glavnoj disciplini, uzgajanju šuma, provodio je u praksi Schödelinovo načelo njege šuma u praksi i sintetizirao znanje o uzgajanju šuma. Razgraničio je uporabu grupimično-postupnog i prebornog sustava te ih potom smiselno povezao u sustavu slobodne tehnike uzgajanja šuma – svojim najvažnijim doprinosom šumarskoj znanosti. Kroz brojne terenske radionice uveo je u praksu detaljno šumsko planiranje i druga moderna načela i postupke uzgajanja šuma. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća sa svojim kolegama je razvio mrežu šumskih rezervata.
Zbog svog intelekta, neobičnog načina razmišljanja i sposobnosti motivacije, bio je popularan među studentima. Bio je svjestan da nije toliko bitna količina gradiva, već kontekst, način djelovanja ekosustava i entuzijazam. Terenske vježbe često su se odvijale do navečer, ali uvijek je bilo vremena za „obvezno“ druženje. Dao je velik doprinos razvoju međunarodne znanosti, gdje je intenzivno surađivao, između ostalog, u Međunarodnoj uniji organizacija za istraživanje šuma (IUFRO), kojom je predsjedavao u razdoblju 1982. – 1986. Godine 1986. s kolegama je organizirao svjetski kongres IUFRO u Ljubljani, koji se i danas rado pamti. Za vrijeme njegova predsjedanja, duh šumarstva bliskog prirodi počeo se širiti unutar IUFRO-a. Njegov suvremenik, profesor na ETH Zürich J. -Ph. Schütz napisao je da je Dušan bio majstor u obrani prirodi bliskog šumarstva, posebno u vrijeme kada mu to nije išlo u prilog.
Prof. Mlinšek je došao iz šumarske prakse, pa je suradnju sa svojim profesionalnim kolegama gajio na sveobuhvatan način. Uvijek je bio snažni zagovornik prirodi bliskog šumarstva. Devedesetih godina, kada je politika reorganizirala šumarstvo u Sloveniji, ustrajno se zalagao za očuvanje profesionalnog rada i značajno je pridonio relativno bezbolnoj tranziciji. Udružujući snage sa zagovornicima prirodi bliskog šumarstva u Europi, 1989. godine su osnovali međunarodnu udrugu Pro Silva u Robanovom Kotu, u Logarskoj dolini. Prema riječima kolega iz udruge Pro

ŠUMARSKI LIST 3-4/2021 str. 98     <-- 98 -->        PDF

Silva, impresionirao je profesionalno organiziranim ekskurzijama, rječitošću i uvjerljivošću te na kraju, ali ne manje važno, humorom i gostoljubivošću.
Nakon umirovljenja, sredinom devedesetih godina, posvetio se zaštiti prirode i šumskoj pedagogiji. Mnogo je godina vodio udruženje organizacija za zaštitu prirode u Sloveniji i često se pojavljivao u medijima kritizirajući loše prakse zaštite prirode. Dobitnik je brojnih priznanja, uključujući nagradu Fonda za istraživanje Republike Slovenije, Jesenkovu nagradu, medalje Heinricha Cotte i Karla Gayera, plaketu Pro Silva i naslove Veleposlanik znanosti Republike Slovenije, počasni član IUFRO i izaslanik za mir Ujedinjenih naroda. Bio je dopisni član Akademije šumarskih znanosti u Firenci, 1997. godine primio je počasni je doktorat Sveučilišta u Oslu, a 2007. godine postaje počasni građanin općine Velenje.
Brojne generacije studenata, istraživača i praktičara, kao i ljubitelji šuma, zahvalne su mu što je neumorno dijelio svoje znanje i entuzijazam za prirodu, organizirao istraživačku infrastrukturu te provodio izvrsne terenske radionice. Napustio nas je sjajan šumar i zaštitar prirode. Njegova razmišljanja i dalje ostaju s nama. Često kažemo da je to „Mlinšekova škola“ i zahvalni smo mu. Ideje prirodi bliskog šumarstva koje je zagovarao i dalje se uspješno razvijaju.