DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2020 str. 82     <-- 82 -->        PDF

Za današnje izuzetno dobro stanje šuma u Hrvatskoj zaslužno je organizirano i stručno gospodarenja šumama, koje traje već 255 godina, točnije od 23. veljače 1765. godine kada je osnovana Uprava šuma karlovačkoga generalata sa šumarijama u Krasnu, Oštarijama i Petrovoj gori.
Od 20. listopada 1898. godine, kada je u okviru tadašnjega Mudroslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu započela raditi Šumarska akademija, visoko obrazovani šumarski stručnjaci školuju se u Hrvatskoj. Potrebno je posebno naglasiti snažnu, više od stoljeća dugu povezanost visokoga školstva, znanosti, struke i resornoga ministarstva u hrvatskom šumarstvu.
Šume i šumska zemljišta dobra su od iznimnoga interesa za RH te su kao takva zaštićena Ustavom Republike Hrvatske. Šumarstvo i drvna industrija zajedno u ukupnom BDP-u Hrvatske sudjeluju s približno 3,50 %, a zapošljavaju oko 35.000 ljudi. Prerada drva i proizvodnja namještaja čine oko 7,50 % industrijske proizvodnje u Hrvatskoj. Zahvaljujući kvalitetnoj drvnoj sirovini izvoz drvoprerađivačke industrije stalno raste i dostigao je 1,1 milijardu eura u 2019. godini.
Šume su posebno važne u ruralnim područjima Republike Hrvatske jer osiguravaju mogućnost zapošljavanja u šumarstvu i u sektorima temeljenim na šumi, što, nedvojbeno, pozitivno utječe na smanjenje trenda depopulacije ruralnih područja.
Ipak, važnost šuma za Republiku Hrvatsku mnogo je šira nego što pokazuju upravo navedeni podaci. Naime, s ekološkoga su stajališta šume izuzetno bitne za svekoliku društvenu zajednicu jer pružaju mnogobrojne značajne usluge koje je, vrlo često, teško mjerljivo odrediti.
Posljednjih smo tridesetak godina svjedoci klimatskih promjena, koje su na razini EU potaknule vlade država članica, uz suradnju s mjerodavnim institucijama i nevladinim udrugama, na donošenje novih zakonodavnih okvira radi očuvanja prirode i ublažavanja klimatskih promjena.
Republika Hrvatska je, kao odgovorna članica EU, prihvatila nove zakonodavne okvire i počela ih primjenjivati. Sa stajališta EU prihvaćanje novih zakonodavnih okvira, usmjerenih očuvanju prirode i ublažavanju klimatskih promjena, za Hrvatsku bi značilo prilično mijenjanje uobičajenih navika i obrazaca ponašanja prema prirodi, uključivo prema šumskim ekosustavima.
Pri tome nije dovoljno prepoznata činjenica kako su šume sredstvo, a šumarstvo iznimno snažan alat za smanjenje posljedica klimatskih promjena i s njima povezanih prirodnih nepogoda.
Tri ključne institucije EU – Komisija, Vijeće i Parlament, svjesne su činjenice da na razini EU treba mijenjati pristup prema prirodi, uz istodobnu prilagodbu gospodarstva, te sukladno tomu predlažu i donose različite politike, strategije i ostale dokumente EU, ali nisam siguran jesu li pri tome u potpunosti svjesne velikih različitosti među državama članicama Europske unije.
Značajna heterogenost država članica EU prema kriteriju trenutačno dostignutoga stupnja gospodarskoga razvoja i životnoga standarda s jedne strane, ali i prema kriteriju sadašnjega stanja očuvanosti prirode, posebno šumskih ekosustava, ponajprije zahvaljujući dosadašnjemu pristupu njihovu gospodarenju, s druge strane, otvara mnoga pitanja koja proizlaze iz važećih politika i zakonodavstva i Europske unije i Republike Hrvatske.
Dio članica EU, koje su dostigle vrlo visok stupanj razvoja svojega gospodarstva uz istodobni izuzetno visok standard svojih građana, pogrešnim su odnosom prema prirodi, a time i šumskim ekosustavima, narušile njihovu strukturu i stabilnost, a u ponekim slučajevima prirodne šumske ekosustave potpuno devastirali. Možemo slobodno kazati da je priroda „žrtvovana“ radi gospodarskoga razvoja i podizanja standarda građana.
S druge pak strane imamo članice EU koje se nalaze na nižem stupnju gospodarskoga razvoja i životnoga standarda od drugih članica EU, ali su one svojim šumama kroz prošlost, a tako čine i danas, gospodarile stručno, na održiv i prirodi blizak način. Njihove su šume sačuvale prirodnost i bioraznolikost. Hrvatska se, nažalost ili na sreću, ja ipak mislim na sreću, nalazi u toj skupini država članica EU.
Općenito govoreći, šumske ekosustave u članicama EU možemo podijeliti na dvije vrste. Prva su vrsta šumski ekosustavi u onim državama koje prevladavajuće gospodare umjetno podignutim sastojinama, kulturama i plantažama, brzorastućih, često alohtonih vrsta drveća, vodeći se pri gospodarenju ponajviše ekonomskim kriterijem, kratkoročnom i srednjoročnom dobiti u šumarstvu i sektorima temeljenim na šumi, a nešto manje imaju na umu odgovoran odnos prema prirodi i posljedice koje takav pristup, dugoročno, može i zasigurno će imati na prirodne šumske ekosustave.
Drugu vrstu šumskih ekosustava čine prirodne šume autohtonih vrsta drveća u onim državama članicama EU koje dugi niz godina, neke i više stoljeća, kontinuirano, stručnim, održivim gospodarenjem, potpomažu prirodne procese obnove šuma, istodobno primjenjujući holistički odnos šumarstva prema čitavoj društvenoj zajednici.
U Hrvatskoj su, zahvaljujući stoljetnoj snažnoj povezanosti i suradnji visokoga školstva, znanosti i struke u šumarstvu, u gospodarenje šumama utkana načela održivoga ili potrajnoga gospodarenja, temeljenoga na znanstvenim spoznajama zagrebačke škole uzgajanja šuma, uz prirodnu obnovu šuma i očuvanje klimatogenih šumskih zajednica,