DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2020 str. 89     <-- 89 -->        PDF

Tomislav Rukavina, dipl. ing. šum. (6. lipnja 1936. – 24. lipnja 2020.)
Mandica Dasović
Još jedan kolega iz stare garde ličkih šumara napustio nas je početkom ljeta 2020. godine. Srce Tomislava Rukavine prestalo je kucati 24. lipnja u 85. godini, a posljednjem ispraćaju na gospićkom gradskom groblju Sv. Marije Magdalene, bio je 26. lipnja 2020.
Životni put kolege Tomislava započeo je 6. lipnja 1936. u Gospiću. Roditelji, otac Nikola i majka Antonija Marija, rođ. Alić, preminuli su nažalost već 1950. godine i ostavili Tomislava s četvero braće i trima sestrama još nezbrinute. Ipak školovanje nije zapustio, u čemu mu je pomagala preostala obitelj. U rodnom gradu završio je osnovnu školu i gimnaziju maturiravši 1956. godine. Nakon toga u Zagrebu je upisao Poljoprivredno-šumarski fakultet, studirao na Šumsko-gospodarskom odsjeku Šumarskog odjela. Apsolvirao je akademske godine 1959./60., a diplomirao 19. ožujka 1962. na osamostaljenom Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Šumsko-gospodarskom odsjeku. Nakon odsluženja vojnog roka prvo zaposlenje dobio je u Šumskom gospodarstvu Gospić 15. svibnja 1963. Pripravnički staž odradio je u Odjelu za uređivanje šuma. S 1. ožujkom 1965. postao je prvi upravitelj novoosnovanog Pogona za plantažiranje s rasadničkom proizvodnjom za pošumljavanje ličkih vriština i bujadnica. I nakon pripajanja pogona Šumariji Gospić, nastavio je rad na istim ili sličnim poslovima ostavivši iza sebe brojne novo pošumljene površine. Od 1970. do osnutka Hrvatskih šuma 1991. obavlja poslove referenta za uzgoj, rukovodioca rasadničarske proizvodnje i plantaža te referenta za tehničku pripremu rada i normiranje u RO Šumarstvo na kršu Gospić.
Osnutkom Hrvatskih šuma i Uprave šuma Gospić 1991. godine dobiva novi posao u Stručnim službama na mjestu stručnog suradnika za uzgoj i zaštitu šuma te lovstvo, a zatim suradnika za ekologiju i zaštitu šuma. Najveći doseg, a i satisfakcija, bilo je imenovanje upraviteljem Uprave šuma Gospić 1. svibnja 1996. Na toj dužnosti proveo je dvije godine do 15. srpnja 1998. te je dao svoj obol u teškim godinama ponovnog kadrovskog i materijalnog stvaranja Uprave šuma Gospić, nakon povratka na oslobođena područja završetkom Domovinskog rata. U mirovinu odlazi 13. svibnja 1999., a umirovljeničke dane provodi u svom rodnom Gospiću.
U sedamdesetim godina 20. stoljeća obilježio ga je hrvatski zanos, ali to je utjecalo na etiketiranje kao hrvatskoga nacionalista te tegobnije življenje do početka devedesetih i osamostaljenja Republike Hrvatske. U vrijeme Domovinskog rata svoj obol dao je radom u civilnim službama.
Rani gubitak roditelja formirao ga je kao osobu, a svoje neproživljeno bezbrižno djetinjstvo svesrdno je omogućio mlađim naraštajima svoje bliže i šire obitelji dajući im dobrotu, blagost i ljubav.
Druželjubiv i sklon da svoje bogato iskustvo prenosi na mlađe kolege zadužio je i Uredništvo Hrvatsko-šumarskoga životopisnog leksikona, pruživši mu vrijedne podatke o ličkim šumarima. Brojni šumarski znanstvenici i stručnjaci rado su se s njim družili.
Bio je član Matice Hrvatske i Hrvatskoga šumarskog društva. Pamtimo naše druženje na Rokovo 2017. godine prilikom obilježavanja 140 godina osnutka Šumarije Sveti Rok. Poslovno-stambena zgrada šumarije, uništena 1991. godine, obnovljena je i puštena u funkciju 1997. godine upravo za vrijeme kolege Tomislava Rukavine kao upravitelja Uprave šuma Gospić.
Dragi kolega Tomislave hvala ti za sve što si u životu učinio u ljudskom i stručnom smislu. Neka ti je laka hrvatska gruda koju si tako jako volio.