DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2020 str. 92     <-- 92 -->        PDF

NEPRESUŠNO KNJIŽEVNO STVARALAŠTVO PISCA MILANA KRMPOTIĆA, dipl. ing. šum.
(U povodu predstavljanja njegovog romana „Kraljevstvo pružene ruke“)
Vice Ivančević
U organizaciji Matice hrvatske ogranka Senj, u senjskoj gradskoj knjižnici predstavljen je krajem svibnja 2019.g. najnoviji roman „Kraljevstvo pružene ruke“, pisca Milana Krmpotića dipl. ing. šumarstva. Voditeljica programa prof. Blaženka Ljubović, ravnateljica Gradskog muzeja Senj, dala je kratki prikaz njegovog dosadašnjeg književnog stvaralaštva u razdoblju dužem od četiri desetljeća (1978-2019). Od prve samostalne zbirke pjesama „Skamenjene svirale“ 1978. god. do danas objavio je 27 različitih književnih ostvarenja, i to: 15 zbirki pjesama, sedam romana, te po jednu knjigu pripovjedaka, igrokaza, epa i eseja. Pri tome je zanimljivo izdvojiti njegov ep „Put u hrvatski raj“ 2006.god., kao prvi ep tiskan u nas nakon 1937.godine. Osim toga, njegove pjesme objavljene su u nekoliko pjesničkih antologija i školskih čitanki. Član je Društva hrvatskih književnika i jedan od osnivača Matice hrvatske, senjskog književnog ognjišta, društva za književnost i kulturu, te njegovog dugogodišnjeg tajnika i urednika časopisa „Usponi“.
Milan Krmpotić rođen je 02. 09. 1945. god. u Veljunu Primorskom u neposrednom zaleđu grada Senja. Nakon osnovne škole završio je srednju šumarsku školu u Delnicama, a potom Šumarski fakultet, šumsko–gospodarski odsjek u Zagrebu. U višegodišnjim operativnim poslovima senjskog šumarstva – pretežno uzgoja i zaštite šuma, te kraćeg razdoblja područne drvne industrije i stručnih službi Direkcije „Hrvatske šume“ d.o.o. Zagreb postigao vrlo zapažene rezultate. Uz to, vrijedno je istaknuti njegov doprinos u gospodarenju „Velebitskog botaničkog vrta“ i osnutka NP „Sjevernog Velebita“, kao njegovog prvog ravnatelja. Kao istaknuti član senjskog ogranka šumarskog društva bio je i predsjednik u jednom mandatu. Za svoj cjelokupni rad u okvirima grada Senja dobio je povelju Grada.
U nastavku prezentacije nastupila je ženska klapa „Senjkinje“, a zatim je o cjelokupnom književnom radu i najnovijem romanu govorio Marinko Krmpotić, profesor, novinar i književni kritičar. Prema njegovom mišljenju grad Senj je „najveći mali grad“ istaknutih književnika, među kojima se izdvaja nekoliko pisaca i to: Pavao Ritter Vitezović, Vjenceslav Novak, S.St. Kranjčević, Milutin Cihlar Nehajev među koje zasigurno pripada i Milan Krmpotić. Ovaj ­njegov roman je dobro i kvalitetno djelo, koje nesumnjivo obogaćuje pišćevo književno stvaralaštvo i hrvatsku književnost, te bi ga po njegovom mišljenju bilo poželjno prenijeti na film ili obraditi kao tv-seriju.
Roman opisuje razdoblje Domovinskog rata, poraća i privatizacijske pljačke, kada su posljedice krvavog rata bile još uvijek svježe, u kojima se našla nekolicina osoba različitih karaktera. Glavna pozitivna ličnost je intelektualac-slikar Emanuel, koji se nakon napada na našu zemlju odmah uključuje u naše vojne formacije. U svojoj jedinici nailazi na pojedince, kao što je njegov komandir Mesar, kojemu nije glavni cilj obrana domovine, već vlastita korist povezana s pljačkom i paležom. Zbog toga dolazi do verbalnog i fizičkog obračuna Emanuela i Mesara, koji završava nehotičnim ubojstvom Mesara i teškim ranjavanjem Emanuela. Tada kreće lavina laži o pogibiji Mesara – tobožnjeg junaka Domovinskog rata i sva krivnja se svaljuje na Emanuela. Međutim, na suđenju je utvrđeno da se zločin dogodio u nužnoj samoobrani, pa je Emanuel oslobođen svake krivnje. Oslobađajuća presuda puno mu ne znači, jer je u svojoj okolini već unaprijed neutemeljeno prokazan kao zločinac. U takvim stresnim okolnostima raspada mu se sretan brak, pa nakon djelomičnog fizičkog i duhovnog oporavka, odlučuje se stalno nastaniti na napuštenom imanju svoje djedovine. U toj samoizolaciji nastoji prekriti zaboravom sve što mu se dogodilo, ali to nije nimalo lako, jer ga muče more kojih se ne može tako lako osloboditi. U toj novoj sredini namjerava živjeti po načelima „Kraljevstva pružene ruke“, koja se očituje u dobrom ponašanju, otvorenog srca i ljubavi prema drugima, uz poštivanje temeljnih postavki kršćanstva. Po dolasku na novi posjed djedovine, postavio je ploču sljedećeg sadržaja:
Kraljevstvo pružene ruke
Dobro došli!
Nema granica,
nema carine ni poreza,
nema birokracije,
nema vojske ni policije
Uživajte u miru!

ŠUMARSKI LIST 1-2/2020 str. 93     <-- 93 -->        PDF

Takvu plemenitu zamisao lakše je zamisliti nego ostvariti,i pogotovo u novoj zatvorenoj sredini, gdje vladaju lokalni moćnici najjače stranke. Oni zlorabe patriotizam, nacionalizam i slijepo povjerenje sumještana, skrivajući se vješto od odgovornosti za mnogobrojne propuste, jer po njima „protivnici“ koji blate njih zapravo blate i njihovu stranku, pa kažu „stranka – to smo mi“. Oni u stvari brane svoje pozicije i od njih sasvim ugodno žive. Emanuel s nekolicinom istomišljenika bezuspješno pokušava spriječiti vladajuće strukture lokalne vlasti, ratne profitere i lažne heroje u nedopuštenoj privatizacijskoj pljački. Takvi postupci, dakako izazivaju oštar revolt rukovodećih lokalnih struktura vlasti, koji složno kreću u konačni obračun s glavnim junakom, uz pomoć Ikana, prijatelja Mesara iz ratnog razdoblja. Zbog toga se Emanuel mora ponovno boriti za svoj život.
Na kraju prezentacije obratio se je skupu Milan Krmpotić s nekoliko osobnih opservacija. Pri tome ističe da je ovaj roman priča o ranjenom čovjeku u ranjenom vremenu i potrebi da u svom srcu i umu ispita kako se ljudska svijest i savjest nose prema počinjenom ubojstvu. Trebamo znati da se u ratu ne događa uzajamna ljubav nego mržnja. Istina ubojstvo se dogodilo u samoobrani, ali je ono ipak strašno da bi moglo umiriti savjest glavnog junaka. U romanu, kaže autor ima ljubavi prema voljenoj osobi i prema domovini, jer se radnja zbiva u vremenu kada su domovina i sudbina sinonimi. Autor je „poprilično“ siguran da je ovaj roman drugačiji od drugih, jer svaki pisac nastoji biti drukčiji od drugih i uvijek svoj. I tako, unatoč svojim godinama autor još uvijek istražuje i traži nove putove, pa često i nađe svoje zadovoljstvo u pisanju i tako pobuđuje interes svojih čitatelja, što je u punoj mjeri i ostvario u ovom romanu. Na kraju zahvaljuje se svim sudionicima prezentacije, urednicima i izdavačima romana. Nakladnik romana je Matica hrvatska – ogranak Senj, sunakladnik „Vedis“ iz Zagreba i urednik Mile Butković- Podgorac.
Roman je inače veoma dinamičan u skladnoj izmjeni proteklih i sadašnjih događanja, neizvjesnosti i straha za sudbinom glavnog lika, te silnom željom za njegovim sretnim završetkom. Šumarska struka treba se ponositi ovakvim istaknutim pojedincima, čiji je doprinos, osim u stručnom pogledu, od izuzetne važnosti za raznovrsnu i bogatu raznolikost naše struke. U čisto književnom pogledu roman književnika Milana Krmpotića pridonosi daljnjoj afirmaciji visokog kvalitetnog senjskog književnog kruga, ali i naše sveukupne književnosti.
Milan Krmpotić pripadnik je male skupine poznatih i afirmiranih šumara – književnika, koji u središtu svoga pisanja koriste motive šume i prirode. U tom krugu pisaca prioritetno mjesto zacijelo pripada Josipu Kozarcu, a potom slijede: Ivo Ćipiko, Petar Petrović „Pecija“ i dakako naš kolega Milan Krmpotić. U ovoj godini navršava se 75 godina života Milana Krmpotića našeg istaknutog književnika i stručnjaka. Poštujući njegove evidentne zasluge u dosadašnjem životnom vijeku, bilo bi opravdano organizirati, njemu u čast i hvalu, jedan skup u Senju, kojim bi se potpunije valorizirala istaknuta uloga kao književnika i šumarskog stručnjaka. U očekivanju pozitivne reakcije veselimo se skorom susretu u Senju s našim kolegom i prijateljem Milanom Krmpotićem.