DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2020 str. 81     <-- 81 -->        PDF

UŠARA (Bubo bubo L.)
Krunoslav Arač
Opisano je 14 podvrsta, od kojih četiri obitavaju u Europi, a u Hrvatskoj je prisutna nominalna podvrsta. Naraste u dužinu oko 60 – 75 cm s rasponom krila 138 – 170 (190) cm, te ima 1,5 – 2 (4,2) kg težine. Najveća je naša sova koju po veličini možemo usporediti sa divljim guskama. Izgled tijela je zdepast s velikom glavom na kojoj su izražena ušna pera, facijalni disk i velike oči narančasto crvene boje. Boja perja je smeđa, pjegasto tamno prošarana sa svjetlijim trbuhom koji je tamno uzdužno prugast. Spolovi su po boji perja i veličini međusobno slični. Glasanje je duboko, ponekad prodorno. Naseljava područje gotovo cijele  Europe, osim krajnjih sjevernih dijelova. Vezana je za otvorena područja planinskih i kamenjarskih pašnjaka, stijena, gariga, vriština i poljoprivrednih površina koje se vežu ili ispresijecaju šumovita područja. Gnijezda ne gradi već traži prikladnu šupljinu u duplji drveća ili stijenama. Isto gnjezdište koristi više godina. Gnijezdi jedan puta godišnje od veljače do srpnja. Nese 2 – 4 (6) bijelih jaja veličine oko 50 x 60 mm koje teže do 80 g. Na jajima sjedi ženka oko pet tjedna i u tom razdoblju hranu joj donosi mužjak. Mlade ptiće u gnijezdu hrane oba roditelja oko dva mjeseca kada oni napuštaju mjesto gniježđenja, a nakon tri mjeseca lokalno se raspršuju u svim smjerovima uglavnom do 100 km, a maksimalne udaljenosti disperzije dosežu i do 200 km.  Hrani se pticama do veličine tetrijeba i sisavcima do veličine lisice i mladunčadi srne. Ima različite tehnike lova, plijen hvata na tlu ili u punom letu, najčešće na otvorenim prostorima ali može loviti u šumi. Let je bešuman, s mekim zamasima krila. Način leta sličan je na let škanjca. Lovi noću, od sumraka do zore. 
U Hrvatskoj je gnjezdarica i stanarica priobalja i gorskog dijela dok je u unutrašnjosti rijetko prisutna, iako je krajem XIX. i početkom XX. stoljeća gnijezdila na području nizinskog dijela Hrvatske. Na Crvenom popisu gnjezdarica Hrvatske koji obuhvaća 91 vrstu svrstana je u kategoriju gotovo ugroženih gnjezdarica (NT- Near Threatened).
Ušara  je strogo  zaštićena  vrsta u Republici Hrvatskoj.
Zapisi iz hrvatskih šuma (5) - Mali  pauci  skakači
Radovan Kranjčev
Među pravim  paucima (Araneae) mali pauci skakači, PS, (Salticidae) zauzimaju s velikim  brojem vrsta prvo mjesto (6.000-7.000 svojti). Najveći među njima jedva prelaze 10 mm. Tijelo i noge pokrivene su raznim vrstama dlačica i/ili čekinja različitih boja, struktura i veličina pa se pod povećalom doimlju kao mali ljepotani. Na prednjem dijelu

ŠUMARSKI LIST 5-6/2020 str. 82     <-- 82 -->        PDF

tijela posebice se ističu oči, a vid im je ponajbolji među gotovo svim beskralješnjacima. Od skoro svih ostalih paučnjaka ističu se kretanjem u skokovima. Također, iako posjeduju predljive žlijezde i stvaraju paučinu, nikad ne pletu mreže kao ostali pauci.
Najviše ih ima u toplim područjima svijeta, u Hrvatskoj je do sada zabilježeno stotinjak svojti, iako sustavna istraživanja nisu  završena.
Odlikuju se čitavim nizom prilagodbi i zauzimaju gotovo sva kopnena staništa. Dio svojti prilagodio se životu među kamenjem i na stijenama u raznim visinskim pojasevima.
Sa specifičnim adaptacijama manji dio svojti živi na pjeskovitim staništima, dapače, neke svojte i ispod površine pijeska. Tako, primjerice, dvije vrste s vrlo malim populacijama ustanovljene su u Hrvatskoj samo na podravskim pijescima kod Kalinovca.
Rijetke svojte obitavaju uz morske obale u zoni litorala (supralitoral) i u neposrednom su doticaju sa svim onim utjecajima koji vrši more i vjetrovi koji ga šibaju. Među njima najpoznatija je i jedinstvena svojta u Hrvatskoj i u svijetu, Sitticus damini Chyzer, koja je dobila ime po arahnologu,  Hrvatu iz Senja, nekadašnjem profesoru bakarske Nautike Narcisu Daminu (1845-1905). Ova svojta živi na otoku Pagu i na nekim obalama u Kvarneru na šljunčanim obalnim naslagama koje oplakuje more (kod Kolana i na još nekoliko drugih sličnih nalazišta). Ova vrsta pauka, skoro najbrža među svim paucima, može roniti i preživjeti najžešći mlat mora kao i neprestanu slanost svog staništa.
Svojta Mendoza canestrinii Ninni, 1868. ne pliva i ne roni u slatkim stajaćim vodama, ali se može munjevito kretati površinom vode, ona brzo trči po vodi i tako hvata plijen. Gnijezdo pravi među listovima trske (Phragmites australis (Cav.) Trin ex Steud.) tako da „zašije“ rubove listova u tuljac. Česta je u nizinskim dijelovima uz stajaće vode. Na vlažnim staništima u kontinentalnom i primorskom dijelu Hrvatske obitava desetak svojti kao mala zajednica higrofilnih svojti, a koja je pretežito svojim mikro-staništima vezana uz trsku i vrbove sastojine.
Mali paučić pelenes (Pellenes nigrociliatus  Simon 1876a) koji obitava na suhim travnjacima, ima sposobnost podizanja prazne puževe kućice koja je osam puta teža od njega, na vlat trave ili kojeg drugog bilja, do 15 cm visoko od tla. U tako „posuđenom“ domu provodi najveći dio ljeta i u njemu ženka othranjuje potomstvo.
PS su  vrlo mobilne životinje i često ih opažamo na mjestima gdje ne bismo  očekivali bilo koju sličnu vrstu životinja.

ŠUMARSKI LIST 5-6/2020 str. 83     <-- 83 -->        PDF

Znatan broj vrsta prilagodio se životu u neposrednoj blizini ljudi, u različitim stambenim objektima, na zidovima najviših katova zgrada u gradovima, u zagrijanim sobama, na stolovima, stolcima i među ukrasnim biljem, i na sličnim mjestima. Ne mogu a da ne spomenem i tastaturu računala, radni stol i ekran računala ili televizora. Zar ne bismo i te bezazlene životinje mogli nazvati domaćim životinjama, ili našim kućnim ljubimcima?
Razmjerno velik broj svojti živi u različitim šumskim staništima (dendrobionti) od nizina do gornje granice šuma najviših planina. O njima nešto više u zasebnom sljedećem  zapisu na ovome mjestu.
Kad sam na pumpi točio gorivo i plaćao ga na blagajni u Gračacu, sa stropa mi se na novčanik spustio mali i poznati paučić skakač, a kad sam se vozio brodom prema Sobri na otoku Mljetu na naslonu stolice ispred mene šetao se jedan drugi PS. Osobitog PS zatekao sam i na pultu šaltera banke usred grada, i to usred zime dok većina ovih vrsta miruje negdje u kakvom zaklonu.
Na raznim staništima usred Zagreba živi desetak vrsta PS. Jednog rijetkog ulovio je moj prijatelj Roko u tramvaju uz tramvajsku svjetiljku o ponoći na trgu J. Jelačića u Zagrebu.
U distribuciji PS  dolaze do izražaja različiti prenositelji, vektori. Jedan od njih je  i vjetar, i upravo vjetru-povjetarcu možemo zahvaliti nastup „babljeg ljeta“, to jest dijela godine u kojem se potomstvo PS na kratkim nitima paučine otiskuje u svijet i raznosi često i na vrlo udaljena mjesta i na različita staništa. Pasivni prenositelji mogu biti različita prometala, kao i čovjek. Različite robe koje se prevoze iz jednog u drugi kraj svijeta također su pogodni načini prenošenja ovih životinja. Tako su k nama dospjeli neki „azijati“, a neki europski PS postali su stanovnicima Amerike.
Kad još više naučimo poznavati ekologiju, osobito etologiju PS, shvatit ćemo još u većoj mjeri zamjetnu važnost i mjesto ovih zanimljivih malih životinja u različitim biocenozama ekosustavima.
BUJADIKA (Matteuccia struthiopteris /L./ TOD., Onocleaceae)
Jozo Franjić
(= M. nodulosa Fernald, M. pensylvanica /Willd./ Raymond, Onoclea pensylvanica /Willd./ Sm.. Onoclea struthio­pteris /L./ Roth, Osmunda struthiopteris L., Pteretis pensylvanica /Willd./ Fernald, Struthiopteris nodulosa Desv., S. filicastrum All., S. germanica Willd., S. pensylvanica Willd.)