DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2021 str. 94 <-- 94 --> PDF |
In memoriam Mr. sc. Ivan Mrzljak, dipl. ing. šum. (Levkušje, 8. 11. 1929. – Karlovac, 26. 1. 2021.) Oliver Vlainić Na karlovačkom katoličkom groblju Dubovac, koje je ove godine napunilo dva stoljeća postojanja, 28. siječnja 2021. obavljen je posljednji ispraćaj Ivana Mrzljaka. Unatoč važećim epidemiološkim mjerama u Republici Hrvatskoj, radi sprječavanja prijenosa bolesti COVIDA-19, dobar dio prijatelja i znanaca nije mogao propustiti uputiti posljednje zbogom uvaženom kolegi Mrzljaku. U ime Hrvatskih šuma, Uprave šuma Podružnice Karlovac i Hrvatskoga šumarskog društva od pokojnika se oprostio Oliver Vlainić: „U hladno zimsko jutro 26. siječnja 2021. u 92. godini zauvijek je prestalo kucati srce dragoga kolege Ivana Mrzljaka, diplomiranog inženjera šumarstva i magistra šumarskih znanosti, doajena karlovačkoga i hrvatskog šumarstva. Znali smo da je nedavno prebolio COVID-19, novu bolest koja je paralizirala i promijenila život na čitavoj planeti, ali nismo očekivali da će nas ubrzo nakon toga napustiti. Vjerovali smo da će još poživjeti, jer je već i ranije svladao teža bolesnička stanja. Sudbina je htjela da je poživio samo pet mjeseci nakon što se oprostio od svoje voljene supruge Anice, također diplomirane inženjerke šumarstva, s kojom je svoj sklad našao i u obiteljskom i profesionalnom smislu. Ivan Mrzljak rodio se 8. studenoga 1929. u mjestu Levkušje, smještenom na polovici puta između Ozlja i Karlovca. Roditelji su mu bili otac Ladislav i majka Katarina, rođ. Štrucelj. Školovanje je započeo u nedalekom Malom Erjavcu, gdje je završio osnovnu, tada pučku školu, 1940. godine. Slijedilo je pohađanje osam godina karlovačke Gimnazije na kojoj je maturirao 1948. godine. Nakon toga upisao je Šumsko-uzgojni odsjek Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu. Diplomirao je 1953. godine, a u siječnju 1954. godine zaposlio se kao pripravnik u Šumariji Karlovac I. u kojoj je postao i pomoćnik upravitelja. To je bilo razdoblje kada su šumarije djelovale kao ustanove sa samostalnim financiranjem. Osnutkom Šumskog gospodarstva Karlovac, početkom 1960. godine, postao je referent u Odjelu za uzgajanje šuma. Do kraja 1990. godine napredovao je kroz službu, prvo kao rukovoditelj Odjela za uzgajanje šuma, a zatim kao rukovoditelj Proizvodne službe i rukovoditelj Razvojne službe. Poslijediplomski studij iz silvikulture završio je 1977. godine na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, obranivši magistarski rad pod nazivom: „Uspijevanje običnog bora (Pinus sylvestris, L.), crnog bora (Pinus nigra, Arn.) i američkog bora (Pinus strobus, L.) na bujadnicama i vrištinama Korduna“. Tijekom svog radnog vijeka, posebice u Šumskom gospodarstvu Karlovac, ponajprije se bavio uzgajanjem šuma (podizanjem kultura četinjača i gospodarenjem prirodnim sastojinama). Za učenike Srednje šumarske škole u Karlovcu, buduće šumarske tehničare, izradio je skriptu iz uzgajanja šuma i uvijek se zalagao da pronađu svoje mjesto u struci. Svestrano je podržavao suradnju sa znanstvenim i obrazovnim šumarskim institucijama, Hrvatskim šumarskim institutom i Šumarskim fakultetom. Više godina bio je član Uređivačkog odbora Šumarskog lista za znanstveno-stručno područje: njega šuma, šumske kulture i plantaže, sjemenarstvo i rasadničarstvo te pošumljavanje. Početkom 1991. godine formiranjem Hrvatskih šuma, jedinstvenog poduzeća za gospodarenje državnim šumama, imenovan je za opunomoćenika direktora novoosnovane Uprave šuma Karlovac, sljednice Šumskog gospodarstva Karlovac u novom poduzeću. Sljedeće godine postao je prvi upravitelj Uprave šuma Karlovac. U tadašnjim teškim ratnim godinama u Republici Hrvatskoj uložio je velik trud u cilju što boljeg funkcioniranja uprave šuma, koju su ratna djelovanja prepolovila te se zalagao za stvaranje novih generacija koje će preuzeti breme upravljanja i gospodarenja u budućnosti. Velika čast i obveza ukazana mu je 16. prosinca 1992. kada je postavljen za pomoćnika direktora Hrvatskih šuma. Sljedeće tri godine proveo je na toj zahtjevnoj dužnosti koju je s uspjehom obavljao, a s 1. siječnja 1996., nakon 42 godine radnog staža, otišao je u zasluženu mirovinu. Iako u mirovini, svo vrijeme bio je rado pozivan i viđen gost na šumarskim skupovima, a s puno žara je pratio |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2021 str. 95 <-- 95 --> PDF |
sve promjene u struci te gorljivo komentirao nepovoljne trendove u šumarstvu. Njegovo ime i stav bilo je poznato diljem Republike Hrvatske, a on cijenjen i poštovan u svim šumarskim institucijama, ali i izvan struke, posebice u gradu Karlovcu gdje je živio. Od prvoga zaposlenja bio je vrlo aktivan u strukovnoj udruzi, Hrvatskom šumarskom društvu. U nekadašnjem Šumarskom klubu Karlovac obavljao je dužnosti predsjednika i tajnika, a uvijek je bio aktivan i agilan kao član i sudionik na svim znanstvenim i stručnim skupovima. Za svoj doprinos struci nagrađen je s više priznanja: poveljom i zlatnom plaketom Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske 1976. godine, priznanjem za dvadesetogodišnji rad u Šumskom gospodarstvu Karlovac 1980. godine te priznanjem Hrvatskoga šumarskog društva za višegodišnji rad na dobrobiti šumarske struke 1996. godine. Za inventivni rad dobio je priznanje i zlatnu plaketu Narodne tehnike Hrvatske. Kao član karlovačkog ogranka Hrvatskoga šumarskog društva bio je među najredovitijim sudionicima blagdanskih domjenaka, čija je tradicija započeta 2002. godine. Tu je i začeta njegova suradnja na pomoći oko istraživanja povijesti karlovačkog šumarstva. Mnoga imena i događaji, koji bi pali u zaborav, dobili su svoje nazive, mjesto i vrijeme upravo zahvaljujući njegovoj volji i dobrom pamćenju te tako ostali sačuvani. Za to mu se ispred karlovačkog ogranka svesrdno zahvaljujem. Također hvala za sve uloženo, ponajprije u izgradnju Šumskog gospodarstva Karlovac s kojim je odrastao i stasao, a kasnije u iskusnim godinama pridonio stvaranju i snaženju jedinstvenog poduzeća Hrvatske šume. U ime Hrvatskih šuma – Uprave šuma Podružnice Karlovac, Hrvatskoga šumarskog društva i svoje osobno ime izražavam duboku sućut ožalošćenima, posebno sinu Ladislavu, jer nije lako u kratkom vremenu ostati bez oba roditelja, snahi Jasni, unuci Maji, nećakinji Martini i ostaloj tugujućoj rodbini. Četrdeset dvije generacije bukvi, hrastova, smreka i borova, od nizine do planine kojima ste posvetili svoj trud i brigu, šalju vam svoj tihi pozdrav i zahvalu za sjetvu, sadnju, njegu i zaštitu. Poštovani magistre Mrzljak, laka vam bila hrvatska gruda i počivali u miru!“ In memoriam Zdravko Pavlešić, dipl. ing. šum. (Slunj, 29. 11. 1963. – Slunj, 15. 2. 2021.) Oliver Vlainić Upravitelj šumarije Cetingrad Zdravko Pavlešić, krenuvši na posao prema šumariji u ponedjeljak ujutro 15. veljače 2021., osjetivši slabost vratio se u slunjski Dom zdravlja, ali ni stručna medicinska pomoć nije uspjela spasiti dragoga kolegu Zdravka od prerane smrti. Njegovo srce je prestalo kucati. Vijest koja se brzo proširila među zaposlenicima UŠP Karlovac sve je ostavila u nevjerici: „Zar je moguće da među nama nema više uvijek nasmijanoga i raspoloženoga Zdravka?“. Znali smo da je u prosincu 2020. godine teško prebolio COVID-19, ali kad se oporavio i vratio na posao nismo ni slutili da će ga uskoro zadesiti nesretna sudbina. Na gradskom groblju u Slunju 16. veljače 2021. od kolege Zdravka oprostio se voditelj karlovačke podružnice Hrvatskih šuma d. o. o. Marin Svetić, dipl. ing. šum. sljedećim riječima: „Šok i nevjerica. Samo su nas ti osjećaji prepravili kada smo čuli da naš dragi Zdravko više nije među živima. Još u petak bili smo skupa u mom uredu u Karlovcu i razgovarali o budućnosti, novim poslovnim planovima, a danas stojimo nad tvojim odrom sa suzama u očima. Nikad nije lako oprostiti se od onih koji su otišli, ali pogotovo je teško kada ode netko za koga znamo da je još mogao dosta poživjeti i |