DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2020 str. 81     <-- 81 -->        PDF

hranivima bogata tla. Javlja se od nizinskoga do gorsko-planinskoga područja. Obrašta gorske i planinske livade i pašnjake. Pripada američkom i alpskom flornom elementu.
Stabljika je uspravna, visine 20-30 cm, bez listova. Listovi su linearni, obično su po 3 zajedno, plavozeleni. Cvjetovi su pojedinačni, bijeli, dosta veliki, većinom povijeni i izrazito mirisni. Ocvjeće je tanjurasto, većinom s dugom cijevi i raširenim obodom sa 6 režnjeva, koji mogu biti i povinuti unazad. U unutrašnjosti cijevi vjenčića nalazi se krunica zvončastoga oblika, režnjevitoga i crvenoga ruba. Plod je tobolac s pretincima i brojnim sjemenkama.
Bijeli je sunovrat trajnica-geofit. Mezomorfna i entomofilna vrsta. Cvjeta u IV. i V. mjesecu. Medonosna, ukrasna, otrovna i ljekovita biljka.
U hrvatskoj se flori navodi ukupno 14 vrsta i podvrsta roda Narcissus. Vrste ovoga roda se od davnine uzgajaju radi mirisnih i lijepih cvjetova te se u uzgoju mogu sresti brojni kultivari.
Zapisi iz hrvatskih šuma (4)
Otok Sušac
Radovan Kranjčev
Sušac je najzapadniji veći otok Lastovskog arhipelaga (42 otoka i otočića) i Parka prirode Lastovsko otočje (od 2006. godine). Pripada vanjskim, pučinskim srednjodalmatinskim otocima. Površina mu je tek 4,6 km2, visok 239 m, dug oko 4 km, i ima oko 14 km dugu obalnu crtu.
Sušac ima dinamičan reljef. Kao i ostali lastovski otoci građen je od vapnenaca i dolomita. Većina sjevernih

ŠUMARSKI LIST 3-4/2020 str. 82     <-- 82 -->        PDF

obala stjenovita je i strma s visokim strmcima do stotinu metara. U središnjim i gornjim dijelovima tih strmaca lijepo je razvijena biljna zajednica stjenjača, hazmofita, karakteristična za južne dijelove jadranskog sredozemnog područja.
Od svih lastovskih otoka otok Sušac, kako mu to i ime kazuje, ima najmanje oborina godišnje, tj. samo oko 380 mm, pa uz otočje Palagružu ima semiaridno podneblje i najsušniji je otok u Jadranskom moru. Punih šest ljetnih mjeseci na Sušcu ne pada kiša, vlažniji su samo kasno jesenski i zimski mjeseci.
Zbog odgovarajućeg podneblja, velike suše, velike slanosti tla i svega biljnog pokrova, oskudnog tla i snažnih vjetrova, ponajprije juga, većina biljnih vrsta otoka Sušca nosi kserofitna obilježja.
Na Sušcu je dosad zabilježeno više od 200 biljnih vrsta. Tu raste, primjerice, sušački kupus (Brassica cazzae Ginzb. et Teyber), snažna biljka s velikim kožastim listovima kojoj je Sušac prvo nalazište, a danas ga znamo i s otoka Palagruže, Sv. Andrije i Kamika. Sušački kupus pretežito raste na klisurastim sjeverozapadnim obalama otoka Sušca.
Upečatljivu, pa i posebnu sliku pruža vegetacija na dijelovima otoka okrenutim utjecaju vjetra juga. Grmolika vegetacija koja inače pripada degradacijskim oblicima primorskih šuma ima posve neobičan izgled. Grmovi smrdljike i drugih vrsta vegetacije gariga ovdje su prilegli uz tlo i nisu nigdje viši od 30-50 cm te tako uspješno odolijevaju naletima snažnog juga.
Zbog dugotrajne suše i ostalih značajki podneblja otoka Sušca, na većem dijelu otoka razvijena je osobita i za ovaj otok posebno karakteristična biljna zajednica niske šikare divlje masline i drvolike mlječike, As. Oleo-Euphorbietum dendroides Trinajstić, 1973. U vrijeme ljetnog mirovanja veći dio njezinih članova odbacuje lišće ljeti i tada postaje listopadna. Po tome postaje slična nekim zajednicama tropskih područja. Međutim, ova biljna zajednica na otoku Sušcu odlikuje se nekim posebnostima. Ponajprije, ona nije razvijena samo na obalnim stijenama nego i u unutrašnjem dijelu, dalje od obalnog pojasa. Nadalje, ističe se siromaštvom pratećih vrsta, a dvije vodeće svojte čine ju kompaktnom, tj. bez većih slobodnih površina.
Karakteristična je biljka ovih ljeti listopadnih niskih do srednje visokih šikara drvolika mlječika (Euphorbia dendroides L.), po kojoj je Sušac u biljnom pogledu sličan otočju Palagruža, a takvoj vegetaciji odgovara vegetacija suptropske sjeverne Afrike.
Uglavnom, na toplijim južnim i jugozapadnim dijelovima otoka impresivnu sliku ove guste i teško prohodne šikare možemo doživjeti u rano proljeće kada je mlječika puna svijetlozelena lišća i mnoštva žutih cvjetova, ili krajem proljeća kada su grmovi još lisnati ali im lišće prije padanja poprima sve više i više crvenu boju. Do 2 m visoki i veliki svijetlozeleni kupolasti grmovi imaju promjer do 4 m, a bojom se dobro razlikuju od pretežno sive boje ostalih biljaka. Snažni grmovi mlječike smjenjuju se sa stabalcima divlje masline i mrkim niskim grmovima smrdljike. Malo bliže svjetioniku u jugozapadnom dijelu otoka mlječike je sve manje, a mjestimice uz smrdljiku prevladavaju već početkom ožujka svijetlomodri grmovi procvalog ružmarina.

ŠUMARSKI LIST 3-4/2020 str. 83     <-- 83 -->        PDF

U tim središnjim dijelovima otoka koji su okrenuti jugu i jugoistoku pored drvolike mlječike u zajednici je ne odviše brojna i tek 2 – 5 m visoka divlja maslina. Prepoznat ćemo je po tome što su krošnje svih biljaka više ili manje nagnute prema zapadu, u smjeru puhanja najčešćeg vjetra i imaju oblik zastave. Pri dnu su obično šire i guste, a prema vrhu sužene i ogoljele. Slika ove biljke na otoku Sušcu jedinstvena je na našim jadranskim otocima.
Južno i jugozapadno od opisane zajednice, u smjeru svjetionika, prevladava zajednica ružmarina i tršlje ili smrdljike (Pistacia lentiscus L.) s feničkom borovicom – biljke koje u tim dijelovima otoka prave gustu i teško prohodnu ali nisku šikaru. Ona već početkom mjeseca ožujka poprima svijetlomodru boju od prevladavajućeg procvalog ružmarina, kao posebne zanimljivosti u izgledu ovoga krajobraza. Ako ružmarin raste na osami, dostiže visinu preko jednog metra. Sve su biljke prilegle uz tlo, što se posebno vidi u dijelovima bliže svjetioniku, gdje je sve više naoko golog neobraslog tla s razmjerno malim brojem ostalih svojti višeg bilja.
Na sjevernim padinama najviših uzvisina Sušca ­razvijene su čiste vazdazelene šume i makije crnike s mirtom, a čiste šume crnike s divljom maslinom i feničkom borovicom u južnim ponikvama. U vjetrovima zaklonjenoj udolini između Veljeg Grka i Huma razvijena je makija divlje masline i nekolicine drugih sredozemnih vrsta, pa ima izgled prave šume. Alepski bor na Sušcu dolazi samo s nekoliko primjeraka.
Na preostalim zidovima starih sušačkih crkvica obitava značajno naselje pionirskih epilitskih lišajeva (Lichenes), vrstama i izgledom vrlo sličnih onima na otočju Palagruža i na otoku Biševu. Prevladava Roccella fucoides. Dicks. Česta je i narančasta zdjeličarka (Xanthoria parietina (L.) Th. Fr. (1860). Postojanje tih organizama upućuje na sličnost podneblja otoka Sušca i otočja Palagruža.
Cjelokupni izgled vegetacije Sušca upućuje na snažno djelovanje vjetra juga, posebno se to vidi po asimetričnim i zastavama sličnim krošnjama divlje masline. Na otoku Velika Palagruža divlja maslina zastupljena je tek s pojedinačnim primjercima. Na otoku Lastovu divlju maslinu slično oblikovanu kao na otoku Sušcu nalazimo tek u maloj populaciji na jugoistočnim dijelovima, ali tamo ne nalazimo drvoliku mlječiku. Vegetaciju ružmarina bilježimo i na otoku Hvaru te otoku Biševu, ali na njima nema tako razvijene vegetacije divlje masline. Zbog svega navedenog, otok Sušac jedinstven je otok u našem dijelu Jadranskog mora.