DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2021 str. 86 <-- 86 --> PDF |
Otvoreno pismo: Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o poljoprivrednom zemljištu Igor Anić, Oliver Vlainić AKADEMIJA ŠUMARSKIH ZNANOSTI Trg Mažuranića 11 10000 Zagreb HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO Trg Mažuranića 11 10000 Zagreb Broj: 13/2020. Zagreb, 28. prosinca 2020. godine MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE Ulica grada Vukovara 78 10000 ZAGREB Predmet: Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o poljoprivrednom zemljištu Poštovani, na temelju vašeg poziva od 4. prosinca 2020. godine i objavljenog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama zakona o poljoprivrednom zemljištu, Akademija šumarskih znanosti dostavlja svoje mišljenje i prijedloge koji se odnose na šumarstvo, odnosno na prijedloge o izdvajanju šuma i šumskog zemljišta iz šumskogospodarskog područja i njihovo privođenje poljoprivrednoj proizvodnji (u prijedlogu izmjena Članak 2. i Članak 3.). Šumarstvo Hrvatske, a posebno šume i šumarstvo hrvatskog Sredozemlja, danas se nalazi u čudnom i nepovoljnom položaju. Usprkos tome što je u većem dijelu svijeta prepoznata i uvažena važnost šume, posebno u današnjim ekološki sve nepovoljnijim životnim uvjetima, kod nas je svakim danom položaj šuma i šumarstva sve bezizgledniji. Šumarstvo se marginalizira, a na sredozemnom krškom području dovodi se u pitanje sama njegova bit, bez obzira na kontinuirani 255-godišnji rad, postojanje i zasluge što i danas imamo vrijedne i najprirodnije šume u Europi. Na žalost, danas se u našem šumarstvu inače ozakonjeno načelo potrajnosti ili održivog razvoja dosljedno ne provodi. U šumskim požarima svake godine prosječno izgori preko deset tisuća hektara šuma i šumskih zemljišta na kojima gotovo izostaje obnova šume i pošumljavanje. Istodobno se omogućuje svekolika prenamjena šuma i šumskog zemljišta u druge svrhe, što je u suprotnosti s Ustavom i Zakonom o šumama. Posebno se šume uzimaju, i kad to nije društveno nužno, za izgradnju poslovnih zona, golf i drugih igrališta, za podizanje višegodišnjih nasada, obično fiktivnih maslinika i vinograda, na atraktivnim mjestima uz more. Tu ne postoji, osim privatnog interesa, nijedno ekološko i gospodarsko opravdanje. Odnos prema šumama i šumskom zemljištu na sredozemnom kršu doveden je do apsurda koji je nezabilježen u našoj povijesti. Dio šuma i šumskih zemljišta se prenamjenjuje, dakle krči, dok istodobno vrijedne površine obradivih poljoprivrednih zemljišta na krškim poljima ostaju neobrađene. Dio će se predloženim izmjenama u praksi ponovno devastirati pašarenjem i brstom čime se poništavaju sve dobiti progresivne sukcesije šumske vegetacije. Na najvećem dijelu neobraslih šumskih zemljišta gotovo je onemogućeno pošumljavanje i obnova šuma jer su kao takvi uvršteni u ekološku mrežu iako je na takvim šumskim zemljištima šuma izvorni vegetacijski oblik. Zbog toga nas čudi da se u prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o poljoprivrednom zemljištu, u člancima 2. i 3., predlaže izdvajanje šikara, šibljaka, gariga i neobraslog šumskog zemljišta iz šumskogospodarskog područja. Kako nemamo informaciju o površinama šuma i šumskog zemljišta koje se planiraju izdvojiti iz Programa gospodarenja šumama, niti imamo ekološke i gospodarske analize opravdanosti izdvajanja smatramo da je ovo, sa šumarskog stajališta, neprihvatljivo i u suprotnosti s Ustavom i Zakonom o šumama. Prostora na kršu ima dovoljno za poljoprivredu i šumarstvo, ali razgraničenje između poljoprivrednih i šumskih zemljišta treba napraviti struka. Mišljenja smo da nikakva, pogotovo značajnija, prenamjena i izdvajanje površina nije prihvatljivo dok država ne uredi Zemljišne knjige i Katastar zemljišta. Znamo da je to zahtjevan posao, ali on se mora napraviti. Što prije to bolje jer sve drugo nije cjelovito rješenje. Tek nakon toga treba napraviti inventuru šumskog zemljišta i poljoprivrednog zemljišta, izraditi strategiju i program razvoja ovog izuzetno vrijednog i značajnog nacionalnog prostora koji to zaslužuje i na što se predugo čeka. Činjenica je da mi ni danas nemamo pouzdane (točne) podatke o poljoprivrednom zemljištu, odnosno njegovoj ukupnoj površini, vlasništvu i zapuštenim površinama koje su značajne. Samo na 88 krških polja i riječnih dolina na sredozemnom području Republike Hrvatske, koja zauzimaju 77.500 hektara, obrađuje se manje od 50 % površina i to |