DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2020 str. 64     <-- 64 -->        PDF

određuju na osnovi maksimalnih visina koje mogu dostići predložene vrste drveća (breza, žestika, javor, bagrem, crveni hrast, lužnjak, crni orah, topola, poljski jasen, sibirski brijest, joha, koprivić, lipa, sofora, dud, crni bor), što je uvjetovalo projektiranje pojaseva na udaljenosti 800 do 900 metara.
U nastavku teksta dan je primjer jednog šumskog pojasa u Općini Vršac.
Poljozaštitni šumski pojas PA 1 – Shelterbelt PA 1
Poljozaštitni šumski pojas PA 1 je projektiran u katastarskoj općini Pavliš. Ukupna dužina pojasa iznosi 5.514 m.
Zaštitni pojas kraj asfaltnog puta AS-1 je projektiran sa sjeverne strane i sastoji se od pet redova topole s 4.595 sadnica (ŠFB, 2003) (Slika 6 - lijevo).
Na predmetnoj lokaciji je utvrđeno da poljozaštitni pojas ne postoji. Uočena su mjestimično pojedinačna stabla i sitno raslinje (Slika 6 - desno).
Nakon obilaska svih lokacija za novo projektirane šumske pojaseve, došlo se do zaključka da niti jedan nije realiziran. Na terenu se nalaze samo pojedinačna drveća, grmlje i sitno raslinje, koje je uslijed neredovitog održavanja, u vrlo lošem stanju.
RASPRAVA I ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
DISCCUSSION AND FINAL CONSIDERATIONS
U ovom radu su analizirani polјozaštitni šumski pojasevi, u svrhu utvrđivanja odstupanja između projektom definiranih pozicija i realiziranog stanja na terenu. Istraživanje je pokazalo da je područje Vojvodine, na osnovi svojih prirodnih karakteristika, ugroženo djelovanjem eolske erozije, a da su polјozaštitni šumski pojasevi, kao najbolji oblik borbe protiv štetnih utjecaja, u nedovoljnoj mjeri podignuti.
Tijekom istraživanja provedenog u Općini Bečej, došlo se do zaključka da je prvo izvedena komasacija, a nakon toga projektiranje poljozaštitnih šumskih pojaseva. S obzirom na to da je Projekt šumskih pojaseva za općinu Bečej iz 1984., a komasacija iz sedamdesetih godina, jasno je da ovi pojasevi nisu uzeti u obzir u postupku komasacije, što je rezultiralo realizacijom samo malog broja njih i to isključivo na društvenom zemljištu.
Osim toga, tijekom istraživanja došlo se i do zaključka da postojeći poljozaštitni šumski pojasevi u općini Bečej nisu učinkoviti, odnosno da visina stabala nije adekvatna. Naime, poznato je da je veličina utjecaja polјozaštitnog pojasa horizontalno proporcionalna njegovoj visini (H). Na osnovi prikupljenih podataka iz brojne literature, utjecaj pojasa na redukciju brzine vjetra osjeća se ispred pojasa na udaljenosti 10-15 H, a iza pojasa na udaljenosti 40-50 H. To znači da pojas visine 15 metara (koliko je prosječna visina pojaseva u Općini Bečej), u najboljem slučaju, od vjetra štiti prostor na 750 metara od pojasa. Budući da dužina tabli koje bi postavljeni pojasevi trebali štititi, iznosi i preko 1500 metara, jasno je da je njihova učinkovitost nedostatna.
Slična situacija zatečena je i u Općini Sombor. Projekt šumskih pojaseva za ovu općinu rađen je 1989. godine, dok je komasacija rađena devedesetih godina 20. stoljeća. Glede te činjenice nejasno je zašto Projekt poljozaštitnih šumskih pojaseva nije realiziran paralelno, odnosno kroz postupak komasacije. Od projektiranih pojaseva realiziran je manji broj, i to onih koji su se nalazili na društvenom zemlјištu.
Zatim je na kraju uslijedio primjer jedne novije komasacije koja je rađena u Općini Vršac, gdje su prvi puta u postupku komasacije izdvojene parcele baš za potrebe podizanja polјozaštitnih šumskih pojaseva.
Kod projektiranja i realizacije projekata poljozaštitnih šumskih pojaseva javlja se nekoliko problema, odnosno kontradiktornosti.
Prilikom projektiranja, odgovorni projektanti šumarske struke poštuju pravila projektiranja, pri čemu vode računa