DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2020 str. 82     <-- 82 -->        PDF

obala stjenovita je i strma s visokim strmcima do stotinu metara. U središnjim i gornjim dijelovima tih strmaca lijepo je razvijena biljna zajednica stjenjača, hazmofita, karakteristična za južne dijelove jadranskog sredozemnog područja.
Od svih lastovskih otoka otok Sušac, kako mu to i ime kazuje, ima najmanje oborina godišnje, tj. samo oko 380 mm, pa uz otočje Palagružu ima semiaridno podneblje i najsušniji je otok u Jadranskom moru. Punih šest ljetnih mjeseci na Sušcu ne pada kiša, vlažniji su samo kasno jesenski i zimski mjeseci.
Zbog odgovarajućeg podneblja, velike suše, velike slanosti tla i svega biljnog pokrova, oskudnog tla i snažnih vjetrova, ponajprije juga, većina biljnih vrsta otoka Sušca nosi kserofitna obilježja.
Na Sušcu je dosad zabilježeno više od 200 biljnih vrsta. Tu raste, primjerice, sušački kupus (Brassica cazzae Ginzb. et Teyber), snažna biljka s velikim kožastim listovima kojoj je Sušac prvo nalazište, a danas ga znamo i s otoka Palagruže, Sv. Andrije i Kamika. Sušački kupus pretežito raste na klisurastim sjeverozapadnim obalama otoka Sušca.
Upečatljivu, pa i posebnu sliku pruža vegetacija na dijelovima otoka okrenutim utjecaju vjetra juga. Grmolika vegetacija koja inače pripada degradacijskim oblicima primorskih šuma ima posve neobičan izgled. Grmovi smrdljike i drugih vrsta vegetacije gariga ovdje su prilegli uz tlo i nisu nigdje viši od 30-50 cm te tako uspješno odolijevaju naletima snažnog juga.
Zbog dugotrajne suše i ostalih značajki podneblja otoka Sušca, na većem dijelu otoka razvijena je osobita i za ovaj otok posebno karakteristična biljna zajednica niske šikare divlje masline i drvolike mlječike, As. Oleo-Euphorbietum dendroides Trinajstić, 1973. U vrijeme ljetnog mirovanja veći dio njezinih članova odbacuje lišće ljeti i tada postaje listopadna. Po tome postaje slična nekim zajednicama tropskih područja. Međutim, ova biljna zajednica na otoku Sušcu odlikuje se nekim posebnostima. Ponajprije, ona nije razvijena samo na obalnim stijenama nego i u unutrašnjem dijelu, dalje od obalnog pojasa. Nadalje, ističe se siromaštvom pratećih vrsta, a dvije vodeće svojte čine ju kompaktnom, tj. bez većih slobodnih površina.
Karakteristična je biljka ovih ljeti listopadnih niskih do srednje visokih šikara drvolika mlječika (Euphorbia dendroides L.), po kojoj je Sušac u biljnom pogledu sličan otočju Palagruža, a takvoj vegetaciji odgovara vegetacija suptropske sjeverne Afrike.
Uglavnom, na toplijim južnim i jugozapadnim dijelovima otoka impresivnu sliku ove guste i teško prohodne šikare možemo doživjeti u rano proljeće kada je mlječika puna svijetlozelena lišća i mnoštva žutih cvjetova, ili krajem proljeća kada su grmovi još lisnati ali im lišće prije padanja poprima sve više i više crvenu boju. Do 2 m visoki i veliki svijetlozeleni kupolasti grmovi imaju promjer do 4 m, a bojom se dobro razlikuju od pretežno sive boje ostalih biljaka. Snažni grmovi mlječike smjenjuju se sa stabalcima divlje masline i mrkim niskim grmovima smrdljike. Malo bliže svjetioniku u jugozapadnom dijelu otoka mlječike je sve manje, a mjestimice uz smrdljiku prevladavaju već početkom ožujka svijetlomodri grmovi procvalog ružmarina.