DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2020 str. 83     <-- 83 -->        PDF

Znatan broj vrsta prilagodio se životu u neposrednoj blizini ljudi, u različitim stambenim objektima, na zidovima najviših katova zgrada u gradovima, u zagrijanim sobama, na stolovima, stolcima i među ukrasnim biljem, i na sličnim mjestima. Ne mogu a da ne spomenem i tastaturu računala, radni stol i ekran računala ili televizora. Zar ne bismo i te bezazlene životinje mogli nazvati domaćim životinjama, ili našim kućnim ljubimcima?
Razmjerno velik broj svojti živi u različitim šumskim staništima (dendrobionti) od nizina do gornje granice šuma najviših planina. O njima nešto više u zasebnom sljedećem  zapisu na ovome mjestu.
Kad sam na pumpi točio gorivo i plaćao ga na blagajni u Gračacu, sa stropa mi se na novčanik spustio mali i poznati paučić skakač, a kad sam se vozio brodom prema Sobri na otoku Mljetu na naslonu stolice ispred mene šetao se jedan drugi PS. Osobitog PS zatekao sam i na pultu šaltera banke usred grada, i to usred zime dok većina ovih vrsta miruje negdje u kakvom zaklonu.
Na raznim staništima usred Zagreba živi desetak vrsta PS. Jednog rijetkog ulovio je moj prijatelj Roko u tramvaju uz tramvajsku svjetiljku o ponoći na trgu J. Jelačića u Zagrebu.
U distribuciji PS  dolaze do izražaja različiti prenositelji, vektori. Jedan od njih je  i vjetar, i upravo vjetru-povjetarcu možemo zahvaliti nastup „babljeg ljeta“, to jest dijela godine u kojem se potomstvo PS na kratkim nitima paučine otiskuje u svijet i raznosi često i na vrlo udaljena mjesta i na različita staništa. Pasivni prenositelji mogu biti različita prometala, kao i čovjek. Različite robe koje se prevoze iz jednog u drugi kraj svijeta također su pogodni načini prenošenja ovih životinja. Tako su k nama dospjeli neki „azijati“, a neki europski PS postali su stanovnicima Amerike.
Kad još više naučimo poznavati ekologiju, osobito etologiju PS, shvatit ćemo još u većoj mjeri zamjetnu važnost i mjesto ovih zanimljivih malih životinja u različitim biocenozama ekosustavima.
BUJADIKA (Matteuccia struthiopteris /L./ TOD., Onocleaceae)
Jozo Franjić
(= M. nodulosa Fernald, M. pensylvanica /Willd./ Raymond, Onoclea pensylvanica /Willd./ Sm.. Onoclea struthio­pteris /L./ Roth, Osmunda struthiopteris L., Pteretis pensylvanica /Willd./ Fernald, Struthiopteris nodulosa Desv., S. filicastrum All., S. germanica Willd., S. pensylvanica Willd.)

ŠUMARSKI LIST 5-6/2020 str. 84     <-- 84 -->        PDF

(= stela, smeđa stela) 
(= engl. Ostrich Fern; njem. Strauβfarn; fr. Onoclée Struthioptéris)
Bujadika je prirodno rasprostranjena u sjevernoj i srednjoj Europi, zapadnoj i sjevernoj Aziji i na istoku Sjeverne Amerike. U Hrvatskoj je vrlo rijetka (usp. sl. 1). Najčešće raste uz obale hladnih brdskih riječica i potoka, periodički plavljenih šuma vrba i joha, na aluvijalnim, vlažnim i hranivima bogatim tlima. Često tvori guste populacije (usp. sl. 2-3).
Odlikuje se posebnim habitusom koji se znatno razlikuje od drugih paprati. Ta posebnost očituje se u specifičnom položaju sterilnih listova (trofofila), koji su poredani u obliku lijevka, a u njihovom se središnjem dijelu nalaze tamnosmeđi fertilni listovi (sporofili). Iz kratkoga podzemnoga rizoma javljaju se do 8 mm promjera i oko 60 cm duge crne vriježe, koje su obrasle rijetkim i ljuskavim listovima. Trofofili su znatno duži, do 170 cm, brojni, na kratkim, pri dnu ljuskavim peteljkama i s duguljastim, svijetlozelenim, dvostruko perastim plojkama koje su u gornjoj trećini najšire, a prema dnu su jako sužene. S obje strane imaju 30-70 gotovo sjedećih i uskih segmenata. Sporofili su znatno kraći, do 60 cm, smješteni su u sredini, okruženi trofofilima, u početku su zelenkasti, a kasnije su tamnosmeđi, jednostruko perasti i usko lancetasti. U gornjem dijelu su najširi, sužavajući se postepeno prema dnu, prelazeći u kratku i debelu peteljku. Segmenti sporofila su kruti, u početku valjkasto smotani, kasnije odmotani i krpasto izrezani. Čuperci sporofila prezimljuju, sve do proljeća, dok trofofili odumiru odmah nakon prvoga smrzavanja.
Bujadika je trajnica-hemikriptofit, poluskiofilna, anemofilna, anemohorna, ljekovita, jestiva i ukrasna vrsta. Cvjeta od VII-IX.(-X.) mjeseca. Razmnožava se sporama i vegetativno (vriježama).
Literatura
Cerovečki, Z., 2007: Matteuccia struthiopteris (L.) Todaro – bujadika, (Struthiopteris germanica Willd.). Šum. list 131(11-12): 580.
Kovačić, M., 2019: Fitocenološke značajke šuma obične bukve (Fagus sylvatica L.) uz tok rijeke Kupe u Nacionalnome parku Risnjak. Diplomski rad, 49 str. Sveučilište u Zagrebu – Šumarski fakultet. Zagreb.
Nikolić, T. (ed.), 2015: Matteuccia struthiopteris (L.) Tod. distribution in Croatia, Flora Croatica Database (http://hirc.botanic.hr/fcd). Faculty of Science, University of Zagreb (accessed date: 2020/03/03).
Šilić, Č., 1983: Šumske zeljaste biljke. Svjetlost, Sarajevo.