DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2020 str. 61     <-- 61 -->        PDF

ekonomičniju i racionalniju proizvodnju i riješiti niz drugih problema vezanih za poljoprivredu, uređenje naselja, infrastrukturne projekte i zaštitu životne sredine. Komasacija zemljišta predstavlja ne samo instrument prostornog uređenja, već proces koji zahvaća sve probleme vezane za suvremeno uređenje određenog područja, pa i šumarstvo.
Prilikom provođenja komasacije u Republici Srbiji šumama se ne posvećuje pozornost, samim tim ne postoji ni svijest o važnosti podizanja polјozaštitnih šumskih pojaseva. Na području bivše SFRJ jedino su zakonski propisi o komasaciji Slovenije i Hrvatske uključivali i šume u komasaciju.
Po najnovijem Zakonu o poljoprivrednome zemljištu Republike Srbije (2017), kojim je i regulirana komasacija u Srbiji, kaže se da su “... predmet komasacije sva zemljišta u komasacijskom području. Kada skupština općine ocijeni da postoje opravdani razlozi, pojedina zemljišta (voćnjaci, vinogradi, šume) mogu se izuzeti iz komasacijske mase”.
Razmatranjem ove odredbe zakona, može se steći dojam da se šume i šumsko zemljište uključuju u komasaciju, ali naprotiv, vrlo često se koristi odredba zakona kojom se šume i višegodišnji nasadi isključuju iz postupka komasacije.
Nedostatna pošumljenost Vojvodine bi se donekle mogla riješiti kroz postupak komasacije. Naime, osiguranje površina za zajedničke potrebe, pa samim tim i za poljozaštitne šumske pojaseve, ostvaruje se kroz učešće svih sudionika komasacije u njima, što svakako olakšava postupak. Prema tome, komasacija zemljišta predstavlja koristan alat i za zahtjevne infrastrukturne projekte (Hendricks i Lisec, 2014), najčešće kroz osiguranje zemljišta za zajedničke potrebe i prevenciju daljnjeg usitnjavanja posjeda. Projekti iz područja regulacije vodnog režima, izgradnje infrastrukture i šumarstva u Vojvodini, najlakše i najjednostavnije se mogu realizirati kroz provođenje procesa komasacije (Trifković i sur., 2016).
Kako je cilj ovog rada utvrđivanje postojanja odstupanja između definiranih projekata polјozaštitnih šumskih pojaseva i realiziranog stanja na terenu, u radu će za odabrane karakteristične pojaseve u općinama Bečej, Sombor i Vršac, biti prikazano projektno rešenje, a zatim i zatečeno stanje na terenu.
Projekt poljozaštitnih šumskih pojaseva na području Općine Bečej – The design of shelterbelts on the area of Bečej municipality
Nositelj ovog projekta je Šumarski fakultet iz Beograda, katedra za melioraciju.
Kako je navedeno u projektu, općina Bečej, prema Prostornom planu tadašnje Socijalističke Autonomne Pokrajine Vojvodine (SAPV), spadala je u područja s najmanjom šumovitošću (prva zona), koja se kreće od 0,3-3,0 %, a planom do 2000. godine predviđeno je da će se postići šumovitost od 6 %, što naravno nije učinjeno.
Također, Zakonom o komasaciji i arondaciji SAPV predviđeno je da se projekti komasacije i podizanje šumskih zaštitnih pojaseva rade paralelno. Međutim, komasacija je u Općini Bečej rađena sedamdesetih godina, a Projekt šumskih zaštitnih pojaseva za tu općinu je iz 1984. godine, što jasno ukazuje na odstupanje od ovog postulata.
Projektom je također ukazano na dvije moguće opcije kojima se pristupa ukoliko se žele izbjeći ili nadići problemi poput postavljanja pojaseva na manje povoljan način, zbog npr. skretanja granice pojasa i ukoliko bi to iziskivalo zauzimanje tuđih zemljišnih površina, odnosno površina koje su privatne ili pripadaju drugom ataru. Te dvije opcije su (ŠFB, 1984):
– Postizanje dogovora (sporazuma) o postavljanju pojaseva na tim površinama (s osobama koje su vlasnici i korisnici); i
– Svjesno ići na eksproprijaciju.
Prilikom istraživanja, došlo se do podataka da su realizirani samo oni pojasevi koji se nalaze na zemljištu Poljoprivrednog kombinata PIK Bečej, koje je u to vrijeme bilo društveno, odnosno da su se svjesno izbjegavali privatni posjedi i eksproprijacija.
Podaci o komasaciji koja je rađena sedamdesetih godina nisu pronađeni u Službi za katastar nekretnina u Bečeju, jer su prema riječima nadležnih tijela, podaci uništeni prilikom jedne nezgode u arhivi te ustanove.
U nastavku teksta slijedi analiza nekoliko karakterističnih projektiranih i realiziranih poljozaštitnih šumskih pojaseva u Općini Bečej.
Poljozaštitni šumski pojasevi P5 i P6 – Protective forest belts P5 and P6
Pojas P-5 nalazi se na dijelu bečejskog atara prema katastarskoj općini Radičević i ima karakteristike glavnog pojasa. Dužina samog pojasa iznosi 1.550 m, s 10.670 sadnica u pet redova (ŠFB, 1984).
Polјozaštitni šumski pojas P6 se također nalazi na dijelu bečejskog atara, čija ukupna dužina prema projektu iznosi 10.485 m, s 20.970 sadnica u pet redova (ŠFB, 1984).
Projektno rješenje pojaseva P5 i P6, dano je na slici 1.
Obilaskom terena, utvrđeno je da pojas P-5 na projektiranoj lokaciji postoji samo na jednom dijelu i to na dužini od oko 2.000 metara. Visina stabala je oko 15 m, razmak između stabala oko 3 metra. Prema projektu, pojas sadrži dva reda bagrema i tri reda javora. Međutim, na terenu je uočen pojas koji čini samo jedan red i to sibirskog brijesta (vrste koja je inače i najzastupljenija na ovom području). Stanje i pozicija pojasa P5 na terenu je prikazani na slici 2.