DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2020 str. 85     <-- 85 -->        PDF

9. Erica manipuliflora Salisb. - primorska crnjuša
10. Frangula rupestris (Scop.) Schur.- kamenjarska krkavina
11. Helichrysum italicum (Roth) G.Don - sredozemno smilje
12. Juniperus oxycedrus L. - šmrika
13. Juniperus phoenicea L. - primorska somina, gluhać, gluhaćuša
14. Myrtus communis L. - mirta
15. Nerium oleander L. - oleandar
16. Opuntia ficus indica (L.) Mill. - opuncija
17. Osyris alba L. - metlika
18. Paliurus-spina christi Mill. – drača
19. Pistacia lentiscus L. - tršlja
20. Pistacia terebinthus L. - smrdljika
21. Pittosporum tobira (Thunb.) Aiton f. – tobirovac
22. Phyllyrea latifolia L.- širokolisna zelenika
23. Rosmarinus officinalis L. - ružmarin
24. Ruscus aculeatus L. - bodljikava veprina
25. Salvia officinalis L. - ljekovita kadulja
26. Spiraea x vanhouttei (Briot) Zabel - Vanhuteova suručica
27. Thuja occidentalis L. var. globosa Gord - obična američka tuja ‘globosa’
28. Viburnum tinus L. - lemprika
Među penjačicama i povijušama su determinirane sljedeće vrste, ukupno 9:
1. Asparagus acutifolius L. - šparožina
2. Clematis vitalba L. - obična pavit
3. Hedera helix L. - bršljan
4. Jasminum nudiflorum Lindl. - zimski jasmin
5. Lonicera implexa Aiton - isprepletena kozokrvina
6. Rosa sempervirens L. - zimzelena ruža
7. Rosa sp. - ukrasna ruža
8. Rubus discolor Weihe et Ness - primorska kupina
9. Smilax aspera L. - tetivika
Denich i Draganović (1985) u svom popisu vrsta navode i kanarski bor (Pinus canariensis C. Sm.), te kao jednu od najzastupljenijih vrsta navode i piniju (Pinus pinea L.) od koje danas zatičemo tek nekoliko primjeraka.
Vegetacijska i strukturna istraživanja – Vegetation and structural research
Biljni svijet otoka Korčule je mediteranski jednako onome duž čitave jadranske obale. Kako navodi Gljivoje (1969), zbog vrlo blage klime vegetacija je na cijelom otoku vrlo bujna, čime Korčula spada u najšumovitije otoke na Jadranu sa čak 61 % površine pod šumama, od čega je dobar dio pod makijom. Šume su zastupljene na cijelom otoku, posebice šume bora, ponajviše na zapadnoj strani otoka, a jednako tako i na Hoberu. Da se pod antropogenim utjecajem udio šumskih površina znatno promijenio, najbolje potvrđuju toponimi na kojima danas više nema šuma, a koji su pobliže određivali zastupljeniju vrstu u sastojini (Hrastova, Hrastovica, Borova, Maslinova, Česvinova, Dubova i drugi). Autor također navodi da su početkom 20.stoljeća značajna umjetna pošumljavanja seoskih gajeva, dok se u drugoj polovici 20.stoljeća podižu parkovi i ozelenjavaju naseljena mjesta.
Park-šuma Hober u vegetacijskom smislu pripada šumskoj zajednici šuma alepskog bora i hrasta crnike (Querco ilicis –Pinetum halepensis Loisel 1971). Kako navodi Vukelić (2012) to je mješovita šuma karakterističnog izgleda s hrastom crnikom (Quercus ilex L.) u podstojnom sloju i dominantnim alepskim borom (Pinus halepensis Mill.). Zajednica je vrlo česta u Sredozemlju, a u Hrvatskoj dolazi na otocima Hvaru, Braču, Korčuli, Lastovu, Mljetu, Murteru i Lokrumu. U zoni pridolaska zauzima vlažnija i bogatija staništa. Razvija se na silikatnoj i karbonatnoj litološkoj podlozi, dok u hrvatskom arealu uspijeva isključivo na karbonatnoj litološkoj podlozi. Po flornom sastavu naše se sastojine podudaraju sastojinama iz zapadnoga Sredozemlja (Trinajstić 1988., Vukelić 2012). Njen florni sastav u odnosu na eumediteransku zonu i zajednice s prevlašću hrasta crnike upućuje na kserotermije uvjete u stenomediteranskoj zoni litoralno – mediteranskoga vegetacijskoga pojasa.