DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2020 str. 92 <-- 92 --> PDF |
NEPRESUŠNO KNJIŽEVNO STVARALAŠTVO PISCA MILANA KRMPOTIĆA, dipl. ing. šum. (U povodu predstavljanja njegovog romana „Kraljevstvo pružene ruke“) Vice Ivančević U organizaciji Matice hrvatske ogranka Senj, u senjskoj gradskoj knjižnici predstavljen je krajem svibnja 2019.g. najnoviji roman „Kraljevstvo pružene ruke“, pisca Milana Krmpotića dipl. ing. šumarstva. Voditeljica programa prof. Blaženka Ljubović, ravnateljica Gradskog muzeja Senj, dala je kratki prikaz njegovog dosadašnjeg književnog stvaralaštva u razdoblju dužem od četiri desetljeća (1978-2019). Od prve samostalne zbirke pjesama „Skamenjene svirale“ 1978. god. do danas objavio je 27 različitih književnih ostvarenja, i to: 15 zbirki pjesama, sedam romana, te po jednu knjigu pripovjedaka, igrokaza, epa i eseja. Pri tome je zanimljivo izdvojiti njegov ep „Put u hrvatski raj“ 2006.god., kao prvi ep tiskan u nas nakon 1937.godine. Osim toga, njegove pjesme objavljene su u nekoliko pjesničkih antologija i školskih čitanki. Član je Društva hrvatskih književnika i jedan od osnivača Matice hrvatske, senjskog književnog ognjišta, društva za književnost i kulturu, te njegovog dugogodišnjeg tajnika i urednika časopisa „Usponi“. Milan Krmpotić rođen je 02. 09. 1945. god. u Veljunu Primorskom u neposrednom zaleđu grada Senja. Nakon osnovne škole završio je srednju šumarsku školu u Delnicama, a potom Šumarski fakultet, šumsko–gospodarski odsjek u Zagrebu. U višegodišnjim operativnim poslovima senjskog šumarstva – pretežno uzgoja i zaštite šuma, te kraćeg razdoblja područne drvne industrije i stručnih službi Direkcije „Hrvatske šume“ d.o.o. Zagreb postigao vrlo zapažene rezultate. Uz to, vrijedno je istaknuti njegov doprinos u gospodarenju „Velebitskog botaničkog vrta“ i osnutka NP „Sjevernog Velebita“, kao njegovog prvog ravnatelja. Kao istaknuti član senjskog ogranka šumarskog društva bio je i predsjednik u jednom mandatu. Za svoj cjelokupni rad u okvirima grada Senja dobio je povelju Grada. U nastavku prezentacije nastupila je ženska klapa „Senjkinje“, a zatim je o cjelokupnom književnom radu i najnovijem romanu govorio Marinko Krmpotić, profesor, novinar i književni kritičar. Prema njegovom mišljenju grad Senj je „najveći mali grad“ istaknutih književnika, među kojima se izdvaja nekoliko pisaca i to: Pavao Ritter Vitezović, Vjenceslav Novak, S.St. Kranjčević, Milutin Cihlar Nehajev među koje zasigurno pripada i Milan Krmpotić. Ovaj njegov roman je dobro i kvalitetno djelo, koje nesumnjivo obogaćuje pišćevo književno stvaralaštvo i hrvatsku književnost, te bi ga po njegovom mišljenju bilo poželjno prenijeti na film ili obraditi kao tv-seriju. Roman opisuje razdoblje Domovinskog rata, poraća i privatizacijske pljačke, kada su posljedice krvavog rata bile još uvijek svježe, u kojima se našla nekolicina osoba različitih karaktera. Glavna pozitivna ličnost je intelektualac-slikar Emanuel, koji se nakon napada na našu zemlju odmah uključuje u naše vojne formacije. U svojoj jedinici nailazi na pojedince, kao što je njegov komandir Mesar, kojemu nije glavni cilj obrana domovine, već vlastita korist povezana s pljačkom i paležom. Zbog toga dolazi do verbalnog i fizičkog obračuna Emanuela i Mesara, koji završava nehotičnim ubojstvom Mesara i teškim ranjavanjem Emanuela. Tada kreće lavina laži o pogibiji Mesara – tobožnjeg junaka Domovinskog rata i sva krivnja se svaljuje na Emanuela. Međutim, na suđenju je utvrđeno da se zločin dogodio u nužnoj samoobrani, pa je Emanuel oslobođen svake krivnje. Oslobađajuća presuda puno mu ne znači, jer je u svojoj okolini već unaprijed neutemeljeno prokazan kao zločinac. U takvim stresnim okolnostima raspada mu se sretan brak, pa nakon djelomičnog fizičkog i duhovnog oporavka, odlučuje se stalno nastaniti na napuštenom imanju svoje djedovine. U toj samoizolaciji nastoji prekriti zaboravom sve što mu se dogodilo, ali to nije nimalo lako, jer ga muče more kojih se ne može tako lako osloboditi. U toj novoj sredini namjerava živjeti po načelima „Kraljevstva pružene ruke“, koja se očituje u dobrom ponašanju, otvorenog srca i ljubavi prema drugima, uz poštivanje temeljnih postavki kršćanstva. Po dolasku na novi posjed djedovine, postavio je ploču sljedećeg sadržaja: Kraljevstvo pružene ruke Dobro došli! Nema granica, nema carine ni poreza, nema birokracije, nema vojske ni policije Uživajte u miru! |