DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2020 str. 94     <-- 94 -->        PDF

Zapisi iz hrvatskih šuma (6) – Šumski dragulji
Radovan Kranjčev
Zapisi iz hrvatskih šuma (6)
Ovaj metaforički naziv odnosi se na manje poznatu skupinu živih organizama koja se tek u posljednjih 20-30 godina u nekim dijelovima svijeta sustavno istražuje. Riječ je o miksomicetima (Myxomycetes), dalje u tekstu M., ili gljivama sluznjačama. To su „primitivni“ organizmi koje smo tek odnedavna svrstali u odjeljak protista (Protisti), kao najnižu skupinu organizama s pravom stanicom (Eukarioti).
Glavno im je obilježje veoma neobično i pomalo zagonetno: oni imaju neke osobine biljaka, neke osobine životinja, ali i neke osobine gljiva, ali nisu ni prave gljive, ni biljke, ni životinje. Budući da je struktura jednog dijela njihovog razvoja vidljiva kao sluz prostrta po površini biljnih organa, dobili su i naziv sluzave gljive. Svojom brojnošću svojti i veličinom njihovih populacija, nevjerojatno velikim arealima prostiranja u svim zemljopisnim širinama i nadmorskim visinama te svojim značenjem koje imaju unutar raznih biocenoza i ekosustava, ponajprije šumskih – zbog vrlo malih dimenzija i pomalo skrivenog načina života, dugo vremena veliko carstvo M ostalo je gotovo nepoznato. Ukoliko su se i zamijetili neki njihovi oblici u šumskim zajednicama, odnosilo se to tek na nekolicinu svojti koje u nekim svojim stadijima razvoja pokazuju napadne žute, bijele ili crvene strukture koje može zamijetiti bilo koja osoba koja šumom prolazi otvorenih radoznalih očiju.
Danas znamo koliko im je njihov životni ciklus kompleksan, morfološko-anatomski i funkcionalno veoma složen, u povoljnim okolnostima veoma brz i promjenjiv, često nepredvidiv, neočekivan i samozatajan, a nerijetko svojim bojama zarazno izazovan i gotovo razmetljiv, privlačan i lijep.
Kako bismo sve to mogli saznati i doživjeti, trebalo je proći mnogim i raznolikim šumskim staništima kakvih u Hrvatskoj odista ima mnogo. Trebalo se, najčešće, mnogo i mnogo puta prignuti, kleknuti, i zaviriti u šupljinu kakvog starog panja i pretražiti, nerijetko i lupom, površinu kakvog oborenog ili stojećeg trupca bukve, kako bismo doprli do ovih blistavih minijatura.
Moj osjećaj i doživljaj nepredvidivosti pojavljivanja M neprestano je bio nazočan u prirodi. Primjerice i onda kad

ŠUMARSKI LIST 7-8/2020 str. 95     <-- 95 -->        PDF

sam zgrtao suho orahovo lišće ujesen u jednom voćnjaku u Senjskom kod Vrbovskog, ili kad sam veliku populaciju M otkrio na jednom malom travnjaku u Istri nedaleko Vranje, kad sam podignuo s tla jednu trulu grančicu na Kalinovačkim pijescima, ili kad sam pješačio stazom kroz šumu od Zaveterja prema Ščirovcu na Biokovu, ili kad sam naišao na jedan primjerak koprive uz rub šume Crni jarci „iskićen“ tek razvijenim sporokarpima jedne M.
Gorski kotar ističem samo kao jedan od mnogobrojnih primjera staništa bogatih M. Kad sam se jednom ljeti zatekao u dnu velikih bukovih šuma u okviru Zelenog vira, pozornost su mi privukla dva velika oborena i napola istrunula trupca bukve, svaki promjera većeg od 80 cm. Vlažna trulež je uznapredovala do te mjere da sam ih golim rukama mogao uzdužno raspoloviti. Miksomiceti koji su se ukazali po cijeloj površini mrtvog drveta u različitim etapama razvoja, nekoliko različitih svojti, bili su nazočni u tolikoj množini da sam nekoliko dana uzastopce dolazio na ovo mjesto i bio neprestano zauzet opažanjima, uzorkovanjima i fotografiranjem stotina i tisuća njihovih maštovitih struktura.
Život svake svojte mogli bismo približno podijeliti u dva međusobno čvrsto povezana dijela. Jedan je pretežno spolni brzorastući sluzavi plazmodij, a drugi je pretežno nespolni rasplodni dio, različito oblikovan i obično bolje uočljiv, kao sporokarp, etalij, ili pseudoetalij.
U povoljnim uvjetima sluzavi i poput ameba puzeći higrofilni i negativno foto-taksičan plazmodij brzo raste i prekriva površinu raznih biljnih organa ili površinu kamenja u nekoliko dm2 ili čak 0,5 do m2. Hrani se saprofitski, ponekad i parazitski u različitim stupnjevima kompetitivnih odnosa spram bakterija, hifa i micelija gljiva.
Bojom može biti različit, ali budući je najčešće siv i gotovo proziran, posebno u početnim dijelovima razvoja ostaje skoro nevidljiv. Tek u poodmakloj fazi razvoja kad dolazi do fuzije većeg broja plazmodija iste svojte, kod mnogih vrsta višejezgreni plazmodij može poprimiti upadljive boje i veće dimenzije.
Sporokarpi kao najčešći oblici plodnih tijela M razvijaju se iz zrelog plazmodija. Taj razvoj u povoljnim uvjetima je razmjerno brz, ponekad gotovo očigledan, začuđujuće slikovit i maštovit. Svojim oblicima i bojama plodna tjelešca su vrlo raznolika.
Najpovoljniji staništa za razvitak M su ona koja nisu neposredno izložena suncu, ali su uvijek više ili manje vlažna. Većina svojti M preferira temperature iznad ništice, optimalno između 15 i 250C. Zbog toga je razumljivo da su šume u najširem smislu riječi većini svojti najpogodnija staništa. U sušnim i hladnim razdobljima u godini, i u suhom zraku i prosušenom tlu i na raznim biljnim supstratima, M provode samo latentni način života i za motritelja ostaju gotovo nevidljivi.