DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2020 str. 84     <-- 84 -->        PDF

Uvidom u planove iz 1836., iz razdoblja između 1836. i 1874. godine, 1874. i 2014. godine razvidno je i sa sigurnošću utvrđeno da su granice park-šume Hober sukladno predmetnim česticama, te njihovim reambulacijama, kroz cijelu nama poznatu povijest bile podjednakog nepravilnog oblika. Granica se u manjem obimu mijenjala u sjevernom dijelu i na krajnjem jugu, dok je u širini ostala ista. Ta činjenica nam dodatno potvrđuje da površina parka nikako nije mogla biti 25 ha, kako je navedeno u Odluci.
Na slici 5. su označene granicama obuhvata iz 1836. godine (plavo), nakon 1836. u razdoblju do 1874.godine (ljubičasto) i sa granicom obuhvata 1874. godine (crveno)
Jednaki oblik granica prepoznajemo i na današnjim planovima, čime možemo zaključiti da se granice od razdoblja drugep olovice 19. stoljeća gotovo nisu niti mijenjale.
Sukladno popisu zaštićenih dijelova prirode koji vodi Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (Prije: Državni zavod za zaštitu okoliša i prirode) površina gradskog parka Hober određena je na 12,7 ha.
Na osnovi posjedovnih listova je utvrđeno da se kroz prošlo stoljeće mijenjao i način uporabe katastarskih čestica. Godine 1948. sve čestice vode se kao šuma, osim k. č. 442/22 koja je neplodno zemljište. Interesantno je da se 1952. godine sve četiri čestice vode kao neplodno zemljište. Danas se kao šuma vode k. č. 442/1 i 442/20, a neplodno-pijaceta je k. č. 442/21 te neplodno-cesta k. č. 442/22.
Kako navodi Vojinović (1997), osim spomenutog Društva, za park se sve do 2. Svjetskog rata brinuo i određen broj šumara, te stalnih i sezonskih radnika koji su svakodnevno vodili brigu o parku. U blizini groblja Sv.Luke je postojao rasadnik u kom su se uzgajale sadnice za pošumljavanje područja oko grada i otoka općenito. Nakon 2. Svjetskog rata gotovo svi radovi na brizi park-šume Hober gotovo u potpunosti prestaju. Ubrzo nakon rata prestao je sa radom i rasadnik, da bi se naposljetku sedamdesetih godina ugasila i šumarija. Jedino se šezdesetih godina u Općinskom vijeću vodila rasprava o Hoberu, što je rezultiralo njegovom zaštitom. Od osamdesetih godina uglavnom se govori o nebrizi i zapuštenosti parka, prepuštenog spontanom razvoju bez određene koncepcije upravljanja i uređenja. Dana 27. 1. 1994. godine orkanska bura napravila je znatnu štetu polomivši i izvalivši znatan broj stabala. Iste godine je provedena jaka proreda u parku, međutim kako ističe Vojinović (1997) vrlo nestručno i pogrešno, jer se sjekla podstojna etaža koju čine autohtone vrste, zanemarivši polomljena, suha i bolesna borova stabla. Zahvat je rađen pod izgovorom očuvanja grada od požara. Udruga prijatelja modro-zelenih vrijednosti „Petra Giuino“ od polovice devedesetih volonterski provodi akcije čišćenja i ukazuje na nebrigu oko uređenja Hobera (Fabris 2001).
Dendroflora park-šume Hober – Dendroflora of Park-forest Hober
Na prostoru park-šume Hober danas su zastupljene pretežno autohtone vrste od kojih su najzastupljenije obični čempres (Cupressus sempervirens L.), alepski bor (Pinus halepensis Mill.) i crnika (Quercus ilex L.). Alohtone vrste su najzastupljenije u rubnom dijelu parka na prostoru uz naselje, nešto manje unutar šume, te se sa sigurnošću može tvrditi da su iste unesene od polovice 20.stoljeća. Unutar samog parka ne nalazimo primjerke alohtonih vrsta s kraja 19. i početka 20. stoljeća.
Popise dendroflore u većem ili manjem obimu nalazimo u radovima autora Denich i Draganović (1985), Vojinović (1997), Fabris (2001) i Onofri (2002), gdje se navedene vrste podudaraju s vrstama utvrđenim tijekom našeg istraživanja. Naravno, neke od navedenih vrsta nalazimo u Hoberu u više razvojnih slojeva.
U sloju drveća determinirane su sljedeće vrste, ukupno 22:
1. Ailanthus altissima (Mill.) Swingle - pajasen
2. Arbutus unedo L. - planika
3. Cedrus deodara (Roxb.) G.Don - himalajski cedar
4. Celtis australis L. - obični koprivić, košćela
5. Ceratonia siliqua L.- rogač
6. Cupressus sempervirens L. - obični čempres
7. Erica arborea L. - velika crnjuša
8. Ficus carica L. - obična smokva
9. Fraxinus ornus L. - crni jasen
10. Laurus nobilis L. - lovor
11. Olea europaea L. var. sylvestris Brot. - divlja maslina
12. Paulownia tomentosa (Thunb.) Steud. - paulovnija
13. Phoenix canariensis Chabaud - Kanarska datulja
14. Pinus halepensis Mill.- alepski bor
15. Pinus pinaster Aiton (= P. maritima) - primorski bor
16. Pinus pinea L. - pinija
17. Prunus domestica L. – šljiva
18. Prunus persica(L.) Stokes - breskva
19. Punica granatumL. - mogranj, nar
20. Quercus ilex L. - crnika
21. Robinia pseudoacacia L. - obični bagrem
22. Sorbus domestica L.-oskoruša
U sloju grmlja determinirane su sljedeće vrste, ukupno 28:
1. Agave americana L. - američka agava
2. Aloa sp. - aloa
3. Chamaerops humilis L. - niska žumara
4. Cistus incanus L. - vlasasti bušin
5. Cistus salvifolius L. - bijeli bušin
6. Colutea arborescens L. - drvolika pucalina
7. Coronilla emerus L. - šibika
8. Crataegus monogyna Jack.- glog