DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2021 str. 81     <-- 81 -->        PDF

(U. glabra Huds.) i vez (U. laevis Pall.), koji manje stradava od nizozemske bolesti od ostalih brijestova. Poznat je i križanac između poljskoga i gorskoga brijesta, A to je tzv. nizozemski brijest (U. × hollandica Mill.) koji se i kod nas nalazi u parkovima, kao ukrasna vrsta.
Od stranih vrsta još se navodi i turkestanski brijest (U. pumila L., = U. pinnato-ramosa Dieck ex Koehne), koji je dosta zastupljen u raznim nasadima i otporan je na nizozemsku bolest.
Što su to musićki brijestovi?
Musički brijestovi su u biti preostala dva stabla nizinskoga brijesta, koja je posadio moj djed Jozo Franjić (1922-1992) još davne 1941. godine u svome dvorištu kao drvored od 10 stabala (45° 17’ 16,17’’ S, 18° 10’ 06,50’’ I). Stabalca je prenio iz seoskoga pašnjaka Jaža (lokalitet Bogdanić dol) koji se nalazi istočno od sela Musić, na udaljenosti oko 2 km. Selo Musić je danas malo naselje s oko 50 stanovnika, a 1921. godine je imalo 591 stanovnika. Smješteno je na istočnim obroncima Dilja na nadmorskoj visini 150-250 m i udaljeno je od općinskoga središta Levanjske Varoši oko 3,5 km i od Đakova oko 25 km. Pretpostavljam da su stabalca bila u dobi do pet godina kad ih je on posadio, tako da preostala dva stabla danas imaju oko 85 godina. Ostalih osam stabala se posušilo između 1970-1980. godine. Danas živuća stabla su izuzetno vitalna. Stablo 1 je visine 18,1 m i prsnoga promjera 59 cm, a stablo 2 je visine 16,5 m i prsnoga promjera 62 cm. Krošnja je dosta velika i nisko smještena na deblu, na oko 5 m. Oba stabla obilno plodonose svake godine i u okolnome području imaju mnogo potomaka. U zadnjih 40-ak godina mnogi su se njihovi potomci osušili u dobi od 10-20 godina. Ne postoji nigdje u okolici niti jedno stablo više od 10 m i prsnoga promjera većega od 10-15 cm, jer upravo u toj dobi i tih dimenzija budu napadnuti od nizozemske bolesti i u kratkome vremenu (1-2 godine) se osuše.