DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2021 str. 80 <-- 80 --> PDF |
Musićki brijestovi – rijetki stari primjerci nizinskoga brijesta (Ulmus minor Mill., Ulmaceae Mirb.) u Hrvatskoj Jozo Franjić (= U. campestris auct. non L., U. campestris var. suberosa /Moench/ Walenb., U. carpinifolia G. Suckow, U. carpinifolia Gled., U. foliacea Gilib., U. foliacea Gilile var. suberosa /Mch./ C. K. Schneid, U. foliaceae sensu Hayek, U. germanica R. Hartig, U. glabra Huds. var. suberosa /Moench/ Gürke, U. glabra Mill., U. minor var. suberosa /Moench/ Rehder, U. nitens Moench, U. suberosa Moench, U. carpinifolia Ruppius ex Suckow., U. procera Salisb.) (= euroazijski brijest, poljski brijest, brist, bristovina, bries, briest, brest, brijest) (= engl. Common Elm, Field Elm, European Field Elm; njem. Feld-Ulme, Feldulme, Gewöhnliche Ulme; fr. Orme Champêtre, Orme Rouge, Ormeau; tal. Olmo comune, Olmo campestre, Olmo gentile) Nizinski je brijest rasprostranjen na području zapadne, srednje i južne Europe, Kavkaza, Male Azije sve do Irana. Najčešće se javlja na aluvijalnim staništima, gdje raste zajedno s vezom, poljskim jasenom, hrastom lužnjakom, klenom i dr. Čest je i u šumama kitnjaka i graba, a penje se i do brdskoga bukovog pojasa. Rasprostranjen je i u Sredozemlju, i to od vlažnih staništa uz rijeke, do vrlo suhih staništa u području šuma hrasta medunca. U nizinskome području stavlja velike zahtjeve u pogledu kvalitete tla, te najčešće raste na svježim, humusnim i dubljim tlima. Pripada euroazijskome flornom elementu. Raste kao stablo do 40 m visine, ravnoga debla sa širokom i gustom krošnjom. Kora je pretežno uzdužno, duboko ispucala u četvrtaste i višeuglaste ljuske, do 3 cm debela, tamnocrvene boje. Korijenov sustav je izrazito razvijen, u mladosti, do 15-te godine ima žilu srčanicu koja kasnije odumire, a zamjenjuje je brojno bočno korijenje. Pupovi su pokriveni tamnosmeđim, jednolično obojenim i oko 3 mm dugim ljuskama. Plojke su smještene na 6-15 mm dugoj peteljci. Na bazi su asimetrične, 5-10(-13) cm duge i s (8-)12(-15) parova bočnih žila, od kojih se neke od njih viličasto dijele uz rub lista. Cvjetovi su dvospolni, brojni, u gustim čupercima na prošlogodišnjim izbojcima. Plod je bjelkastožuti, okriljeni, jednosjemeni oraščić, smješten ekscentrično u krilcu tj. u njegovom gornjem dijelu te dodiruje urez krilca na vrhu. Samo krilce je jajasto ili srcasto, 1,3–2,5 cm dugo i do 2 cm široko. Odmah nakon sazrijevanja otpadne sa stabla. Nizinski je brijest fanerofit, listopadna, jednodomna, higromorfno-mezomorfna, ljekovita, medonosna, blastoautohorno-hidroepizoohorno-anemohorna, anemofilno-entomofilna, higrofilno-mezofilna i poluskiofilna vrsta. Doživi i preko 500 godina. Cvjeta u III. i IV. mjesecu, prije listanja. Sjemenka sazrijeva već u V. i VI. mjesecu. Razmnožava se sjemenkama i vegetativno, a klije epigeično. Nizinski brijest često strada od ”nizozemske bolesti brijestova” koju izazivaju gljivice Ophiostomma ulmi (Buism.) Nanf. i O. novo-ulmi Brasier, te je on najugroženiji od svih brijestova. Izuzetno je varijabilna vrsta s često puta široko shvaćenim nazivom vrste U. minor Mill. sensu latissimo. U istraživanjima Zebeca (2010) utvrđeno je, na osnovi nekih svojstava lista, da se često puta jasno razdvajaju kontinentalne od primorskih populacija, što bi mogao biti smjer za daljnja taksonomska istraživanja s uključivanjem većega broja drugih morfoloških svojstava. Ako bi i ta svojstva ukazivala na takvo razdvajanje, onda bi to navodilo na prisutnost dva jasno odvojena taksona (svojte, npr. podvrste). Naravno istraživanja bi trebalo proširiti na čitavo područje rasprostranjenosti. U literaturi se navodi var. suberosa (Moench) Rehder, koji ima na izbojcima uzdužna, krilata i plutasta rebra. Taj takson je vrlo sporan, jer se pluto javlja samo na oštećenim biljkama, i s obzirom na to ne može imati određeni taksonomski status. Također je iz literature u našoj flori zastupljena jedna kserofilna vrsta brijesta, čiji se areal proteže južnom i zapadnom Europom. To je U. procera Salisb. (= U. campestris Mill.). Plojke su joj asimetrične, ovalne ili široko eliptične, kožaste, oko 5-8 cm duge i 3,5-5 cm široke, s 12 pari bočnih žila. Peteljka je vrlo kratka, 4-6 mm duga i sitno dlakava. Taj je takson također vrlo upitan, a posebice na području Hrvatske. Također je i naziv U. minor Mill. upitan, jer ga neki autori osporavaju činjenicom da je Miller pod tim nazivom opisao brijest koji je bio napadnut nizozemskom bolešću, pa je zbog toga imao izrazito sitno lišće (naziv!), a što nije osobina nizinskoga brijesta. U hrvatskoj se flori navode još gorski brijest |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2021 str. 81 <-- 81 --> PDF |
(U. glabra Huds.) i vez (U. laevis Pall.), koji manje stradava od nizozemske bolesti od ostalih brijestova. Poznat je i križanac između poljskoga i gorskoga brijesta, A to je tzv. nizozemski brijest (U. × hollandica Mill.) koji se i kod nas nalazi u parkovima, kao ukrasna vrsta. Od stranih vrsta još se navodi i turkestanski brijest (U. pumila L., = U. pinnato-ramosa Dieck ex Koehne), koji je dosta zastupljen u raznim nasadima i otporan je na nizozemsku bolest. Što su to musićki brijestovi? Musički brijestovi su u biti preostala dva stabla nizinskoga brijesta, koja je posadio moj djed Jozo Franjić (1922-1992) još davne 1941. godine u svome dvorištu kao drvored od 10 stabala (45° 17’ 16,17’’ S, 18° 10’ 06,50’’ I). Stabalca je prenio iz seoskoga pašnjaka Jaža (lokalitet Bogdanić dol) koji se nalazi istočno od sela Musić, na udaljenosti oko 2 km. Selo Musić je danas malo naselje s oko 50 stanovnika, a 1921. godine je imalo 591 stanovnika. Smješteno je na istočnim obroncima Dilja na nadmorskoj visini 150-250 m i udaljeno je od općinskoga središta Levanjske Varoši oko 3,5 km i od Đakova oko 25 km. Pretpostavljam da su stabalca bila u dobi do pet godina kad ih je on posadio, tako da preostala dva stabla danas imaju oko 85 godina. Ostalih osam stabala se posušilo između 1970-1980. godine. Danas živuća stabla su izuzetno vitalna. Stablo 1 je visine 18,1 m i prsnoga promjera 59 cm, a stablo 2 je visine 16,5 m i prsnoga promjera 62 cm. Krošnja je dosta velika i nisko smještena na deblu, na oko 5 m. Oba stabla obilno plodonose svake godine i u okolnome području imaju mnogo potomaka. U zadnjih 40-ak godina mnogi su se njihovi potomci osušili u dobi od 10-20 godina. Ne postoji nigdje u okolici niti jedno stablo više od 10 m i prsnoga promjera većega od 10-15 cm, jer upravo u toj dobi i tih dimenzija budu napadnuti od nizozemske bolesti i u kratkome vremenu (1-2 godine) se osuše. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2021 str. 82 <-- 82 --> PDF |
Općenito je sreća za sve naše brijestove da vrlo rano plodonose (prije nego ih napadne nizozemska bolest), pa tako i za nizinski brijest, pogotovo na osami (već u dobi od 10-ak godina). Upravo ta činjenica spašava nizinski, a i gorski brijest, da nisu gotovo u potpunosti nestali iz hrvatske flore. Musićki brijestovi su sasvim sigurno vrlo vrijedni primjerci koji zaslužuju veću znanstveno-istraživačku pozornost. Za sada ih je samo doc. dr. sc. Marko Zebec analizirao u svojoj disertaciji (Zebec 2010; Zebec i dr. 2014), a slikovno su prikazani u sveučilišnim udžbenicima Šumsko drveće i grmlje Hrvatske (Franjić i Škvorc 2010) i Šumsko drveće i grmlje Hrvatske (Novo izdanje; Franjić i Škvorc 2020). Literatura Franjić, J., Ž. Škvorc, 2010: Šumsko drveće i grmlje Hrvatske. Sveučilište u Zagrebu – Šumarski fakultet, 432 str. Zagreb. Franjić, J., Ž. Škvorc, 2020: Šumsko drveće i grmlje Hrvatske (Novo izdanje). Sveučilište u Zagrebu – Šumarski fakultet, 516 str. Zagreb. Zebec, M., 2010: Morfologija i varijabilnost nizinskog brijesta (Ulmus minor Mill. sensu latissimo) u Hrvatskoj. Disertacija – Sveučilište u Zagrebu – Šumarski fakultet. Zebec, M., M. Idžojtić, I. Poljak, 2014: Morfološka varijabilnost nizinskog brijesta (Ulmus minor Mill. sensu latissimo) na području kontinentalne Hrvatske. Šum. list, 138(11-12): 563-572. Međunarodna godina biljnog zdravstva Ivo Aščić Odlukom Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, 2020. godina proglašena je Međunarodnom godinom biljnog zdravstva (engl. International Year of Plant Health, IYPH). S obzirom na veliko značenje biljnog zdravstva na različitim područjima poput proizvodnje zdrave hrane, bioraznolikosti, zaštite okoliša, šumarstva i sl., promocija UN-ove inicijative je od iznimne važnosti. IYPH je u izravnoj vezi s 15. ciljem UN-ovog održivog razvoja do 2030. godine: “Život na kopnu”, kojemu je između ostalog cilj zaštititi, uspostaviti i promovirati održivo korištenje kopnenih ekosustava, održivo upravljati šumama i sprječiti uništavanje biološke raznolikosti. Procjena je da se godišnje izgubi oko 13 milijuna hektara šuma, što je ekvivalent površine Grčke. Vrlo učinkovit način skretanja nacionalne i regionalne te svjetske pozornsti na biljno zdravstvo je onaj putem poštanskih maraka. Da se radi o popularnom promidžbenom kanalu pokazuje i podatak kako je Organizacija za prehranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (engl. Food and Agriculture Organization, FAO) sa sjedištem u Rimu, koordinator Međunarodne godine biljnog zdravstva 2020., preko Svjetske poštanske unije (engl. The Universal Postal Union, UPU) poslala preporuku svim članicama (193 države) oko mogućnosti izdavanja poštanskih maraka na spomenutu |