DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2020 str. 15     <-- 15 -->        PDF

razlikovanje njihovih spektralnih krivulja (t-test p<0,001), što ukazuje na mogućnost detekcije zaraženosti hrasta lužnjaka imelom (slika 10).
Nakon usporedbe spektralnih krivulja obične jele, obične bukve i obične smreke (slika 11), vidljivo je kako se obična jela i obična smreka slabo diferenciraju u vidljivom dijelu (t-test p=0,917), za razliku od obične bukve, čija je spektralna refleksija znatno veća u području red edge prema bližem infracrvenom području, (t-test p<0,001) i t-test za običnu smreku i običnu bukvu (t-test p<0,001).
Usporedbom spektralnih krivulja obične jele i bijele imele (slika 12), možemo potvrditi njihovo jasno diferenciranje, što dokazuje uspješnost primjene u detekciji imele na hiperspektralnim snimkama.
Pregledom spektralnih krivulja bijele i žute imele (slika 13.), te njihovom usporedbom možemo utvrditi da se u vidljivom dijelu spektra obje vrste mogu teško razlikovati, dok se u području od 700 do 900nm njihove krivulje jasno razdvajaju, što upućuje na mogućnost prepoznavanja i detekcije na snimkama (t-test p<0,001).
Rezultati istraživanja proučavanih glavnih šumskih vrsta u Hrvatskoj i dvije vrste imela većinom su pokazali malu diferencijaciju spektralih krivulja u vidljivom dijelu spektra, dok u bližem infracrvenom navedene vrste jasno diferenciraju, odnosno moguća je detekcija tih vrsta na hiperspektralnim snimkama. Isto je potvrđeno i t-testom, koji je pokazao statistički značajne razlike između svih spektralnih krivulja, osim između spektralnih krivulja obične jele i obične smreke.
Takvo razdvajanje spektralnih krivulja olakšava njihovu determinaciju, kao i mogućnost razlikovanja jedne vrste (poluparazit bijela imela) unutar krošnje druge vrste (obična jela) (Ančić 2011, Ančić i dr. 2014). Budući da su provedenim istraživanjem potvrđene prednosti hiperspektralnih snimaka u detekciji vrsta drveća i zaraženosti pojedinih vrsta imelom, za preporučiti je operativnu primjenu ovih metoda u šumarstvu.
U prilog tome idu istraživanja Diminića i dr. (2011), kojima su zaključili da terestrička analiza prisutnosti imele u krošnji dubećeg stabla nije pouzdana. S jedne strane neuočljivost imele ne znači da analizirano stablo nije zaraženo imelom, jer grmovi mogu biti zaklonjeni granama, a s druge strane, stvarni broj grmova imele uopće nije moguće evidentirati zbog nemogućnosti detaljnog pregleda svake pojedine grane s tla. Jedina pouzdana metoda koja će nam dati stvarni uvid u zaraženost pojedine vrste drveća imelom, jest analiza na oborenim stablima. Nadalje naglašavaju da bi buduća istraživanja praćenja zaraze imelom trebalo usmjeriti na daljinska istraživanja, radi izbjegavanja obaranja većeg broja stabala i zahtjevnijih terenskih radova.
Zaključak
Na osnovi provedenih snimanja pojedinih vrsta drveća i dvije poluparazitske vrste, hiperspektralnim linijskim skenerom ImSpector V9 možemo donijeti sljedeće zaključke:
provedenim istraživanjem definirani su postupci uzimanja uzoraka za određivanje endmembera i kreiranje spektralnih knjižnica;
određeni su čisti spektralni uzorci (endmemberi) za neke od najvrijednijih komercijanih vrsta u Republici Hrvatskoj (hrast lužnjak, obična bukva, obična jela i obična smreka), te za dvije poluparazitske vrste (bijela i žuta imela);
spektralni potpisi navedenih uzoraka su dio spektalne knjižnice, te mogu poslužiti u budućim hiperspektralnim istraživanjima za detekciju vrsta drveća i zaraze imelom kako za potrebe šumarstva (zaštite šuma, uređivanja, iskorištavanja šuma) tako i za potrebe drugih znanstvenih disciplina.